Santiago Diaz. Intervju s autorom Dobri otac

Santiago Diaz ima novi roman od zadnjeg dana 14, Dobri otac, koju sam istaknuo u crni noviteti početkom mjeseca. U ovome intervjuDa nije prvi to nam dopušta, pisac i scenarist nam govori o tome i još mnogo toga. Cijenim vaše vrijeme, pažnja i ljubaznost.

SANTIAGO DÍAZ - INTERVJU

• ACTUALIDAD LITERATURA: Pa, hladno, sjećaš li se prve knjige koju si pročitao i prve priče koju si napisao?

SANTIAGO DIAZ: Kasni sam književnik, kao i Bio sam kasni čitatelj. Kao dijete i u tinejdžerskoj dobi su me privlačili samo stripovi, sve dok nisam otkrio knjige. Puno sam puta razmišljao o tome i ne mogu se sjetiti koji je bio prvi, ali jedan od koji me se najviše dojmio bio je Groblje za životinjeod Stephen King. Sigurno mi je bilo oko trinaest godina i još se uvijek sjećam straha koji sam prošao.

Što se tiče prve stvari koju sam napisao s namjerom da je naučim, to je bilo filmski scenarij u dvadeset dvije ili dvadeset i tri godine. Sjećam se da je bilo jako loše, ali poslužilo mi je za ulazak u industriju i sve do danas.

• AL: A koja vas je knjiga pogodila i zašto?

SD: Osim one o kojoj sam vam rekao, sigurno prvi moga brata Jorgea, Brojevi slonova. Bio sam scenarist gotovo dvadeset godina i nikada nisam razmišljao o tome da napišem roman, ali izgledao je toliko dobro da sam zaključio da i ja želim jednog dana tako nešto napraviti.

Osim toga, kao što pretpostavljam da se dogodilo čitavoj mojoj generaciji, to je i mene jako utjecalo Lovac u žituJD Salinger.

• AL: Sad ste nas upoznali Dobri otac i opet predlažete oko za dodir kao u prethodnom, talión. Je li tako ili postoji puno više?

SD: Kao u taliónNa Dobri otac Govorim o potreba za pravdom koje društvo ima. U prvom je slučaju to učinjeno "okom za oko", koje je primijenio novinar koji je imao malo vremena za život. U ovom drugom romanu je otac to, vjerujući da je njegovo sin je zatvoren nepravedno za ubojstvo svoje žene, on odlučuje otimati trojici ljudi za koje smatra odgovornim i prijeti im da će umrijeti ako ne pronađu pravog ubojicu njegove snahe: sudac, pravnik i student koji je na suđenju djelovao kao svjedok.

Osim što je ponovno otvorio to ubojstvo, znat ćemo život otete, od policajci, život u zatvor i neki tajne de la ciudad iz Madrida. Jako sam ponosan na taliónnaravno, ali mislim s Dobri otac Napravila sam korak naprijed kao spisateljica.

• AL: Inspektorica Indira Ramos zadužena je za brigu o slučaju tog "dobrog oca" i ona ima posebnu fobiju od mikroba. Možete li nam reći malo više tko je on i s čime će se morati suočiti u toj istrazi?

SD: Indira Ramos je vrlo posebna žena. Pati od a opsesivno kompulzivni poremećaj koji vas sprečava da vodite normalan život. Ne namjeravam s tim raditi komediju, ali nasmijalo me je suočiti svoju heroinu s neprijateljem nevidljivim poput mikroba.

Ali osim što je osebujna žena, ona je uspravna i poštena policija, toliko da se neće libiti prokazati one koji krše pravila, čak i ako su navodno na istoj strani. To će otežati uklapanje, ali malo po malo počet će nalaziti svoje mjesto u svijetu. Ona je inspektorica već gotovo deset godina i ovo će biti vaš najvažniji i medijski slučaj do danas. Morate početi vjerovati drugima ako to namjeravate riješiti.

• AL: Rekli ste nam u prethodnom intervjuu da vam je Paul Auster bio omiljeni pisac, ali da ste bili ljuti na njega. Možemo li sada znati razloge i je li vam se američki autor vratio naklonost?

SD: Ha ha, više od bijesa par razočaranja zaredom. Pretpostavljam da ću mu u jednom trenutku pružiti novu priliku jer ne prestajem voljeti tako brzo, ali prepoznajem da me moj popis obveza počinje poboljšavati.

• AL: A sada postoji nekoliko pitanja o bubnjevima. Na primjer, koji biste lik u knjizi voljeli upoznati i stvoriti i zašto?

SD: Mnogo ih je, u svakoj knjizi koju čitam i koja mi se sviđa postoji lik koji bih voljela sama stvoriti. Ali tako, uskoro bih to rekao brodom Ignacije J. Reilly, glavni junak Prizivanje ceciua. Čini mi se kvintesencijalni antijunak, nekoga tko vas nasmije i učini da se sažalijevate.

• AL: Ta manija što se tiče pisanja ili čitanja koju ne možete izbjeći, što je to?

SD: Ne mogu ostaviti niti jednu riječ na retku. U mogućnosti sam prepisati cijeli odlomak kako bih ga izbjegao. A najgore je što znam da je glupo, jer kasnije, kad urede tekst, promijene sve.

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

SD: Iako se moram prilagoditi hotelima ili vlakovima, volim pisati u mom uredu I svaki put nađem slobodan trenutak, ali jesam najproduktivniji u kasnim popodnevnim satima. Čitati, gdje god, ali moji najbolji trenuci su na plaži s tinto de verano u ruci. To je za mene neprocjenjivo.

• AL: Još književnih žanrova koje volite ili biste željeli igrati kao spisateljica?

SD: Zaista volim kriminalistički roman, a vrlo ga pozorno prati i povijesni roman. Dugo vremena Sazrijevam ideju smještenu u drugo doba i svaki dan mogu iznenaditi ...

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

SD: Upravo sam završio Vrataod Manuel Loureiro. Jako mi se svidio i preporučujem. Čitam i sve što mi padne pod ruku na određenu temu, ali ne mogu ti reći jer o tome će biti moj sljedeći roman. Ako sve bude u redu, to će biti ondrugi dio Indire Ramos.

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

SD: Volio bih reći drugačije, ali jest vrlo komplicirano. Osim što, kao što dobro kažete, ima previše ponude za tako malo čitatelja, postoji i hakiranje, što je srušilo izdavače, ali posebno autore. Mislim da moramo početi podizati svijest da bismo to što prije okončali. Već imam moralnu hranu za svoj najbliži krug da odbije bilo koju vrstu hakiranja. To bismo trebali učiniti svi.

Pozitivno, recite to čitatelji su gladni dobrih pričaPa ako ga netko pronađe, siguran sam da će ugledati svjetlo dana.

• AL: I, konačno, u kojem trenutku krize živimo pretpostavljajući vas? Možete li zadržati nešto pozitivno ili korisno za buduće romane?

SD: Osjećam to puno jer ljudi oko mene, za koje sam vidio da se užasno provode, postaju nezaposleni i moraju zatvoriti tvrtke. Imam sreću, jer sam prije pandemije već radio kod kuće, pa se, u tom smislu, moj život nije puno promijenio.

S pozitivne strane, reći da je, budući da je bio ograničen, Imao sam puno više vremena za pisanje. Ali mislim da to ne nadoknađuje; priče su na ulici i tamo ih morate pronaći. Nadam se da ćemo jednom za svagda preboljeti ovu noćnu moru. Mislim da počinjemo ugledati svjetlost.