Giorgos Seferis Bio je grčki pjesnik, esejist, diplomat i prevoditelj koji je rođen dana kao danas od 1900. god Smirna. Bio je prvi grčki pisac koji je osvojio nagradu Nobelova nagrada za književnost koji su mu dodijelili 1963. U njegovu sjećanje ide ovo izbor pjesama izabrani.
Giorgos Seferis
Giorgios Stylianou Seferiadis, poznatiji kao Giorgos Seferis, rođen je u Izmiru, tada Grčkoj, a sada Turskoj, 13. ožujka 1900. Bio je pjesnik, esejist i diplomat. Sklonost za književnost naslijedio je od oca i počeo je pisati poeziju vrlo mlad. Jedan od njegovih glavnih izvora inspiracije bio je Odisea Homera.
1925. stupio je u Diplomatski zbor u kojoj je napravio dugu karijeru s pozicijama u Engleskoj i Albaniji. Tijekom Drugog svjetskog rata živio je u izbjeglištvu. Osim što je 1963. dobio Nobelovu nagradu, bio je liječnik počasni od strane sveučilišta u Cambridge, Oksford, Solun y Princeton.
Odabrane pjesme
Rima
Usne, čuvari moje ljubavi koja je izumirala
ruke, kravate moje mladosti koja je izmicala
ten lica izgubljenog negdje u prirodi
drveće… ptice… divljač…
Tijelo, crno grožđe žarkog sunca
tijelo, posudo moga bogatstva, kamo ideš?
Došlo je vrijeme kad se sumrak utopi
i umor me osvaja u potrazi za tamom...
(Naš život se smanjuje svakim danom.)
Čeznem
Bez boje, bez tijela
ovu ljubav koja luta
raštrkano, prepuno,
iznova i iznova rasuti,
ipak pulsira
u zalogaju jabuke,
u rezu smokve,
u kestenjastoj trešnji,
u zrnu grozda.
Toliko se Afrodite raspršilo zrakom
učinit će te žednim i blijedim
na jedna usta i druga usta
nema boje, nema tijela.
Stanje
Putovao sam, umorio sam se i malo pisao
ali sam puno razmišljao o povratku, četrdeset godina.
Čovjek u svim dobima je dijete:
nježnost i brutalnost kolijevke;
ostalo je ograničeno morem, kao obala,
na naš zagrljaj i na jeku našeg glasa.
topolov list
Toliko je drhtala da ju je vjetar odnio
toliko je drhtala kako je vjetar neće odnijeti
daleko
more
daleko
otok na suncu
a ruke pripijene za vesla
umirući na vidiku luke
a zatvorene oči u morske anemone.
Toliko sam se tresla
Toliko sam je tražio
u kanalu stabala eukaliptusa
u proljeće i u jesen
u svim golim šumama
koliko sam je tražio, Bože moj.
uznemirenost
Da utažiš njihovu žeđ, tvoje su se usne borile
u potrazi za svježom navodnjavanom livadom Eurotasa
a ti galopirajući za svojim hrtom, nisu te stigli
i znoj destiliran s vrhova tvojih grudi.
Strofa
Trenutačno, dolazi iz ruke
koju sam toliko volio,
dao si mi dragocjeni domet u sumrak,
poput crne golubice.
Očistio put preda mnom,
suptilna magla sna
u sumrak svete večere...
Trenutačno, zrno pijeska
usamljen, ti koji si zauzeo cjelinu
tragični pješčani sat
nijemi, kao nakon što je vidio Hidru
u nebeskom vrtu.
Još malo i sunce će stati...
Još malo i sunce će stati.
duhovi zore
puhali su na suhe školjke;
tri puta je ptica trila tri puta sama;
gušter na bijelom kamenu
stoji mirno
gledajući nagorjelu travu
gdje je zmija klizila.
Crno krilo prati duboki usjek
gore u plavom svodu -
pogledaj, otvorit će se.
Trijumfalna porođajna bol.
Epigram
Mrlja u zelenoj boji koja se suši
tihi stih bez kraja,
ljetna lopatica ventilatora
koji je prekinuo gustu toplinu;
pojas koji je ostao u mojim rukama
kad je želja prešla na drugu obalu
- Ovo ti mogu ponuditi, Perzefono,
smiluj mi se i daj mi sat vremena sna.
Izvor: Tihi glas