Fotografija: (c) Alberto Granados. Web stranica Rafaela Guillena.
Rafael Guillen, pjesnik iz Granade, predstavnik tzv. generacije 50-ih, preminuo jučer u 90. godini života. Uz dugu karijeru i vrlo putujući život, njegov rad prozirna stanja nagrađen je 1994. s Državna nagrada za književnost. Sjećamo se, približavamo ili otkrivamo njegov lik s a izbor od 4 pjesme.
Rafael Guillen
En 1953 u književnosti postao poznat po tome što je bio član Stihovi na otvorenom, skupina mladih pisaca koji su se probili na granadsku poslijeratnu pjesničku scenu nakon smrti Garcia Lorca. Tri godine kasnije objavio je svoju prvu knjigu pjesama, prije nade. I oni su slijedili svoje knjige Izgovaram ljubav, Elegija y Pjesmarica-vodič za šetnju zrakom Granade.
Sve u svemu, potpisao je a dvadesetak knjiga poezije ali je i napisao proza y test. Zbirka njegova djela nalazi se u raznim antologije, od kojih je posljednja objavljena 2017. I pjesme i članci prevedeni su na više jezika te su ih razni autori uglazbili.
Bio je član Akademija dobrih pisama u Granadi i plemenite umjetnosti Antequere. A među njegovim mnogim odlikama su Zlatna medalja grada Granade, onu Provincije Granade, onu časti Akademije likovnih umjetnosti Granade, Insignia Poeta Don Luis de Gongora od Kraljevske akademije znanosti, likovnog pisma i plemenite umjetnosti iz Córdobe i Medalju časti od Zaklade Rodríguez-Acosta.
Izbor pjesama
teorija reda
Krava je besramno legla
posvetio svoj izgladnjeli kostur
na asfaltu prepunog
avenue i, nesvjestan svake norme
urbanosti, prisustvuje nepokolebljiv
na metež i buku koju uzrokuje
njegovu veličanstvenu indolentnost i zna
da je to red jer oduvijek
bilo je tako uređeno, kao i možda
nije bilo tako ili kako, sumnja on,
možda postoje svjetovi u kojima krave
nemojte ležati uzrokujući gužve
u optjecaju i možda on misli
sta cemo mi njemu, dok on podrzava
oko neprestanog prometa
de rickshaws te motocikle i autobuse
klimavi stari bicikli
a u njegovim se tromim očima ogledaju
ružičaste fasade, skok
od majmuna koji se penju po prljavom
zidovi, smeće, hrpe
voćaka, štandova i portala
smeća, mob
šareno i koze po visokom
krovovi i neka opuštena deva
i rogovi i vriska i ona
ležeći tamo, naprežući se ravnodušno
njegovu moć, koja mu je preživala iznutra
da ako je ovo tako a ne drugačije
to je zato što će, bez sumnje, to morati biti.
Odron u riječi
Ponekad se dogodi
iznenadna praznina u riječi.
Ponekad se dogodi kataklizma
unutar riječi,
geološko klizište u pozadini
njegovih špilja koje ga ostavljaju šupljim.
I ne zvuči više debelo
kompaktan, kako zvuči
mlado meso, kako zvuči
mramor ili staklo. zvuči kao materija
poništeno, u nenaseljeni paviljon,
na trulo drvo, na nepostojanje, na ništa.
Kad zvijer, koja je abdicirala
biti čovjek, on pušta i stavlja smrt
i teror na mjestima
gdje se život odvijao svojim poslovima
novine, slov
strah više ništa ne govori,
ni riječ užas, ni riječ
ubojice. Formira se
crna rupa duboko unutra
univerzuma jezika,
koji upija svjetlost bilo kojeg
značenje.
morao bi stvoriti
od krvi i agonije;
riječ sastavljena od nevinih
rastrgan na komade; a
riječ načinjena od beznađa,
prokletstva i gađenja.
Otisak
Sve lijepo ostavlja rupu
trag ostaje
slike na zidu gdje
visio je neko vrijeme.
da, iako nevidljivo,
Oni su tu i što mogu učiniti?
vidjeti očima ljubavi Oni su poput
mrvice ljepote,
male vibracije
zraka, labave note
pjesme koja možda nikad
došao zvoniti
Stvarno je to što te poznajem
prisutan u tom postojanom tragu,
tu utjehu koju mi ostavljaš
kad odeš, to čudo
to ne završava
Izgovaram ljubav
Dolazim ne znajući odakle dolazim
reći ljubav, jednostavno.
Misliti ljubav, na čelo
Držim da znam što držim.
Da ne stanem što stanem
Sijem svoje sjeme u brazde i stihove.
Da bi se penjao, protiv struje,
Imam temu ovdje, ne znam što imam.
Dolazak je sjećanje, ako dođe.
Razmišljanje je bijeg, ako ga dodirnete.
Sjetva je priča, ako se žanje.
U ljubavi su u pravu samo oni koji su u krivu
i daje mnogo više nego što daje.
Nakon toga će svaka nada biti mala.
Izvor: web stranica Rafael Guillén.