Javier Diez Carmona. Intervju s autorom Pravde

Fotografija: Javier Díez Carmona, Facebook profil.

Javier Diez Carmona On je iz Bilbaa. Diplomirao je ekonomske znanosti i strastveno se bavio pisanjem, objavljivao je omladinski romani inspiriran baskijskom poviješću i mitologijama. A onda, za odrasle, potpišite trčanje slijepo o E Kralj. Posljednji koji je objavio prošle godine je naslovljen Pravda. En esta intervju Govori nam o njoj i još mnogo toga. zahvaljujem ti tvoje vrijeme i ljubaznost da mi služiš.

Javier Diez Carmona — Intervju

• ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji roman nosi naslov Pravda. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
  

Javier Diez Carmona: Kao što njegov naslov govori, Pravda je roman o osveti. Riječ je o kriminalističkom romanu (neki kažu da je a triler, iako je istina kako se radnja odvija, ritam se ubrzava, ne slažem se s tom definicijom) u kojoj se krećem na liniji, ponekad zamagljenom, koja razdvaja pravdu i osvetu.

Razvija se u 2014, ali njegovi korijeni su u 2008. godini, u financijska kriza koji je ostavio dugi trag leševa industrijalaca i razbaštinjenih nezaposlenih, deložiranih ili premještenih na radna mjesta s pola plaće i bez prava. Iza dugog popisa zločina u romanu kriju se dva pitanja:Zašto Pravda nije djelovala (i neće djelovati) protiv onih koji su se obogatili prije i tijekom krize koristeći moralno prijekorne prakse? Yprihvatljivo je da žrtve ovih praksi tražiti na vlastitu neku vrstu pravda?

To je pomalo središnja baza na kojoj počiva radnja. Ali imao je druge ciljeve. Jedan, osnovni, dostojanstveni ljudi određene dobi. Zato moji istraživači već češljaju sijedu kosu (oni koji održavaju kosu). S druge strane, htio sam platiti a počast Bilbau, savršeno mjesto za kriminalistički roman. 

I također sam htio testirati pronicljivost čitatelja i čitatelja. Možete prenijeti određenu poruku dok pravite roman koji je zabavan i iznenadi čitatelja.

• AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju si napisao?

JDC: Moje prvo čitanje bile su knjige Enid Blyton; Petorica, Sedam tajni. Kao vrlo mlad čitao sam kompletne zbirke. Također Jules Verne. Iako sam ubrzo postao ovisan o Agatha Christie već Stephen King (pa sam izašao).

Od prve priče koju sam napisao jedva se sjećam ničega. Učinio sam to na stranici kvadratne bilježnice stare oko deset godina, a počelo je otkrićem odsječenu ruku na dnu pilona. Iskreno, ne sjećam se kraja. Možda sam ga ostavio otvorenim...

• AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja. 

JDC: Raymond Chandler. U crnom romanu moguće je da je nenadmašan unatoč broju autora i autora koji se razmnožavaju u žanru. I uvijek Gabriel García Márquez.

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti? 

JDC: Ponovit ću se: Philip Marlowe. Jedinstvena je ta tvoja ironija.

• AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja? 

JDC: Ne. Ja sam jednostavan tip. Kad počnem pisati, obično uzmem šalicu kava, a ponekad tiho pustim glazbu. Drugi put mi smeta glazba, ustanem i popijem još jednu kavu.

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

JDC: Obično pokušavam pisati popodne, iskorištavajući trenutke kada nikoga nema doma, iako ako osjetim određene trnce u vrhovima prstiju tražim mjesto za sjedenje ispred tipkovnice. Za čitatiUmjesto toga, više volim noć.

• AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?

JDC: Svi mi se sviđaju. Pročitao sam sve, i što više (što je uvijek manje nego što bih želio).

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

JDC: Tek sam počeo s Papiri Tonyja Veitchaod mcilvanney. Laidlawov prvi roman jako mi se svidio, a nadam se da će i drugi učiniti isto. I ja sam posrćući zajedno s još jednim romanom s istim protagonistom Pravde, Osmany Arechabala. Teško mi je jer je tip upao u prevelike probleme i sad ne znam kako da ga izvučem iz toga. Zapravo, još uvijek ne znam hoće li se izvući.

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?

JDC: Čini se da je puno se objavljuje, možda i previše za ono što tržište traži. Međutim, za nas koji pišemo, vrlo je teško doći do izdavača. Sada kada izdavači, barem oni veliki, tvrde da se dobro zabavljaju, nadajmo se da će se pojaviti nove prilike za manje poznate autore. 

Pretpostavljam da je pokušaj objavljivanja proces koji prirodno prati stvaranje. To je najteže i izvan je naše kontrole, pa je često frustrirajuće. Ali isplati se.

• AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?

JDC: Za buduće priče, mislim da neće. Danas ne vidim smisao pisati o covidu, iako vrijeme ima tendenciju promijeniti ili zasladiti stvari. Meni zatočeništvo mi je pomoglo da napišem romanDakle, uopće nije boljelo.