Nedostojno biti čovjek
Nedostojno biti čovjek -ili Ningen Shikkaku, po izvornom japanskom naslovu, suvremeni je roman koji je napisao pokojni japanski pisac Osamu Dazai. Djelo je počelo izlaziti u obrocima 1948. godine, prodano je u više od deset milijuna primjeraka i postalo jedan od najvažnijih tekstova japanske kulture. Nakon izlaska i kasnijeg uspjeha, knjiga je objavljena na mnogim drugim jezicima, uključujući talijanski, portugalski i španjolski.
Jedna od španjolskih verzija najvjernijih na materinjem jeziku Nedostojno biti čovjek Objavila ju je nezavisna izdavačka kuća Sajalín Editores, prevoditeljica, spisateljica i novinarka Montse Watkins, koja je napravila izravni prijevod s japanskog. Ovaj roman Osamua Dazaija Ima veliku autobiografsku komponentu, koja iz očitih razloga otkriva stvarne sekvence o životu autora
Sadržaj Nedostojno biti čovjek
Razumjeti Nedostojno biti čovjek Potrebno je uzeti u obzir kontekst u kojem ga je autor napisao. Tijekom 1948. osjetne su posljedice Drugog svjetskog rata. Ratni činovi u tom razdoblju duboko su obilježili Osamu Dazaija, pa je njegov pogled na društvo bio mračniji od onoga što je za njega do tada bilo uobičajeno.
Kao tužna zanimljiva činjenica, Nekoliko mjeseci nakon objavljivanja njegove knjige Dazai je odlučio oduzeti si život. Prije smrti jedva je trebao napuniti 39 godina, a bio je na vrhuncu svoje spisateljske karijere.
Ovaj dio njegove biografije je transcendentalan za razumijevanje debljine njegova rada, jer Njen protagonist, socijalno otuđen čovjek, u nekoliko navrata pokušava izvršiti samoubojstvo, dok mu, konačno, ne uspije. Drugi podaci koji oponašaju postojanje autora su alkoholizam i ovisnost o morfiju.
Struktura djela
I
Predstavljena je kao kratki prolog nepoznatog autora. Tekst je dio priče kao vanjska perspektiva života protagonista.
Bilježnica
Nekoliko stranica od Nedostojno biti čovjek Sažeti su u tri bilježnice s dodatnom podjelom u trećoj, što dovodi do četiri koncentrirana poglavlja. Tekst nema strukturu dnevnika, već dnevnika, niz kronoloških bilješki koje pokušavaju posložiti životopis protagonista i njegovu percepciju društva. Ovaj osobni rekord traje od njegova djetinjstva do njegove dvadeset i sedme godine.
Kroz ove bilježnice moguće je upoznati život, misli, promišljanja i emocije Yōzō Ōbe. Ovdje se radi o istraživanju, poznavanju i razumijevanju sebe kroz riječi. Gotovo slučajno, iz ove analize proizlazi priča.
Pogled izbliza na ova vrata unutar Yōzō-a čini da se čitatelj osjeća kao uljez, slijepi putnik koji njuška u privatnost poremećene osobe, koja bi mogla biti alter ego Osamua Dazaija.
prva bilježnica
Yōzō Ōba pati od intenzivnog osjećaja otuđenosti. Nije mu jasno kako se njegovi vršnjaci mogu ponašati tako podlo, sebično i indolentno.. Nalazi se u stanju koje mu ne dopušta održavanje zadovoljavajućih društvenih odnosa ni s jednom osobom, jer misli da svi njemu bliski nose maske koje skrivaju njegovu pravu prirodu, njegovu zloću. Budući da ne vidi mogućnost dugotrajnog održavanja fasade, sebe u tom pogledu doživljava beskorisnim, nedostojnim čovjeka.
Neko vrijeme pribjegava satiri i humoru kako bi ušao u društvo, ali to je nemoguće. U nekom trenutku, Kaže da ga je, dok je bio dijete, u kući zlostavljao sluga. No, donio je odluku da te informacije neće dijeliti jer to ne bi bilo od koristi ni njemu ni drugima. Yōzō vjeruje da je diskvalificiran iz pripadnosti čovječanstvu, jer nije sposoban tako se ponašati.
Druga bilježnica
Priča o Yōzoovom životu odvija se poput vrtloga prema propadanju. Protagonist pokušava zadržati svoju masku sretnog čovjeka dok komunicira sa svojim prijateljem Takeichijem., jedini u njegovoj blizini koji kao da shvaća da s Ōbom nešto nije u redu.
Glavni lik uživa u umjetnosti, jednom od rijetkih izričaja kojima doživljava neku vrstu emocije. Na primjer: kroz slike Amedea Modiglianija otkriva da mnogi umjetnici koriste svoje darove kako bi uhvatili vlastite traume.
Ovo zapažanje navodi ga da naslika autoportret, ali se čini previše strašnim da bi ga pokazao ikome osim Takeichiju. Yōzō Ōba postaje sve više uključen u svijet umjetnosti, gdje upoznaje slikara po imenu Horiki., koji ga potiče da otkrije užitke alkohola, duhana i žena. Jedne noći protagonist upoznaje udatu ženu s kojom planira počiniti samoubojstvo. Ali stvar ne završava dobro: ona umire, a on preživljava.
Treća bilježnica
Njegov osjećaj krivnje postupno uništava njegov razum. Nakon toga biva izbačen sa sveučilišta i odveden živjeti u kuću prijatelja svoje obitelji. Kasnije pokušava održati normalnu romantičnu vezu, ali je napušta kako bi otišao sa ženom koja je vlasnica bara kojemu je pokrovitelj. U svom stalnom pijanom stanju pokušava ispitati koji je pravi smisao društva i kakvu ulogu on u njemu igra.
Međutim, njegov strah i odbojnost prema ljudima samo ga još dublje tjera u alkohol. Ovaj scenarij se ponavlja barem dok ne upozna djevojku koja ga uvjeri da prestane piti.
Drugi dio treće bilježnice
Zahvaljujući utjecaju svoje nove mlade ljubavnice, Yōzō Ōba uspijeva prestati piti alkohol i vraća se u život radeći kao karikaturist. Ali ta reintegracija ne traje predugo. Horiki se ponovno pojavljuje u životu protagonista, ponovno ga dovodeći do samodestruktivnog ponašanja. koji je još gori od prethodnog. Kasnije, Yōzōin odnos s njezinim spasiteljem prekinut je nakon događaja u kojem ju je zlostavljao Ōbin prijatelj.
Taj posljednji događaj zapečatio je očekivani konačni debakl lika. S vremenom Yōzō postaje potpuni alkoholičar i ovisan o morfiju.. Uskoro mu ne preostaje ništa drugo nego prijaviti se u kliniku za mentalno zdravlje. Kad ode, bježi u udaljeno mjesto, gdje svoju priču završava letargičnim razmišljanjem koje zatvara njegova unakažena vizija svijeta.
O autoru, Osamu Dazai
osamu-dazai
Osamu Dazai, čije je pravo ime bilo Shūji Tsushima, rođen je 1909. u Kanagiju, prefektura Aomori, Japan. Mnogi ga smatraju jednim od najistaknutijih romanopisaca suvremene japanske književnosti. Njegovo jednostavno pero dalo je njegovoj zemlji podrijetla upravo ono što je trebalo u poslijeratnim vremenima: svjež glas koji, grubo, pokazuje kako su se kanoni formalnosti i discipline koji su vladali Japanom raspadali.
Većina djela Osamua Dazaija ima široki karakter autobiografski. Zato nije čudno pronaći pristupe koji i danas djeluju preuzeto iz današnjeg svijeta, budući da predstavljaju doba u kojem je autor živio, a koje nije daleko od XNUMX. stoljeća.
Ostala djela Osamua Dazaija
Novelas
- Dōke no hana - Cvjetovi bufonade (1935);
- Shayō - Pad ili pad (1947).
antologije kratke priče
- Osam scena iz Tokija (španjolsko izdanje, 2012.);
- Učenica (španjolsko izdanje, 2013.);
- priče uz krevet (španjolsko izdanje, 2013.);
- Recuerdos (španjolsko izdanje, 2014.);
- Pokrenite Melos i druge priče (španjolsko izdanje, 2015.);
- Odbijen (španjolsko izdanje, 2016.);
- obiteljska sreća (španjolsko izdanje, 2017.).