Carlos Bassas del Rey: «Dosta sam ljudožder»

Carlos Bassas od kralja dovršava odlazak njegovog novi roman u siječnju 2021, Olovno nebo. Danas ovo objavljujem intervju koju mi ​​je odobrio prije nekoliko dana. Govori nam malo o svom put, njegova fascinacija Japanska kultura ili novi projekti. Vas Zaista cijenim vaše vrijeme i dobrota.

CARLOS BASSAS DEL REY - Intervju

• ACTUALIDAD LITERATURA: Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?

CARLOS BASSAS DEL REY: Nekoliko puta su me pitali isto. Svaki put kad se osvrnem, zaronim u sjećanje pokušavajući ga se sjetiti, nisam ga u mogućnosti pronaći jasno, premda je jedna od najudaljenijih uspomena koje imam u literaturi ilustrirana verzija Michael Strogoffod verne. Bilo je iz Bruguere, ako se dobro sjećam. Naslovnica je uključivala trenutak kad će ga zaslijepiti usijanom sabljom.

Također se sjećam Beskrajna priča i Momood Endea. Što se tiče prve priče, istina je da ne. Ali što god bilo, izgorjelo je, to je sigurno.

• AL: Što je ta knjiga utjecala na vas i zašto?

CB: Rekao bih da su prvi koji su utjecali na mene (na već svjestan način) bili Stevenson: Crna strelica, Dr. Jeckyll i gospodin Hyde i iznad svega, Otok blaga, također Dumas y đavo.

S njima sam to otkrio jednostavnim riječima mogli biste izgraditi svemir; također da bih se mogao uroniti u to, izbjeći i da mi se ono što sam držao u rukama čini stvarnim ili više od samog života, nego povijesti. Nakon njih došli su i mnogi drugi. Čak i moja dva najveća književna šamara kao tinejdžera: Stablo života, iz Baroja, i Obitelj Pascuala Duarteaod Cela.

• AL: Tko je vaš omiljeni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.

CB: Nemam niti jednog, ali mnogo i mnogo, mnogih razdoblja i mnogih žanrova. Također, ako sam te napravio a popis s mojim top deset, Promijenio bih ga kad bih završio. S filmovima mi je lakše, ne znam zašto. Eto, imam top deset puno jasniji naslovi i puno jasnija postava redatelja. Ali, da kažem onog koji nikad ne razočara, reći ću to Steinbeck.

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?

CB: Upoznao sam mnoge, neke čak i prisno. Kad je lik dobar, kao da ga osobno poznajete, on ostaje s vama zauvijek. Što se tiče stvaranja ... Još jednom, teško je držati se samo jednog, ali reći ću vam Alonso quijano. Za puno razlozi: jer jesu univerzalan kao Ulises (još jedan od mojih najdražih) i autor moja polovica iz La Manche.

• AL: Ima li hobija što se tiče pisanja ili čitanja?

CB: Nijedan. Iako, sad kad razmislim, postoji nešto što mi treba, pogotovo kad pišem (više nego kad čitam): šutnja.

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

CB: Pišem u njemu Despacho već dugo, zapravo prije nego što sam počeo objavljivati. Nemam omiljeni ili čarobni trenutak dana; Pišem mnogo sati redom, ujutro, popodne, ponekad i noću ... Moglo bi se reći da pišem u radno vrijeme.

• AL: Otkud ta ljubav prema japanskoj kulturi?

PRIJE KRISTA: Od malena. Od prvih razreda borilačke vještine s ocem i bratom i niz filmova iz samuraj to me fasciniralo. Tada su se s vremenom stvari postale ozbiljne i hobi je postao predanost, prvo i u opsesija kasnije. Sve što je imalo veze s japanskom kulturom: povijest, književnost, kino, gastronomija, slikarstvo, kaligrafija, oružarnica, odjeća ...

• AL: Još omiljenih žanrova?

PRIJE KRISTA: Svi žanrovi ako je roman dobar. I, osim fikcije, otkrivanje znanstvena. Volim, a onda se to završi pojavljivanjem u mojim romanima. Također Povijest. Svih vremena. Zapravo, Prilično sam žderač knjiga. Nikad ne znate gdje ćete pronaći anegdotu, frazu, malu priču, lik, događaj koji će vas osvojiti i koji će na kraju biti dio vaše vlastite literature, vašeg života. I naravno crni roman.

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

CB: Ulazim faza promocijemog novog romana, koji će se pojaviti u Siječnja 2021pa sam uzeo malo vremena da se opustim. Ali od toga nije bilo nikakve koristi, jer već sam počeo pisati drugu priču. Što se tiče čitanja: najnovije od Alexis ravelo, Monika Ojeda y Sarah Table i mali dragulj: Užasno zelenilo, od Benjamina labatut (da, odjednom).

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

CB: Pa, mi smo poput putnika u tokijskim vagonima radnim danom: čvrsto. Reći ću nešto što možda izaziva neko neprijateljstvo: objavljuju se mnogo (vrlo mnogo, otprilike osamdeset i tisuću) nove knjige godišnje u Španjolskoj. Previše.

I premda sam svjestan da mnogi od njih imaju puno posla iza sebe, pola ostavlja puno željenog (Također sam svjestan da netko može smjestiti moje u ovaj odjeljak), a mnogi drugi su klonovi, tragovi.

Oni su ono što ja obično nazivam 1) MacLiterature (romani koji imaju potpuno jednak okus bilo gdje na planeti); ili 2) Napisani filmovi (Svi ti romani napisani za konzumaciju kao da su film; koriste iste resurse, slijede iste narativne i dramske strukture - paradigmu, strukturu u djelima, čak i prekretnice tipične za najčešće sjevernoameričko kino - i koristite jezik vrlo ugodan i lak za slijediti).

I ne kažem da se ne smiju objavljivati ​​pustolovni romani, krimi i krimi romani ili trileri čija je jedina namjera čista zabava (ja ih konzumiram sam, a kad su dobro napisani, u radost su), ali da neki bi izdavači trebali više voditi računa o razini književne kvalitete nekih od tih djela.

• AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće romane?

CB: U mom slučaju, bug nije toliko promijenio moje navike -Još uvijek sam zaključana en casa pisanje, čitanje, ispravljanje-, samo što se tiče fizičkih prezentacija i posjeta festivalima. U tom pogledu, to što ne možemo popiti nekoliko piva (i sve što to podrazumijeva, razmjenu toliko stvari) važi s nekim kolegama. Ali to je ono što dotakne.

Što se tiče držanja nečega pozitivnog ... Gle, upravo sam započeo a novi roman i prvo što sam odlučio je to Aklimatizirat ću ga bilo kada prije pandemije. Ni pozadinske vijesti o virusu, ni likovi s maskama, ni uzbuna u zemlji. Mislim da smo se do sad već dosta zasitili.