Citat Julia Cortázara
Julio Cortázar bio je poznati argentinski književnik koji se na svjetskoj književnoj sceni isticao posebnošću svojih tekstova. Njegova originalnost dovela ga je do stvaranja značajnih pjesničkih djela, romana, kratkih priča, kratke proze i razno. Za to je vrijeme njegov rad prekinuo s paradigmama; putovao je s potpunom slobodom i dominacijom između nadrealizma i magičnog realizma.
U svojoj dugoj karijeri, Cortazar izgradio je robusnu zbirku svestranih i smislenih knjiga. Ne za ništa smatra se jednim od glavnih autora književni fenomen poznat kao "latinoamerički bum". Također je zapažen rad kao prevoditelj u Unesco-u te u nekim izdavačkim kućama. U ovoj posljednjoj profesiji ističu se njegovi radovi na djelima: Edgara Allana Poea, Daniela Defoea, Andréa Gidea, Marguerite Yourcenar i Carol Dunlop.
Pjesnički rad Julia Cortázara
Presencia (1938)
Tekst je objavljen 1938. pod pseudonimom Julio Denis. To je ograničeno izdanje koje predstavlja Editorial El Bibliófilo. Tiskano je samo 250 primjeraka koji se sastoje od 43 soneta. U tim pjesmama prevladao je mjuzikl, uz potragu za skladom i mirom. Cortazar Nije bio ponosan na ovo djelo, smatrao ga je impulzivnim i nezrelim činom, pa ga je odbio ponovno objaviti.
Godine 1971., u intervjuu s JG Santanom, pisac je komentirao sljedeće o djelu: “Grijeh mladosti koji nitko ne zna i koji nikome ne pokazujem. Dobro je skriveno...”. Iako se o ovoj knjizi malo zna, neki od tih soneta su spašeni, jedan od njih je:
"Glazba, muzika"
I
zora
Udvostručuju noćne obrede, čekaju
od narančastog mača – šupa
beskrajan, oleander na mesu s krilima -
a ljiljani igraju u proljeće.
Negiraju - niječu sebe - voštane labudove
milovanje mačem;
idu - idi ti - na sjever u nigdje
Pjena za plivanje dok sunce ne umre
Izrađen je jedinstveni nacrt zida.
Disk, disk! Pogledaj ga, Jacinto,
pomisli kako je za tebe spustio svoju visinu!
Glazba oblaka, melopea
staviti da oblikuje za svoj let postolje
koji mora biti večernji grob.
Pameo i meopas (1971)
To je prva zbirka pjesama objavljena pod njegovim imenom, to je kompilacija s nekoliko njegovih pjesama. Cortázar je nerado predstavljao svoju poeziju, bio je izuzetno sramežljiv i oprezan prema svojim skladbama u ovom žanru. S tim u vezi komentirao je: "Ja sam stari pjesnik [...] iako sam gotovo sve napisano u tom retku neobjavljeno više od trideset i pet godina."
Editorial Nórdica je 2017. godine odao počast autoru objavljivanjem ovog djela u kojem je prikazana poezija koju je pisao od 1944. do 1958. godine. Knjiga je podijeljena u šest dijelova —Svako sa svojim naslovom—, koje sadrže između dvije i četiri pjesme, bez veze između njih ili datuma izrade. Unatoč zamjetnoj razlici između svakog od tekstova – nedostatku podudarnosti u prijemniku, subjektu, njegovoj amplitudi ili ritmu – oni zadržavaju svoj karakterističan stil. Ovo izdanje sadržavalo je ilustracije Pabla Auladella. Jedna od pjesama je:
"Restitucija"
Ako ne znam ništa o tvojim ustima osim glasa
a od tvojih grudi samo zelena ili narančasta bluza,
kako se pohvaliti da te imam
više od milosti sjene koja prelazi preko vode.
U sjećanju nosim geste, durenje
kako me to usrećilo, i to tako
ostati u sebi, sa zakrivljenim
počinak slike od slonovače.
Ovo nije velika stvar koja mi je ostala.
Također mišljenja, ljutnja, teorije,
imena braće i sestara,
poštansku i telefonsku adresu,
pet fotografija, parfem za kosu,
pritisak sićušnih ruku gdje nitko ne bi rekao
da se svijet krije od mene.
Sve nosim bez napora, malo po malo gubim.
Neću izmišljati beskorisnu vječnu laž,
bolje je rukama prelaziti mostove
puna tebe,
kidajući moje sjećanje na komade,
dajući ga golubovima, vjernicima
vrapci neka te pojedu
između pjesama i buke i pljeskanja.
Osim sumraka (1984)
Riječ je o kompilaciji pjesama književnika objavljenih ubrzo nakon njegove smrti. Tekst je odraz vaših interesa, sjećanja i osjećaja. Kompozicije su raznovrsne, osim njegovih iskustava, pokazuju i ljubav prema svoja dva grada: Buenos Airesu i Parizu. U djelu je odao i počast nekim pjesnicima koji su obilježili njegovo postojanje.
Godine 2009. Editorial Alfaguara je predstavio novo izdanje ove zbirke pjesama, koja uključio rukopise ispravaka koje je napravio autor. Stoga su pogreške sadržane u izvornoj knjizi i drugim izdanjima izmijenjene. Sljedeći sonet dio je ove publikacije:
"Dvostruki izum"
Kad ruža koja nas pokreće
šifriranje uvjeta putovanja,
kada je u vrijeme krajolika
riječ snijeg je izbrisana,
bit će ljubav koja nas konačno odnese
na putnički brod,
a u ovoj ruci bez poruke
probudit će tvoj blagi znak.
Mislim da jesam jer sam te izmislio,
alkemija orla na vjetru
od pijeska i mraka,
a vi u tom bdjenju ohrabrite
sjena kojom me obasjavaš
a on promrmlja da si me izmislio.
Ostale pjesme autora
"Noć"
Večeras su mi ruke crne, srce znojno
kao nakon borbe do zaborava s dimnim stonogama.
Sve je tu ostalo, boce, čamac,
Ne znam jesu li me voljeli i jesu li očekivali da će me vidjeti.
U novinama koje leže na krevetu piše diplomatski sastanci,
istraživačka sangrija ga je sretno pobijedila u četiri seta.
Visoka šuma okružuje ovu kuću u centru grada,
Znam, osjećam da u blizini umire slijepac.
Moja žena ide gore-dolje po malim ljestvama
kao kapetan koji ne vjeruje zvijezdama...
"Dobar dečko"
Neću znati odvezati cipele i pustiti da mi grad grize noge
Neću se opijati pod mostovima, neću praviti mane u stilu.
Prihvaćam ovu sudbinu ispeglanih košulja,
Dođem u kina na vrijeme, mjesto prepuštam damama.
Dugi poremećaj osjetila je loš za mene."Prijatelji"
U duhanu, kavi, vinu,
na rubu noći ustaju
poput onih glasova koji pjevaju u daljini
ne znajući što, usput.Olako braćo sudbine,
Dioskurije, blijede sjene, plaše me
muhe navika, drže me
da ostane na površini usred vihora.Mrtvi govore više, ali u uho,
a živi su topla ruka i krov,
zbroj dobivenog i izgubljenog.Tako jednog dana u čamcu sjene,
od tolike odsutnosti moja će se prsa zakloniti
ova drevna nježnost koja ih imenuje."Sretna Nova godina"
Gledaj, ne tražim puno
samo svoju ruku, uzmi je
kao mala krastača koja ovako sretna spava.
Trebam ta vrata koja si mi dao
ući u tvoj svijet, taj mali komadić
od zelenog šećera, od veselog okruglog.
Nećeš li mi večeras pružiti ruku
Doček Nove godine promuklih sova?
Ne možete, iz tehničkih razloga. Zatim
Razvlačim ga u zraku, plećući svaki prst,
svilenkasta breskva palme
a straga, ta zemlja plavih stabala.
Pa ga uzmem i držim, kao
ako je ovisilo o tome
puno svijeta,
slijed četiri godišnja doba,
kukurikanje pijetlova, ljubav ljudi.
Biografski sažetak autora
Julio Florencio Cortázar rođen je 26. kolovoza 1914. u južnoj regiji Ixelles u Bruxellesu u Belgiji. Njegovi roditelji bili su María Herminia Descotte i Julio José Cortázar, oboje argentinskog porijekla. U to vrijeme, njegov je otac služio kao trgovački ataše u argentinskom veleposlanstvu.
Citat Julia Cortázara
Povratak u Argentinu
Kad je Prvi svjetski rat trebao završiti, obitelj je uspjela napustiti Belgiju; Stigli su prvo u Švicarsku, a potom u Barcelonu. Kad je Cortázar imao četiri godine, stigao je u Argentinu. Djetinjstvo je proživio u Banfieldu — južno od Buenos Airesa— zajedno s majkom, sestrom Ofelijom i tetkom.
Teško djetinjstvo
Za Cortázara je njegovo djetinjstvo bilo prožeto tugom. Doživio je napuštanje svog oca kada je imao 6 godina i više se nije čuo s njim. Osim toga, dosta je vremena provodio u krevetu, jer je stalno patio od raznih bolesti. Međutim, ova ga je situacija približila čitanju. Sa samo devet godina već je čitao Victora Huga, Julesa Vernea i Edgara Allana Poea, što je uzrokovalo ponavljajuće noćne more.
Postao je osebujan mladić. Osim što je redovito čitao, proveo je sate proučavajući rječnik Little Larousse. Ova situacija je toliko zabrinula njezinu majku da je posjetila ravnatelja svoje škole i liječnika kako bi ih pitala je li to normalno ponašanje. Oba stručnjaka savjetovali su mu da izbjegava čitanje djeteta najmanje pola godine, te da se sunča.
Mali pisac
Kad je trebao navršiti 10 godina, Cortázar je pored toga napisao i kratki roman neke priče i soneti. Ti su radovi bili besprijekorni, što je kod njegove rodbine izazvalo nepovjerenje da ih je on izradio. Autor je u nekoliko navrata priznao da mu je ova situacija nanijela golemu bol.
studije
Pohađao je osnovnu školu u školi br. 10 u Banfieldu, a zatim je upisao učiteljsku školu Mariano Acosta. Godine 1932. diplomirao je kao redovni učitelj, a tri godine kasnije kao profesor književnosti. Kasnije se upisao na Sveučilište u Buenos Airesu na studij filozofije. Odustao je nakon prve godine jer je odlučio baviti se svojim zanimanjem kako bi pomogao majci.
Radno iskustvo
Počeo je predavati u raznim gradovima u zemlji, uključujući Bolívar i Chivilcoy. U potonjem je živio gotovo šest godina (1939.-1944.) i predavao književnost na Normalnoj školi. Godine 1944. preselio se u Mendozu i predavao tečajeve francuske književnosti na Nacionalnom sveučilištu Cuyo.. Tada je u časopisu objavio svoju prvu priču "Vještica". Književna pošta.
Dvije godine kasnije —nakon trijumfa peronizma—, Dao je otkaz na radnom mjestu učitelja i vratio se u Buenos Aires, gdje je počeo raditi u Argentinskoj knjižnoj komori. Ubrzo nakon toga u časopisu je objavio priču "Kuća oduzeta". Anali Buenos Airesa —Administrira Jorge Luis Borges—. Kasnije je predstavio još radova u drugim priznatim časopisima, kao što su: stvarnost, na i Časopis za klasične studije sa Sveučilišta Cuyo.
Prevoditeljska kvalifikacija i početak vaših publikacija
Godine 1948. Cortázar se kvalificirao kao prevoditelj s engleskog i francuskog jezika. Ovaj tečaj je trajao tri godine, ali mu je trebalo samo devet mjeseci. Godinu dana kasnije predstavio je prvu pjesmu potpisanu njegovim imenom: “Los reyes”; Nadalje, objavio je svoj prvi roman: zabava. Godine 1951. objavio je Bestijarij, djelo koje objedinjuje osam priča i koje mu je dalo priznanje u Argentini. Ubrzo nakon toga seli se u Pariz zbog neslaganja s vladom predsjednika Peróna.
1953. prihvatio je prijedlog Sveučilišta u Puerto Ricu da se kompletan repertoar prevede u prozu Edgara Allana Poea.. Kritičari su ovo djelo smatrali najboljom transkripcijom djela američkog pisca.
umrijeti
Nakon više od 30 godina života na francuskom tlu, predsjednik François Mitterrand mu je dodijelio državljanstvo. Godine 1983. pisac se posljednji put - nakon povratka demokraciji - vratio u Argentinu. Ubrzo nakon toga, Cortázar se vratio u Pariz, gdje Preminuo je 12. veljače 1984. od leukemije.