Radio i književnost II. Intervju s spikerom Pacom de Leonom

Paco de León jedan je od najprepoznatljivijih i najpriznatijih glasova na španjolskom radiju. I imam zadovoljstvo upoznati ga, kao i privilegiju razgovarati s njim na tom radiju nekoliko puta, iskustva koja cijenim s ljubavlju i divljenjem. Tako da sam mu dugovao ovaj intervju, što u pisanom mediju nije isto što i gledati licem u lice ispred mikrofona. Također služi za hvala na poštivanju i utrošenom vremenu odgovoriti na ova pitanja o njegovom odnosu s književnošću u valovima.

Paco de Leon

Kao što se često događa s radijskim spikerima, možda lice Paca de Leóna nije dobro poznato, ali nije moguće da postoji netko tko ne prepozna vaš glas. Čuli smo ga ne samo u bezbrojnim programima, već i u mnoštvu reklama i, prije svega, u dokumentarnim filmovima.

Arenense de ProMoguće je da je zrak Sierre de Gredos, koji se spušta do Arenas de San Pedro i provlači se kroz kamenje stoljetnog dvorca Triste Condesa, izglađivao ton koji je bio toliko poseban za te glasnice. S duga putanja profesionalno, prekretnica i za nagrade, sad režira i prezentira Od nule do beskonačnosti, u Onda Cero, znanstveni i kulturni program.

Paca sam upoznao prije otprilike tri godine i to na osebujan način: slušanje vašeg prethodnog programa, Madrid na valu, I ispravljanje jezičnih pogrešaka tipičnih za live da su mi istodobno zahvalili. Odatle sam pozvao njega i njegov tim na predstavljanje svog prvog objavljenog romana. Nije moglo biti, ali imao je poštovanja da mu ga pročita i pozove me u svoj program. Ostalo je, kako kažu, povijest.

Sad ste smatrali prikladnim da mi opširno odgovorite na ova pitanja. Hvala vam.

Intervju s Pacom de Leonom

• ACTUALIDAD LITERATURA: Kao čitatelj, imate li omiljeni književni žanr? A možete li se sjetiti prve knjige koju ste pročitali?

PACO DE LEÓN: Nemam jasne rodne sklonosti, premda me fascinira kriminalistički roman, povijesni i znanstveni eseji. Međutim, dobro pripovijedane knjige a opisno me nastoji lako zakačiti. Usput ljubavni romani, s puno "pastelea" i određenim ljepljivim dodirom Mogu ih proždrijeti. Nitko nije savršen.

Prva knjiga koje mi je poznata bila je jedna PetoricaEnid Blyton. Ne sjećam se kojeg, jer sam pročitao cijelu zbirku.

• AL: Neki naslov ili naslovi koji su imali veliki utjecaj na vas? Zašto?

PDL: Sto godina usamljenosti To je, bez sumnje, naslov koji se sjećam kao najupečatljiviji u svom čitateljskom životu. To je za mene stvorilo pravu "simfoniju" senzacija. Prvi put kad sam ga pročitao, vrlo mlad, hipnotizirao me potpuno. Ta mješavina rijetke priče s toliko karaktera i iznenađenja u svakom poglavlju bila je za mene prava avantura u kojoj sam jako uživao.

Drugo čitanje, godinama kasnije, natjerao me da otkrijem jednog od najvećih pisaca u povijesti i ojačati ideju da nikada ne bih mogao postati autor knjige, jer bih se vječno sramio da ne mogu napisati niti jedan redak kao što je to učinio García Márquez.

• AL: Tko je tvoj omiljeni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.

PDL: Jako mi je teško odabrati pisca poput ovog koji mi se najviše sviđa. Čini mi se čak i nepravedno, to je poput odabira najbolje pjesme. Ima ih jako puno i tako dobrih! No kako ne bih izbjegao vaše pitanje, reći ću vam da bih, osim klasika, koje morate pročitati, odabrao nekoliko autora kao neke od svojih najdražih: Tom Wolf, spomenuti García Márquez, Delibes, Truman Capote i Pérez-Reverte. Od potonjeg ističem Koža bubnja. 

• AL: S kojim biste likom iz knjige voljeli razgovarati i zašto?

PDL: Ovdje ne sumnjam. Htio bih intervjuirati previše književni likovi, ali najviše Alonso quijano. Mislim da je Don Quijote taj bit ljudskog bićaTo je najbolja moguća definicija čovjeka jer se u njemu praktički sve odražava, i dobro i loše ljudi. Opsesije, dobri osjećaji, junaštvo, slabosti, strahovi, nadvladavanje, pokušavanje, ljubav ... 

Čini se nevjerojatnim da ostaje lik stvoren prije stoljeća na snazi ​​danasMožda zato što sam, kao što sam oduvijek mislio, Don Quijote bio pomalo lud, on je jednostavno bio slobodna duša i momak koji je namjeru ostvarenja svojih snova stavio prije svega, a to mi je zavidno.

Možete li zamisliti viteza tužne figure prije Covida 19? Kako biste jahali koplje protiv prokletog koronavirusa? Ili bi možda svoje koplje naslonio na političare? Želim razgovarati s njim na mikrofonu.

• AL: Imate li neki poseban hobi što se tiče čitanja?

PDL: Uopće nisam pretjerani manijak Ja sam malo ritualaMožda zato što sam rođena anarhična i prilično neuredna u svemu; da, u mom poremećaju postoji red, ha, ha, ha! red koji samo ja razumijem. Što ne mogu podnijeti u vrijeme čitati es knjiga zgužvanih listova.

AL: U svojoj dugoj karijeri na radiju, što biste istaknuli iz svog iskustva u književnom programu, na primjer, glumačke dramatizacije?

PDL: Pa, istaknuo bih jedan odjeljak za poeziju koji sam imao prije mnogo godina na vikend programu što sam tada radio. Bilo je vrlo obogaćujuće i vrlo lijepo za izvesti.

Poslije sam imao priliku dramatizirati mnoge tekstove za radio i televiziju radeći zajedno sa sjajnim glumcima glasa. To je aspekt koji Ja sam strastven, iako svaki put postaje sve gore i gore. Dramatizacija je skupa i sada sve ima tendenciju pojeftinjenja, kvaliteta se već sada malo računa i često se miješa s poznatim imenima. Velika pogreška. Imam toliko poštovanja i naklonosti prema ovoj vrsti posla da su se prije godina međusobno mazili dok nisu postigli izvrsnost, da kad sada počnem slušati bilo koji od ovih pokušaja, na kraju promijenim brojčanik.

Samo glumci i specijalizirani spikeri sposobni su raditi dobre dramatizacije i ovima moramo dodati a dobar redatelj, dobro tehnički direktor, dobro glazbeni urednik i dobar tehničar za specijalne efekte. Sve ove bitne brojke su nestali na današnjem radiju a stvari se ionako rade. Šteta.

Osobno preferiram nešto što smo radili prije godina kroz Radio akademija: Jedan Dramatizacija uživo u kazalištu Mira de Pozuelo de Alarcón gdje se pridružujemo svim radio postajama u Španjolskoj na pozornici Rat svjetova, HG Wells, u verziji Orson Welles. Tehnička sredstva izveo je RNE i to je primijećeno. El uspjeh bilo je takvo da louis del brijest Htio je da predstavu odvedemo do njegove Ponferrade i tamo također punimo kazalište.

• AL: Možda ih je bezbroj, ali možete li istaknuti intervju ili književnu anegdotu ili s nekim piscem?

PDL: Istina je da sam mogao računati mnogo anegdota s književnicima s kim sam imao sreće razgovarati, ali ostavit ću to za dva:

Prvi sa Anthony Gala. Upravo je uredio knjigu poezije i palo mi je na pamet da mu kažem da je nakon mnogo godina to odlučio "Namigni" poeziji. Don Antonio, vidno ljut, odgovorio je ili je to bolje rekao namignuto je ženi, ali nikada poeziji. I bio je u pravu, iako ne znam. A danas taj odgovor ne bi dobio dobre kritike zbog toga što je mačo.

Drugi je povezan s Cela. Kad su tek objavili da jesu Nobelova Naredio sam svom produkcijskom timu da mi ga stavi na telefon. I moj tim je to shvatio, ali imajući to u eteru, sumnjao sam da je to Don Camilo tko je govorio, takav je bio ljubaznost i ton nježnost s kojim je razgovarao. Tamo sam shvatio da je Don Camilo bio je sve stariji, LOL!

AL: I na kraju, radili ste radio emisije svih vrsta: informativne, kulturne, znanstvene, društvena okupljanja. Što vam preostaje ili što biste željeli?

PDL: Moram to priznati Profesionalno sam imao veliku sreću jer sam gotovo sve radio na radiju. Nemam pojma što moram učiniti. Nakon toliko godina kojima samo težim kako bi mogli ostati blizu autobusa koji radi program dok ne dođe dan kada jasno vidim da je najbolje prestati jer je "benzina" ponestalo, kad primijetim da više ne osjećam iluziju ili da fakulteti nestaju ili kad se publika zasiti mene. 

Ono što znam je ono što bih volio raditi barem jednom u životu: pripovijedaju nogometnu utakmicu mog Real Madrida i da mogu otpjevati pobjednički gol. Komplicirano je jer nemam taj talent, ali kad se spremam otići u mirovinu, zamolit ću svoje sportske kolege za oproštajni dar, čak i ako je na treningu, ha ha ha!