William Wordsworth. Besmrtnost njegovih pjesama

William Wordsworth Rođen je 7. aprila 1770. u Cockermouthu. Osnovni naziv Engleski preromantizam, on i samuel coleridge smatraju se najbolji engleski pjesnici romantizma. Barem su pokrenuli pokret koji je bio toliko raširen u Evropi u XNUMX. stoljeću. Danas biram 4 njegovih pjesama da proslavi godišnjicu svog rođenja.

Vaš Lirske balade 

Njegovo najvažnije djelo je ovo. Originalni naslov je bio Lirske balade, s nekim drugim pjesmama. I to je kolekcija pesme objavljen 1798. zajedno sa svojim prijateljem Samuel Taylor Coleridge.

Podijeljen u dva toma, sadrži neke od tekstova najvažnije od njegove proizvodnje. Prvo izdanje predstavilo je četiri pesme neobjavljeno iz Coleridge. Jedno od njih je njegovo najpoznatije djelo: Pjesma starog mornara. To je, podrijetlom i u biti, bio kamen temeljac toga romantizam onaj koji je dao izlaz. Njegov uspjeh nije bio puno u tim principima, ali bi naknadni utjecaj bio presudan i utjecajan.

To su četiri pjesme izabran iz njegovog opsežnog rada: Oda besmrtnosti, Bila je duh oduševljenja, Iznenađena radošću, i jedan od njegovih Lucy pjesme.

Oda besmrtnosti

Iako sjaj taj
nekad je bilo tako bistro
danas biti zauvijek skriven od mojih očiju.

Iako moje oči više nisu
možete li vidjeti taj čisti bljesak
To me u mladosti zaslijepilo

Iako ništa ne može učiniti
vratite čas sjaja u travi,
slave u cvijeću,
ne smijemo tugovati
zašto ljepota uvijek postoji u sjećanju ...

U tom prvom
simpatija koja ima
bio jednom,
to će biti zauvijek
u utješnim mislima
koja je nikla iz ljudske patnje,
i u vjeri koja gleda kroz
smrt.

Zahvaljujući ljudskom srcu,
po kojem živimo,
zahvaljujući njihovoj nežnosti, njihovoj
radosti i njihovi strahovi, najskromniji cvijet kad procvjeta,
mogu me nadahnuti tako često
pokazuju se preduboko
za suze.

Bila je duh oduševljenja

Bila je duh oduševljenja
kad sam je prvi put vidio,
pred mojim očima:
poslano preslatko ukazanje;
za ukrašavanje trenutka;
Oči su mu bile poput sumračnih zvijezda
A od zalaska sunca i njegovu tamnu kosu.
Ali sav ostatak nje
došlo je od proljeća i njegove radosne zore;
plesna forma, blistava slika
maltretirati, prestrašiti i vrebati.
Pogledao sam je izbliza: duh
Ali i žena takođe!
Lagani i eterični njihovi pokreti od kuće,
A njegov korak bio je djevičanske slobode;
Lice u kojem su razmišljali
slatke uspomene i obećanja takođe;
za svakodnevnu hranu bivanja,
za prolazne bolove, jednostavne obmane,
pohvala, prijekor, ljubav, poljupci, suze, osmijesi.
Sad vidim mirnim očima
isti puls mašine;
biće koje udiše meditirani zrak,
hodočasnik između života i smrti,
čvrst razlog, umjerena volja,
strpljenje, predviđanje, snaga i spretnost.
Savršena žena
plemenito upozorio,
za utjehu i red.
I dalje duh koji blista
sa nekim anđeoskim svjetlom.

Iznenađena radošću

Iznenađen radošću, nestrpljiv poput vjetra,
Okrenula sam se da započnem svoj povratak.
I s kim, osim s vama,
zakopan duboko u tihom grobu,
na tom mjestu koje nijedna nesretnost ne može poremetiti?
Ljubav, vjerna ljubavi, podsjetila sam te u mislima,
Ali kako bih te mogao zaboraviti Kroz koju moć,
čak i u najmanjoj podjeli sata,
prevario me, oslijepio, do mog najgoreg gubitka!
Bila je to najgora bol koju je tuga ikad nosila,
Osim jednog, samo jednog, kada sam se osjećao uništeno
znajući da nenadmašno blago mog srca više ne postoji;
da ni sadašnje vrijeme, ni nerođene godine,
mogli bi mi vratiti to nebesko lice.

Lucy pjesme

Čudne izlive strasti koje sam poznavao

Izlivi strasti koje sam poznavao:
i usudit ću se to reći,
ali samo na uho ljubavnika,
šta mi se jednom dogodilo.

Kad me voljela, percipirala je svaki dan
svježa poput ruže u junu.
Usmjerio sam korake do njegove kuće,
pod mjesečinom obasjanoj noći.

Uprla sam pogled u mjesec,
preko cijele širine livade;
Žustrim korakom prišao mi je konj
duž onih meni tako dragih puteva.

I sad smo došli u vrt;
I dok smo se penjali uz brdo
mjesec je tonuo u Lucynu kolijevku;
Približilo se, i još bliže.

U jednom od tih slatkih snova zaspao sam
Plemenita usluga ljubazne prirode!
U međuvremenu su mi ostale oči
preko palog mjeseca.

Moj konj je prošao; kaciga do kacige
ubrzano i nikad zaustavljeno:
kada je postavljena pod krov kuće
lunarni sjaj se odmah prigušio.

Kakve će zahvalnosti i hirovite misli proći
glavom ljubavnika!
O moj boze! Rekao sam i zaplakao
Da je Lucy mrtva!