William Butler Yeats. 153 godine velikog irskog pjesnika. 6 pjesama

William Butler Yeats je jedan od najvećih pjesnika Rusije Irska a danas je njegov rođendan. Također je bio dramatičar i jedna od najreprezentativnijih figura irske književne renesanse. Također je bio u politici i služio je kao senator. 1923. dobio je Nobelova nagrada za književnost. Ići 4 njegove pjesme za proslavu njegove godišnjice.

William Butler Yeats

Rođen u Dablin, kada je pročitao svoj govor o prihvaćanju Nobelove nagrade na Kraljevskoj švedskoj akademiji, Yeats je to izjavio kao stijeg irskog nacionalizma i irske kulturne neovisnosti. A to je da je mistični oreol koji je okruživao ovog autora imao puno veze s njegovim zanimanjem i pohvalama koje su činile epska i keltska mitologija njihove zemlje.

Zapravo je imao kontakt s ezoteričnost tog vremena i bio je dio tajnog reda Zlatna zora, iako ga je kasnije napustio. Osnovao Kazalište opatije i Irsko nacionalno kazalište, koju je režirao tijekom svog života, nadahnut keltskim tradicijama i drevnim narodnim legendama.

Kombi 6 njegovih pjesama sjetiti ga se ili ga predstaviti neupućenima u njegovom radu: Kad ostariš, Ko je sanjao da ljepota prolazi poput sna?, Sjeća se zaboravljene ljepote Prva ljubav, Dajte voljenoj nekoliko stihova y Vino ulazi u usta.

6 pjesama

Kad ostariš

Kad ostariš i posijediš i umoran
i klimajući glavom uz vatru uzmi ovu knjigu,
i polako čitajući sanjajući o blagom pogledu
koje su vaše oči nekada imale, s njihovim dubokim sjenama;
koliko su obožavali vaše trenutke radosne milosti,
i voljeli su tvoju ljepotu lažnom ili istinskom ljubavlju;
ali čovjek je volio hodočasničku dušu u vama,
i volio tuge tvoga lica koje se mijenja.
I naslonjen na sjaj trupaca,
mrmljaš, pomalo tužno, kako je ljubav pobjegla,
kako je lebdio daleko iznad planina,
i sakrio lice među mnoštvo zvijezda.

***

Ko je sanjao da ljepota prolazi poput sna?

Ko je sanjao da ljepota prolazi poput sna?
Za ove crvene usne, sa svim njihovim umornim ponosom,
već toliko tužno da nikakvo čudo ne može naslutiti,
Troy nam je ostavio pogrebni i nasilni bljesak,
a sinovi Usne napustili su nas.

Mi paradiramo, a užurbani svijet paradira s nama
Među dušama ljudi, koji se opraštaju i ustupaju svoje mjesto
poput blijedih voda u njihovoj ledenoj utrci;
Pod zvijezdama koje prolaze, pjena neba,
nastavi živjeti ovo usamljeno lice.

Poklonite se, arkanđele, u svom tmurnom prebivalištu:
Prije nego što ste postojali i prije nego što je neko srce kucalo,
pružena i ljubazna stajala je kraj njegova prijestolja;
Ljepota je svijet učinila travnatom stazom
kako bi Ona postavila lutajuće noge.

***

Sjeća se zaboravljene ljepote

Okružujući te u mom naručju,
Držim protiv svog srca tu ljepotu
koji je davno nestao sa svijeta:
postavili krune koje su bacali kraljevi
U sablasnim zdencima, vojske u bijegu;
priče o ljubavi satkane svilenim nitima
sanjarske dame, u tkaninama
koja je njegovala moljca ubojicu:
ruže izgubljenih vremena,
da su dame uplele kosu;
hladni ljiljani kiše koje su djevojke nosile
kroz tmurne svete hodnike,
gdje su se dizale magle tamjana
i da je samo Bog razmišljao:
budući da su blijeda prsa, odgođena ruka,
dolaze nam iz drugih zemalja teže spavanjem.
I kad uzdahnete između poljubaca
Čujem kako bijela Ljepotica također uzdiše
za onaj sat kad sve
mora se konzumirati poput rose.
Ali plamen nad plamenom i ponor nad ponorom,
i prijestolje na prijestolje i pol u snovima,
odmarajući mačeve na željeznim koljenima,
nažalost razmišljaju o velikim usamljenim misterijama.

***

Prva ljubav

Iako je hranjen, poput lutajućeg mjeseca,
za ubilačku bebu lijepe,
malo je hodala, malo crvenila,
i zaustavio se na mom putu,
sve dok nisam pomislio da njezino tijelo
u njemu je živjelo ljudsko srce.

Ali otkako ga je moja ruka dodirnula
i pronašao kameno srce,
Pokušao sam mnoge stvari
i nitko od njih nije radio,
otkako postaje luda
ruka koja putuje na Mjesecu.

Nasmiješila se i tako me transformirala,
Postao sam nesposoban
govoreći sam, brbljajući sam,
praznijim umom
da je nebeski krug zvijezda
Kad mjesec luta

***

Dajte voljenoj nekoliko stihova 

Učvrstite kosu zlatnom ukosnicom,
i pokupite te skitnice.
Zamolio sam svoje srce da napravi ove siromašne stihove:
radio je na njima dan za danom
tužna zgrada ljepote
s ostacima bitaka iz drugih vremena.

Samo podizanjem bisera iz ruke,
zamotajte svoju dugu kosu i uzdahnite,
muško srce kuca i gori;
a pjena poput svijeće na neprozirnom pijesku
i zvijezde koje nebom vinu rosu,
oni žive samo da vam osvijetle noge u prolazu.

***

Vino ulazi u usta 

Vino ulazi u usta
I ljubav ulazi u oči;
To je sve što stvarno znamo
Prije nego što ostari i umre.
Ovako prinosim čašu ustima,
I gledam te i uzdišem.