Fotografija ljubaznošću autora: (c)Nika Jiménez.
Carlos Fidalgo On je iz Leona i piše romane i priče, koji su osvojili neke relevantne nagrade. Između ostalih, objavio je Helmand Hole, Bijela sjena, Crni septembar ili Stuka. Njegova posljednja titula na tržištu je Vatreni ples. U ovom intervju Priča nam o njoj i mnogim drugim temama iz svoje spisateljske karijere. Puno vam zahvaljujem na vremenu i ljubaznosti koju ste posvetili.
Carlos Fidalgo Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš najnoviji roman je naslovljen Vatreni ples. Šta nam kažete u njemu?
CARLOS FIDALGO: Vatreni ples To je a neobična ljubavna priča i istovremeno a priča o duhovima skriveno unutar a istorijski roman gdje je, kako kaže fraza koja je na čelu priče, polovina laži koje on iznosi istina.
Postavljeno je Madrid prije i poslije građanskog rata i pripovijeda o susretima i neslaganjima aspiranta fotograf Vicente Yebra i zagonetno student na Konzervatoriju Amalia Quiroga preko 18 godina (između 1935. i 1953.) iu ambijentima u rasponu od prvih ženskih klubova posljednjih godina Druge Republike, kao što je Licejski klub Kuće Sedam dimnjaka, do najluđih noći u gradu koji je otresao bijedu rata ranih pedesetih na mjestima kao što su Chicote, Pasapoga, na Gran Via, nestali hotel Florida ili fascinantni Café Barbieri u Lavapiésu, sa svojim ispucanim ogledalima.
Podešavanje i uređivanje
El nemoguća ljubav Lorca i Dalí, trougao požude, ljubavi i ljubomore koji čine Ava Gadner, Frank Sinatra i borac s bikovima Luis Miguel Dominguín, ili avanture sjevernoameričke reporterke Virdžine Cowles u Madridu opkoljenom ratom isprepletene su sa misteriozni zaplet oko Amalije Quiroga. Željeznička nesreća Torre del Bierzo, u kojoj je stotinu mrtvih izgorjelo u tunelu 1944. godine, pejzaž iz snova Mondoñeda i sirene u pričama Alvara Cunqueira također su dio priče, vrtoglava intriga koja prati ritam Witch Love od Falle i njegovih Vatreni ritualni ples, rasterećen letnjim vetrom (Summer Wind) od Sinatre.
Ali Vatreni ples, koju je uredio La Esfera de los Libros, gotovo se preklapao s izdanjem Đavolji prsti, jedan roman povezanih priča o poreklu rock and roll koji je upravo stigao u knjižare u izdanju koje je ilustrovala peruanska umjetnica Daniela de los Ríos u izdavačkoj kući Mueve Tu Lengua. Đavolji prsti kopa po mračnom poreklu rokenrola, nastanku Elvis Presley i beatles, energija Janis Joplin i tragedija Billie Holiday, ili misticizam The Doorsa. A sve od stare legende bluza, gitariste Roberta Džonsona, dede roka, koji je čekao đavola u ponoć na raskršću da ga pretvori u virtuoza.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju ste napisali?
CF: Kao dijete sam volio romane Žila Verna i Emilija Salgarija ili sagu o Pet od Enid Blyton. Avanturistički romani su me stimulisali.
Pisci i običaji
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
CF: Juan Rulfo i njegov roman Pedro Paramo. Julio Llamazares, sa Žuta kišala. Eduardo Mendoza sa Istina o slučaju Savolta y Grad čudesa. Gabriel Garcia Marquez, Borges... Bilo koji roman Irene Nemirovski. Ali i klasici iz 19.st. Dickens, Melville, las bronte...
- AL: Koji biste lik voljeli upoznati i stvoriti?
CF: Voleo bih da stvaram glavni grad Ahab, u Moby Dick. Ali mislim da ne bih volio da ga upoznam da je bio stvaran. Da, volio bih da prisustvujem jednom od prvih koncerata Elvisa Presleya, davne '56. godine, kada je bio sav energičan.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
CF: Odvojite se od rada s drugom fikcijom. Najbrža stvar je dobar film.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
CF:Dposlije ponoći. Na raskrsnici... A sad kad namignem.
- AL: Koje žanrove voliš?
CF: Sviđa mi se Mix žanrovi u mojim romanima. Zadovoljan sam kada ono što pišem prevaziđe te etikete. Ali imam naviku, a ne zadovoljstvo, da kupujem zapadni romani, ne one kioske, već one koje je Valdemar objavio u zbirci Frontera, velikih književnih autora koji su postavili priče u te otvorene krajolike.
Carlos Fidalgo Trenutni izgledi
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
CF: Čitam Tajne Heap House, od Edwarda Careyja. Zanima me omladinska književnost. Ne bih imao ništa protiv da napišem priču za te čitaoce. I imam u glavi a priča koji može funkcionirati kao prequel za Moby Dick i of Vatreni ples odjednom.
- AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
CF: Veliki komercijalni izdavači bježe od književnosti, što se čini kao zabranjena riječ za neke urednike, i odlučuju da objavljuju narativne 'dobrote' koje imaju veliki broj čitalaca, ali se zaborave čim se zatvore korice knjiga. A dobra literatura, priče koje prevazilaze, ne moraju biti dosadne. Ja sam u tom ratu.
- AL: Kako se nosite sa trenutnim trenutkom u kojem živimo?
CF: Pišem priče da pobjegnem od stvarnosti. Iako su priče koje pišem mnogo puta daleko od idealizacije stvarnosti o kojoj govore.