Dama zore

Dama zore To je melodramatičan komad španjolskog Alejandra Rodrígueza Álvareza (poznatiji pod umjetničkim imenom Alejandro Casona). Riječ je o personifikaciji smrti u liku vrlo lijepe i tajanstvene žene. Tko provali u njedra obitelji kako bi preobrazio živote svih njezinih članova.

Štoviše, ovo je djelo primjer "dramaturgije kao književnog stila". Međutim, oni koji pišu za tablice nužno razmišljaju o inscenaciji. Međutim, izvan očitih komunikacijskih varijacija, u osnovi nema previše razlika. Uvijek je cilj ispričati priče i ostaviti nešto na gledateljima (u tim slučajevima zamjena za čitatelje).

Dramaturgija kao književni stil

Od antičke Grčke do početka XNUMX. stoljeća, kazalište nije imalo konkurenciju kao umjetničku manifestaciju koja je preferirana u javnosti ući u druge svjetove na zajednički način. U literaturi se uživa samo. S druge strane, ples i glazba - iako predstavljaju kolektivna iskustva - uživanje traže kruženjem drugim putovima.

Posljednjih 120 godina

Dolazak u svijet kinematografije 1895. godine označio je promjenu u "dominantnom modelu". U drugom desetljeću XNUMX. stoljeća kinematografija je postala "opijum masa" u pogledu zabave. Izvođačke umjetnosti postupno su odlazile u sve zatvorenija područja. Iako su na iznenađenje mnogih, uspjeli su preživjeti prošlo stoljeće.

Isto tako, španjolskim američkim slovima kazalište ni u jednom trenutku nije izgubila na snazi. Dramatičari su i dalje potresali publiku tekstovima koji tumaraju bez ograničenja od sirovih do najsvjesnijih filozofskih ili egzistencijalističkih analiza. Unutar ove posljednje kategorije pojavljuje se Dama zoreautor Alejandro Casona.

O autoru

Ovaj Asturijac rođen 1903. i kršten kao Alejandro Rodríguez Álvarez, pripada proslavljenoj generaciji od 27. Samosvjestan pokret španjolskih književnika, pjesnika i dramaturga koji su zavladali iberijskom književnom scenom oko 1927. godine. Njegova je namjera bila opravdati jedan od amblema Zlatnog doba i "oca" kulturanizma, Luis de Góngora i Argote.

Casona je glavninu svog rada razvio u Latinskoj Americi. Branitelj Republike, bio prisiljen prijeći Atlantik malo prije pobjede snaga predvođenih Franciscom Francom tijekom građanskog rata. Prošao je kroz Kolumbiju, Venezuelu i Kostariku prije nego što se na neko vrijeme nastanio u Meksiku. Međutim, Buenos Aires je bio grad u kojem je izradio najbolje od svog djela.

Dama zore: onaj preferirani

Premijera u glavnom gradu Argentine 1944. godine, dramatičar nikada nije skrivao sklonost ovom naslovu među svim svojim umjetničkim stvaralaštvima. U skladu s tim, većina ga stručnjaka žanra smatra pravim remek-djelom. Komad ima jasne crte tradicionalnog kazališta i ruralne estetike, vrlo moderne u Latinskoj Americi tijekom prve polovice 1900-ih.

Uz to, cijela je pripovijest hrabro začinjena mističnim i (gotovo) fantastičnim elementima. Uz to, tajnovitost i prava doza melodrame i komedije predstavljaju zlatnu kopču. Čvrsta garnitura koja drži publiku prikovanom za svoja mjesta, čekajući da otkrije cijelu istinu.

Sadržaj Dama zore

Vrijedna obitelj, nekada vrlo sretna i svečana, prema svjedočanstvima njezinih likova. Ali smrt Angelice - najstarije od Majčinih kćeri - donijela je trajnu žalost. Osmijesi su bili zabranjeni unatoč naporima svih da povrate staru vitalnost. Izuzev roditelja koji tuguje, koji se boji da je "kretanje dalje" put koji treba zaboraviti.

U stvarnosti, tajna skriva cijelu istinu, poznatu samo Martínu, udovcu. Zatim, hodočasnik stiže u obiteljsku kuću. Vaša prisutnost postaje katalizator za uklanjanje plašta boli i opet ustupiti mjesto ljubavi. Lik koji također živi svoju iznenađujuću avanturu, otkrivajući aspekte svijeta koji su joj do tada bili nepoznati.

Analiza Dama zore

Autor koristi izravan i konkretan glagol, pribjegavajući malim ukrasima u obliku neopravdanih šala kako bi održao strukturnu koherentnost priče. U kombinaciji s vrlo složenom jednostavnošću - što nije lako postići - drama ove obitelji koristi se kao savršeni "izgovor" za razlučivanje života i smrti.

Ravnoteža

Smrt nije lik govora u Dama zore, je vodeći lik. Ona je žena puna iskrenih osjećaja, nesvjesna svoje nevolje prouzročene obavljanjem svog posla vrlo efikasno. Naivnost djece kojoj su potrebni osmijesi otvara vrata vlastitog srca.

Na kraju, mračna žetelica otkriva sebe kao ključni dio svega što se dogodilo na svijetu. Ona je dio savršene ravnoteže za život, potonja utjelovljena u drugoj ženi s osjećajima. Zadužen za izvršavanje istog djela dodijeljenog smrti, ali obrnuto.

Recite samo ono što je potrebno

Kazalište zahtijeva puno verbalizacije kako bi gledatelju prenijelo emocije. Kad je riječ o dramama čiji argumenti graniče s granicama egzistencijalizma, autori riskiraju da na kraju dosade svojoj publici s toliko razmišljanja.

Struktura djela

Jednostavnost predložena za inscenaciju dovršio Casona u svom libretu - zajedno s već spomenutom sposobnošću da kompleks učini nečim konkretnim - omogućuje da priča prođe bez propadanja u svom intenzitetu u bilo kojem trenutku. Puno pomaže zadržati strukturu od četiri čina u koju je komad podijeljen na jednostavnost i fluidnost.

Aristotelova poetika primjenjivala se do savršenstva. Povećavanje energije bez frke, gotovo neprimjetno. Do dostizanja vrhunca sa svojom neizostavnom katarzom. Oslobođenje, oprost i iskupljenje likova. Odgovori za gledatelje.

Smrt i strah

Dramatičar već iz drugog čina (za one gledatelje koji to ne mogu otkriti u prvom) jasno pokazuje da njegova disertacija govori o smrti. Ali u pozadini je jednako osjetljiva podtema: strah. Ne samo umrijeti, već i živjeti.

Ne upadajući u "moralni diskurs" (prilično čest aspekt u dobrom dijelu drami o kostumbristima), Casona se usuđuje istaknuti paralizirajuću snagu ovog elementa. Beskorisno što se tiče življenja. Jednako tako i umrijeti. Nemoguće je biti u miru bez prevladavanja strahova; bez obzira odakle potječe njihova geneza.

Konzervativno kazalište?

Alejandro Casona vratio se u Španjolsku 1960-ih. Povratak koji je Francov režim koristio kao znak otvaranja. To mu je omogućilo da svoj rad prikaže "kod kuće". Žanjeo je jednako i nevolje u jednakoj mjeri. Mnogi su tvrdili za njegovu vrijednost. Postavljen je na vrhuncu jednog od svojih suvremenika: Federico García Lorca, najvažniji španjolski dramatičari dvadesetog stoljeća.

Ništa manji broj kritičara i sama javnost nazvali su ga konzervativnim. Dio neugode može se pronaći upravo u ženi zore. Iako su žene one koje daju život i izvori su ljubavi, one su odgovorne i za mnogo patnje. Je li jedini način da grješnik ima iskupljenje (autor nikad ne koristi ovaj izraz) smrt (samoubojstvo)?