Fotografija: Jacinta Cremades, profil u Doumo Ediciones.
Jacinta kreme Rođen je u Barceloni, ali je djetinjstvo proveo u Francuskoj. Doktorirala je književnost, kao i književna kritičarka. Radio je u novinama kao npr Kulturno, Nepristrano, Le Magazine Littéraire, El Mercurio y Le Monde. Predavao je i satove španjolskog i književnosti, s kojima je premijerno nastupao Povratak u Pariz, njegov prvi roman. Puno ti hvala Vaše vrijeme i ljubaznost prema ovaj intervju gdje govori o njoj i o svemu pomalo.
Jacinta Cremades - Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Povratak u Pariz je vaš posljednji roman. Što nam kažete o tome i otkud ideja?
JACINTA KREMADE: Roman govori o Terezin povratak u Pariz, gdje je proživjela cijelo djetinjstvo i mladost, nakon smrti njegove majke Maite. Vraća se sa svojom kćeri Lucíom kojoj, zahvaljujući pričama sadržanim u kutijama, priča priču o svojoj majci koja je napustila rodnu Barcelonu kako bi napustila obiteljsku tradiciju i započela novi život.
To je roman koji u isto vrijeme povezuje život estas tri žene iz iste obitelji: Maite, koja u Pariz stiže u svibnju 68., Teresa, koja se sjeća svog djetinjstva tijekom 80-ih, i Lucia, početkom 2000. godine. Dio mog povratka u Pariz, gdje sam i proživjela svoje djetinjstvo i mladost. Stoga je a povratak obiteljskim korijenima, na egzistencijalna pitanja i na važnost prijenosa.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
JC: Imam sliku koja čita mojoj majci Le Petit Nicholas, a ne obrnuto, njih dvoje leže u hotelskom krevetu tijekom putovanja u Grčku.
Moj prvi roman bio je svojevrsni plagijat Ponovno sjedinjenje Freda Uhlmana, priča koju sam pročitao o prijateljstvu između židovskog dječaka i nacističkog dječaka koja je ostavila dubok dojam na mene. Hvala Bogu da ga nisam završio, inače bih završio u tamnici otmičara.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
JC:Volim žene, ne mogu si pomoći! Sestre Bronte, Karmen Martin Gaite, Elizabeta Pastrva i Nancy Huston.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JC: Volio bih upoznati Grof Monte Cristo. I stvorite ženu sa alcuza je zabio Dámaso Alonso.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
JC: Pišem po sutra y Lav po poslijepodne. On to ne bi mogao učiniti obrnuto.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JC: Od dan, u kući koju imamo u polje od Ávile.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JC: The Novela, priča, test Oni su oni koji mi se najviše sviđaju.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
JC: Čitam Sestre iz Borgo Suda Donatella Di Pietrantonio, Dnevnici od Chirbesa, i Kolekcionar čuda je zabio Rafael Narbona. I ja sam pisanje roman o Irskoj čiji likovi još žive u Parizu.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?
JC: Mislim da doživljavamo eksploziju izdavača s vrlo različitim profilima kada je u pitanju izdavaštvo. Svi se zalažu za objavljivanje teksta, književnog, povijesnog, esejskog. Oni su tu zbog ljubavi prema književnosti i to je pravo čudo.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili možete zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JC: Društvo se toliko promijenilo da će biti potrebno govoriti, pisati o čovjeku prije i poslije. Moram se potruditi da to vidim pozitivno. Najbolja stvar je domet koji imamo do intelektualnih sadržaja interneta, iako je to i naša velika propast. Istina je da da su mi dopustili da odaberem vrijeme kada ću se roditi, ne bih izabrao ovo...