Zašto nema književnih klasika XNUMX. stoljeća?

Već neko vrijeme želio sam pisati o pomalo određenoj temi, možda čak i uvrnutoj, ali koja me već neko vrijeme posjećuje povremeno.

Kad govorimo o književnim klasicima, postoje naslovi poput Odiseje, Sto godina samoće, Grozdje gnjeva i dugačak popis knjiga među kojima je, znatiželjno, malo ili tačnije nijedna objavljena tijekom posljednjih trideset godina. U stvari, jednostavno morate vidjeti popise poput 100 najboljih knjiga u povijesti ili 100 najboljih knjiga prema X publikaciji.

I tada se postavlja pitanje ako će književni klasici opet postojati.

Nazovite to bestselerom

Do prije nekoliko godina objavljivanje vašeg rada nije bilo tako lako. Izdavači su postali jedini filtar za nove autore, a mediji nisu imali Twitter, Facebook i druge alate koji su postali naš svakodnevni kruh. A priori panorama mnogo manje obogaćujuća, ali koja je, čak i tako, nudila književne klasike, knjige koje su s vremenom nadilazile, a čitatelji su inzistirali da zasjaju iznad drugih.

Od davnina smo čuvali Homerovu Odiseju, 10-ih godina Joyceov Ulises otvorio je nova vrata, 30-ih godina Grozdje bijesa postalo bi referenca za generaciju, 60-ih Gabriel García Márquez definirao bi Latinsku Ameriku u jednoj knjizi sa stotinu godine samoće i onda, eto, poslije smo imali sjajne knjige, ali malo će ih biti popraćeno riječju "klasično".

Umjesto toga, danas postoji najprodavaniji a većinu njih odbacuju oni koji se smatraju ljubiteljima književnosti (od Graya i njegovih sjena do vampira Sumraka, Harry Potter je jedna od rijetkih iznimki). A znatiželjna stvar u svemu tome leži u činjenici da živimo u vremenu u kojem su ogromne mogućnosti za objavljivanje knjiga ili pronalaženje knjiga koje će istaknuti neizmjerne, ali i pored toga nastavljamo pribjegavati klasicima kao referencama na literaturu to se promijenilo.

Možda su roditelji prestali davati svoja književna blaga svojoj djeci, možda potrošačke navike izmijenile su takva priznanja ili će nam trebati još puno godina da dođemo do točke osvrta i prepoznavanja klasika (bilo bi logično, ali ponekad nisam toliko siguran).

Najgore od svega nije što nema dobrih knjiga (kojih ima), već što ima dobrih knjiga koje nisu prepoznate kao klasika, već jednostavno kao komercijalne.

I nije isto.

Ovaj post ne govori o promjeni svijeta, već samo postavljanju pitanja, tako da je okvir za komentare vaš.

Zagrljaji.

PS: Prije nekoliko mjeseci pisao sam o 5 književnih klasika XNUMX. stoljeća, kao osobna kompilacija onoga što bi se moglo smatrati kvalitetnom ili transcendentnom literaturom. Ali to je bilo samo moje mišljenje, a ne svjetsko.