Fotografija: Mayte Uceda, Twitter profil.
Mayte uceda Ona je Asturijka. Svoj prvi roman objavio je samostalno 2013. pod naslovom Los Angeles de La Torre, koji je bio uspješan. zatim objavljeno Ljubav prema Rebeci y Alisa i teorem o beskonačnom majmunu. Čuvar plime To je njegov posljednji objavljeni naslov. U ovom intervjuu govori nam o njemu i još o nekoliko drugih tema. Zaista cijenim vaše posvećeno vrijeme i ljubaznost.
Mayte Uceda — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji objavljeni roman nosi naslov Čuvar plime. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
MAYTE UCEDA: Ideja je nastala kada sam otkrila brodolom španjolskog prekooceanskog broda Valbanera, dogodilo se u vodama Floride godine 1919 a koji predstavlja najveću španjolsku pomorsku katastrofu u doba mira. bili 488 žrtava između posade i putnika, većinom emigranti u potrazi za boljim životom na Kubi. Iznenadila sam se koliko je taj događaj nepoznat i odlučila sam napisati roman u kojem će brod imati posebnu ulogu. Htio sam objaviti ovu tragediju, odati počast pokojniku, priznanje koje, institucionalno, ne postoji.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
MU: Sjećam se da sam sam čitao jednu od Snoopy. To je prvo što mi pada na pamet. Kad bi se moje čitanje popravilo, satima bih zaronio u Osnovna enciklopedija za mlade, koji je imao prekrasne naslove poput: Reci mi zašto, reci mi tko je, reci mi gdje je, reci mi kako radi...
Prvo što sam napisao bilo je pjesme. Naučio sam svirati gitaru u dobi od dvanaest godina i volio sam stvarati vlastite priče, što je hobi kojim sam se bavio dugi niz godina.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
MU: od Isabel AllendeNa primjer, ja obično čitam sve što on napiše. Stvarno uživam u tvojoj priči, bez obzira što mi govoriš. S Zafon meni se isto dogodilo. S druge strane, uvijek mi je pri ruci neki realistički autor iz XNUMX. stoljeća: Galdos, Pardo Bazan, Zvuk trube, Flaubert, Balzac… Pomažu mi da upoznam našu neposrednu prošlost i razumijem naše sadašnje društvo.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
MU: Volim fantasy i epiku, pa bih rado sjedio kraj tebe neko vrijeme. Gandalfod Gospodar prstenova, dok je pušio svoju lulu. Svijet koji je Tolkien dizajnirao fascinira me i naravno da bih ga volio stvoriti.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
MU: Mogu čitati bilo gdje manje na plaži. Uvijek nosim knjigu, ali na kraju gledam u more. Jako mi je teško pisati uz glazbu, ne mogu joj pomoći da joj ne posvetim punu pažnju. Ono što ne varira u mojoj dnevnoj rutini je društvo moje mačke Mice i dva mjeseca od a štene poziv Lina koja me posvuda prati.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
MU: Ja sam sova, volim noć za pisanje, ali moram spavati određene sate da bih se osjećao dobro, pa pokušavam biti više poput kokoši, ustajem rano i povlačim se noću. imam jedan potkrovlje ugodno u mojoj kući. Tu se zaključavam s knjigama, bilježnicama, papirima posvuda i svojim četveronožnim društvom.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
MU: sve. I ne govorim to kao nešto pozitivno, naprotiv. Tijekom godina sam se uvjerio da vas vrlo različiti ukusi raspršuju u svim aspektima.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
MU: Čitam slatkoću vodeautora Nathana Harrisa. Ja također slušam audiobook nezahvalni, Pedra Simóna, oba toplo preporučam, iako ja više volim Simóna. Dovršavam što će biti moj peti romanAli ne mogu ti još ništa reći.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?
MU: Izdavački krajolik je više uživo nego nikad, po mom mišljenju. A živ ne znači nužno i zdrav. Izdanje je postalo popularno. Prije su izdavački kanali bili rigidni i malo je ambicioznih pisaca imalo pristup njima. Sada s procvat stolnog izdavaštva, postoji impresivan raspon potencijalnih autora, neki dobri, neki loši i mnogi stalni, ali svatko ima svoju priliku. Kasnije čitatelji već žanju njivu. Možda sam se zato ohrabrio da uskočim u ring: jednostavno zato što sam to mogao.
Ne vidim da će digitalna knjiga zamijeniti fizičku knjigu kao što se strahovalo prije nekoliko godina. Previše ih volimo dirati, mirisati i poklanjati.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
MU: krize su ciklične. Ako pogledate samo stotinu godina unatrag i vidite kako su ljudi živjeli, shvatite koliko ste sretni što ste rođeni u ovom vremenu. Čovjek je početkom XNUMX. stoljeća, u bilo kojem dijelu svijeta, živio unutar stopa smrtnosti od kojih bismo danas drhtali. Očekivano trajanje života, smrtnost dojenčadi tih godina, ratovi, epidemije, glad, koliko je bila slabo razvijena medicina i farmaceutska industrija... Mislim da nemamo pojma. I ne govorim o srednjem vijeku, govorim o vremenu naših djedova i pradjedova. Imamo puno sreće, barem u našem dijelu svijeta.
Kad je stigla pandemija, bio sam u punim galijama Čuvar plimeuronjen u Prvi svjetski rat, u razornu pandemiju španjolske gripe, u Drugi svjetski rat iu sve one silne stope koje sam prije spomenuo. I rekli su nam da jedino što moramo učiniti je ostati kod kuće, sa svojim TV-om, našim elektroničkim napravama, našim komforom... Mislili smo da će Zapad biti sretan do kraja života, ali pred nama su teška vremena. Vidjet ćemo jesmo li spremni suočiti se s njima.