Intervju s Ángelom Delgadom, autorom nekoliko samostalnih knjiga

od Actualidad Literatura ponavljali smo s vremena na vrijeme "problem" koji neki autori imaju prilikom objavljivanja svojih knjiga i ogromnu hrabrost kojom se bave kada je u pitanju samoizdava. Zato danas imamo Ángela Delgada, autora koji već nekoliko godina samostalno objavljuje i već ima nekoliko knjiga na tržištu.
Ako želite saznati prednosti i nedostatke samoizdavanja, nudimo ga iz prve ruke.

Actualidad Literatura: Prije svega Ángel, htjeli smo ti se zahvaliti u ime cijelog tima na Actualidad Literatura da ste rado pristali na ovaj intervju. Svima nam je to zadovoljstvo.

I za vas zahvaljujem što mislite da bi otvaranje ladice na mom stolu bilo zanimljivo za vaše čitatelje. Oduševljen sam što provedem ovo malo vremena s vama.

AL: Ángel, obraćam li ti se tijekom ovog intervjua s vlastitim imenom ili imaš pseudonim s kojim se osjećaš ugodnije?

O: Nikad nisam razmišljao o pseudonimima, s tim imenom je u redu, poštujem sve one ljude koji odaberu 'umjetnička imena' jer imaju vrlo uobičajena imena i prezimena, ali nikada nisam pomišljao promijeniti svoje kako bih se pokušao otkriti u ovoj avanturi pokušava objaviti knjige. Iako sad kad to spominjete, mislim da ako jednog dana napišem nešto zaista užasno i pogubno, onda da. Mislite li da bih sada trebao razmišljati o promjeni imena ili čak svog grada? (smijeh)

AL: Nikad o tome nisam razmišljao, obećavam (smijeh). Kako se u vama rađa vaša strast prema pisanju? Je li vam se to sviđalo od malih nogu ili ste možda studirali književnost i odatle potječe velik dio hobija?

O: Pa, otkad se sjećam, volio sam crtati slova puno više od brojeva u onim Rubiovim bilježnicama koje su nas prisiljavali da ispunjavamo. Inače, neki dan slučajno sam vidio nova izdanja tih bilježnica i oni nemaju nikakve veze s onima iz 80-ih, izgubili su svu svoju bit. Moja prva prava priča (jer sam kao tinejdžer imao puno natuknica) bila je naslovljena Kapi krvi, s kojim sam sudjelovao na književnom natječaju instituta. Budući da sam kao dijete igrao igre uloga, fantastičnih nijansi, uvijek sam stvarao priče ili scenarije na papiru, što se nije nužno pretvaralo u priče. Kasnije sam diplomirao umjetnost, i da, to ima sve veze sa slovima, ali hej, to stvarno nema nikakve veze s hobijem pisanja, već sam ugrizao bubu prije nego što sam zakoračio na fakultet.

AL: Obavijestivši me malo o vama, saznao sam da ste iz Cádiza. Može li se reći da su vam prekrasni Cádiz, njegove plaže, ulice, ljudi ponekad služili kao inspiracija?

O: Naravno, i onaj tko kaže da njihov grad ili podrijetlo nisu utjecali na ono što pišu, podlo laže (smijeh). Ozbiljno, to je sve što kažete, ne bih rekao puno više o Cádizu, jer su njegove ulice i mirisi zemlje, njegove pjesme i poezija. A plaže svoje svjetlo, vjetrovi. Imam sreću što dolazim iz obalnog mjesta i živim u njemu, gdje su čisti horizonti jedinstvena prilika za oslobađanje i oslobađanje onih 'blokada' od kojih ponekad patim, znate, onih u koje, koliko god želite, napišite dobra priča, ne izlazi, ni sjedeći, ni stojeći, ni hodajući. Ali, u mom slučaju, šetnja praznom plažom otvara vrata mogućnosti da se nešto započne iznova, u svim pogledima.

AL: Dugo godina pišete na svom književnom blogu Scriptoria (http://scriptoria.blogspot.com.es/), istina? Kako se rodilo i zašto ste ga odlučili tako nazvati? Naziv vaše web stranice podsjetio me puno na najčudniju knjigu koju je Auster napisao "Putovanja kroz skriptorij".

O: Istina je, taj je blog otvoren više od 7 godina, a istina je da sam ranije o njemu više pisao. S modom društvenih mreža, ovaj uspjeh u blogovima pomalo je sveden na dobru diseminaciju koju svaka od njih ima na svojim profilima, prije svega na Facebooku i Twitteru. Ne mogu se požaliti na to, imam još stotine posjeta kad nešto objavim, iako su komentari na samom blogu otpali. Knjiga Paula Austera sigurno bi bila dobar naslov za moj blog. Ali skriptorija Započeo je svoje putovanje, jer sam u njemu htio razotkriti probleme i neugodnosti koji su se pojavili u vrijeme finaliziranja romana koji sam napisao te godine. Malo po malo, stavio sam roman sa strane i počeo pisati članke i nove priče na blogu, taman kad sam shvatio prihvaćanje koje sam imao. Nazvao sam ga skriptorija jer sam želio odabrati riječ, jednu riječ, koja sadrži mnogo stvari i na neki način privlači pažnju. Budući da je latinska množina od pisaći stol činilo mi se savršenim.

AL: Vidio sam da se vaša ljubav prema pisanju ne ogleda samo u vašem književnom blogu, već da ste se i usudili s mukotrpnim svijetom samoizdavanja. Recite nam malo o tome koje knjige imate na prodaju i o čemu se radi u svakoj od njih.

O: To je upravo to, samoizdanje je drsko i apsolutna i prezirna egocentričnost (smijeh). U mom sam slučaju prvo isprobao vrlo kratki nakladu zbirke pjesama čiji primjerak više nemam. Ali još uvijek imam kopije Scriptoria, prva ladica, koji prikuplja priče o nekoliko godina bloga i podosta neobjavljenih, također iz Svi slomljeni satovi, antologija priča i priča svih vrsta u kojima su protok vremena ili gubici glavna crta radnje, i Nesretni silazak Henryja Nortona, šaljivi misteriozni roman koji sam objavio ove godine i s kojim sam se jako zabavljao pišući, jer nije imao nikakve veze s pričama koje obično stavljam na blog ili u druge publikacije. Također u digitalnom formatu može se naći na Amazonu Svi slomljeni satovi, Čovjek bez naglaska, što je za mene vrlo posebna priča, i Jutarnja molitva tek progonjenih, duga priča o srednjovjekovnoj misteriji koju sam napisao prije više od 20 godina. Nadam se da će verzija e-knjige Henryja Nortona biti dostupna do 2015. godine.

AL: Ángel, je li danas tako teško natjerati izdavača da primijeti nečiji roman i odluči ga objaviti? Pokušajte napraviti malo grube mentalne kalkulacije i recite nam koliko ste izdavača otišli sa svojim radovima pod rukom.

O: Prije nekoliko godina pregledao sam popis izdavača registriranih na stranici Ministarstva kulture. I dobro, recimo da sam postao 'čovjek neželjene pošte' šaljući prijedloge i popratna pisma onima za koje sam smatrao da bi ih moglo zanimati ono što sam napisao, nakon nekoliko mjeseci 'uzbuđeni neželjeni čovjek' već je mirisao na 'mrtvačku neželjenu poštu' (smijeh ). Neki su mi izdavači predlagali da objavljujem s njima u zamjenu za plaćene primjerke, ja sam to uvijek odbijao. Međutim, čuo sam priče ljudi koji su s vrlo malo truda u pretraživanju ili predaji rukopisa nekolicini izdavača imali više sreće od mene. Zbog čega se razmišlja o nekoliko stvari: ili nisam dobar u pisanju i moja tvrdoglavost može (smijeh), ili će istina biti oni e-mailovi koje obično dobivam ukazujući na to da ono što napišem ne stane ni u jednu uredničku liniju. Trenutno sam odustao od slanja originala, svoje knjige objavljujem samostalno.

AL: Koji su koraci u procesu izdavanja stolnih računala koji vas najmanje i najviše raduju?

O: Najmanje: kada morate napraviti male prilagodbe u rasporedu i one ne završe u kvadratu. Nisam profesionalni dizajner dizajna i trošim previše vremena izvršavajući te prilagodbe. Nevolja, vau. Također, dodajte distribuciju, morao bih uložiti trud i želju da kopije distribuiram u knjižarama ili prodajnim službama, u čemu nisam dobar.
One koje najviše: pišu. A posebno trenuci odmah nakon završetka pisanja knjige, svjesnosti da je ona završena i želite da je ljudi pročitaju i kažu vam da su navučeni na priču ili da je mrze i da im moram platiti psihoanalitičar koji je zaboravio moju knjigu (smijeh).

AL: Ako danas neki od naših čitatelja odluče vjerovati vama i vašoj literaturi, kamo moraju otići kako bi kupili primjerak?

O: Vjerujete mi? Jesi li ozbiljan? (smijeh) Ne, da vidimo ... lako vam je, samo mi morate napisati e-mail (angel.delgado@gmail.com) tražeći od mene kopije. Vidiš li što sam govorio? Nula u raspodjeli (smijeh). Oni također mogu pristupiti poveznici Kupi moje knjige na blogu skriptorija, gdje sam omogućio malu virtualnu trgovinu s gumbima za kupnju. Naravno, neke se mogu kupiti na Amazonu u njegovom digitalnom izdanju. Ali, na primjer, Scriptoria, prva ladica y Nesretni silazak Henryja Nortona samo su na papiru.

AL: Ángel, volimo svim sugovornicima postaviti posljednje zajedničko pitanje kako bismo vidjeli razliku u odgovorima koje nam dajete. Tu ide: Koji vam je književni žanr najugodniji, koje su vam tri omiljene knjige i koji poznati pisac mislite da nikada nije trebao biti književnik? I dodajemo još: E-knjiga ili papir?

O: Pa, premda bi ovo što sam objavio navelo na pomisao da više uživam u pričama i pričama, moram vam reći da mi je bolje pisati romane, iako je habanje veće, ali osjećate se većim kad stanete na kraj tome.priči od više od dvjesto stranica. Nemam samo tri omiljene knjige, znate ... Ali ako trebam odabrati tri odmah, sada su to: Esej o sljepoći, Firmin y Smrznuto srce. Oh, i bez sumnje, Dan Brown trebao se prijaviti na satove veslačkog tenisa ili što god je želio, umjesto da je uzeo olovku i papir. Uvijek uzeti papirnatu knjigu na put, a ostalo u e-knjigu, kod kuće uvijek, uvijek, uvijek ... papir.

AL: Pa, kao što sam ti rekao na početku, bilo nam je zadovoljstvo imati te za ovo, Ángel. Također bih vam želio zahvaliti na osobnom poklonu vaše najnovije knjige “The Regrettable Descent of Henry Norton.” Uvjerena sam da će mi se svidjeti. Budite vrlo pažljivi na pregled koji iz Actualidad Literatura napravit ćemo od toga. Hvala vam puno na svemu i vidimo se uvijek.

O: Zahvaljujući tebi. Ako smatrate silazak Nortona zaista vrlo žaljenjem, uvijek ste na vrijeme da odbacite kritiku i kundakom izrezbe lupite po mojim vratima da biste me pitali za objašnjenja (smijeh), da se to ne dogodi, ja bolje da vas zamolim za sastanak s mojim psihoanalitičarom. Vidimo se uskoro.