Juan Rulfo. Godišnjice njegove smrti. Poems

Juan Rulfo

Juan Rulfo preminuo na današnji dan 1986. godine u Ciudad de México zbog plućnog emfizema, ali njegova rad i dalje važi i na vrhuncu prepoznavanja. Osim toga, nove generacije čitatelja i dalje ga otkrivaju i cijene. Bio je koliko kratak, toliko i intenzivan, ali zbog svoje kvalitete zauzima istaknuto mjesto u tzv. boom od latinoamerička književnost iz 60-ih.

Najpoznatije su ostale Pedro Paramo, njegov jedini roman za koji je Borhes rekao da je "jedan od najboljih u književnosti na latinoameričkom jeziku, pa čak i u književnosti". Tako je i ostalo, kao jedno od remek-dela svetske književnosti 20. veka. Ali i Rulfo pisao poeziju a danas ga se sjećamo sa a izbor pjesama i fragmenata.

Juan Rulfo

Bio je to treći od petoro braće i njegova porodica je imala dobar ekonomski položaj, ali mu je otac ubijen kada je imao šest godina. Šest godina kasnije umrla mu je majka, a baka je bila ta koja se brinula o njemu sve dok nije poslat u sirotište.

1947. oženio se Clara Aparicio, sa kojim je imao četvoro dece. Godine 1970. osvojio je Nacionalnu nagradu za književnost u Meksiku. Nekoliko godina kasnije izabran je za člana Meksičke akademije jezika. Godine 1983. dobio je nagradu Nagrade Prince of Asturias a dvije godine kasnije imenovan je za ljekara honoris causa for Nacionalni autonomni univerzitet Meksika.

Huan Rulfo — Izbor pjesama i fragmenata

Nema naslova

Gdje si bio? Činilo se da vas među najmanjim zvukovima nalaze oni koji kucaju svoje zvukove i koji se zbunjuju sa lupanjem sa žuborom zemlje sa krikom krvi.

Činilo se da ste se jedva vratili kao da ste izašli iz beznadežnog sazviježđa. Nedostajao si mi. Bio si kao onaj san koji nikad ne dolazi i koji nas iz daljine čeka između dva godišnja doba.

Mala djevojcica

Znaš li nešto?

Došao sam do saznanja, nakon mnogo okreta, da imaš šećerne oči. Jučer sam, ni manje ni više, sanjao da te ljubim u oči, iznad tvojih trepavica, i ispostavilo se da mi usta imaju ukus šećera; ni više ni manje, na taj šećer koji jedemo kradući ga iz kuhinje, skrivene od majke, dok smo djeca.

Također sam zaključio znajući da i desni i lijevi obrazi imaju aromu breskve, možda zato što se dio tog okusa diže iz srca.
Pa, stvar je u tome, šta god da je slučaj, jedva čekam da te ponovo vidim.

Nisam zadovoljan, ne; Očajavam.
Jučer sam razmišljao o tebi, takođe, mislio sam kako bih bio dobar da nađem put do breskve tvog srca; kako će uskoro zlo završiti u mojoj duši.

Za sada sam počela da mjerim veličinu svog dragog i on je vozio 685 kilometara niz cestu. To jest, odavde do mesta gde se nalazite. To je to. A ti si početak i kraj svih stvari.

Živimo u zemlji

Živimo u zemlji
u kojoj se sve dešava,
zahvaljujući proviđenju,
ali sve se dešava sa kiselinom.
Mi smo na to osuđeni.

Niko ne može izdržati tako dugo

Niko ne može izdržati tako dugo,
nema memorije
bez obzira koliko je intenzivan
da se ne gasi.

Sviđaš mi se više

Sviđaš mi se više
kada te sanjam,
onda ću te učiniti
šta ja želim.

svaki uzdah

svaki uzdah
To je kao gutljaj života
koje se otarasi.

plačem

ja plačem, znaš,
Ponekad plačem zbog tvoje ljubavi.
I ljubim dio po dio
svaki deo tvog lica
i nikad nisam prestao da te volim.

Juan Rulfo - Reci im da me ne ubiju - de Goruća ravnica

— Reci im da me ne ubiju, Justino! Idi, idi reci im to. To u dobrotvorne svrhe. Reci im. Reci im da to urade u dobrotvorne svrhe.
-Ne mogu. Tamo je narednik koji ne želi ništa da čuje o vama.
—Nateraj me da te čujem. Budite pametni i recite mu da je to već bilo dobro za strahove. Reci mu da to učini za dobročinstvo Boga.
—Ne radi se o strahovima. Izgleda da će te stvarno ubiti. I ne želim se više tamo vraćati.
— Idi ponovo. Samo još jednom, vidi šta ćeš dobiti.
-Ne. Nisam raspoložen za to, ja sam tvoj sin. I ako budem često išla s njima, na kraju će znati ko sam i pokušaće da me upucaju. Najbolje je ostaviti stvari ove veličine.
— Hajde, Justine. Reci im da me sažaljevaju. Samo im to reci.
Justin je stisnuo zube i odmahnuo glavom govoreći:
-Ne.
I nastavio je da odmahuje glavom još dugo.
Justino je ustao sa gomile kamenja na kojoj je sjedio i otišao do vrata tora. Zatim se okrenuo i rekao:
- Onda idem. Ali ako i mene upucaju zbog gubitka, ko će se pobrinuti za moju ženu i djecu?
— Providence, Justino. Ona će se pobrinuti za njih. Obavezno otiđite tamo i vidite šta radite za mene. To je ono što je hitno.

Izvori: Pišite vama i Virtual Word


Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.