Povodom predstavljanja knjige Motocikli i bizonska trava uredio prvi put u Španiji Appaloosa Publisher, Actualidad Literatura bio u mogućnosti da intervjuiše autora, Drew Hayden Taylor. A ovaj veličanstveni roman je bestseler u Kanadi, 2010. godine je bio finalista prestižne književne nagrade generalnog guvernera i obećava da će biti vrlo uspješan u Španiji.
Drew hayden taylorOjibwa iz urođeničkog naroda Curve Lake, Kanada, proputovao je bezbroj mjesta i piše o svojoj aboridžinskoj perspektivi. Scenarist serije, novinar, koluminist, humorist, romanopisac i pisac kratkih priča, ovaj autor ima široku književnu karijeru u kojoj su naslovi poput Ja smiješno (2006) y Noćni lutalica: rođeni gotički roman (2007) y Ja seksi (2008).
Predstavljanje knjige održano je u Madridu, u knjižari specijaliziranoj za putopisnu literaturu Nevidljivi grad. Ovaj nam je pisac s velikim entuzijazmom objasnio koje su mu književne brige, što ga motivira da piše romane i svoju veliku sklonost ka humoru. A budući da zavičajna književnost nastoji dati pomalo dramatične prizvuke, poseban je doprinos ovog pisca njihov dobar smisao za humor i njihova nestrpljivost da razgovaraju o životu i svojoj kulturi ali s puno vedrijim tonom.
Pitanje: na koja mjesta si putovao?
Odgovor: Bio sam u oko 18 zemalja, objavljujući evanđelje zavičajne književnosti. Bio sam svugdje moguće, od Indije i Kine do Finske i Njemačke.
P: Da možete odabrati da idete bilo gdje na ovom svijetu (a što još ne znate), što biste više voljeli?
R: Afrika i Južna Amerika.
P: Poznati ste po mnogim talentima: književnik, komičar, novinar, dramaturg. Kako su ove stvari povezane jedna s drugom? Mislite li da su svi oni dijelovi iste vještine ili da su različiti?
R: Sebe doživljavam kao savremenog pripovjedača. Bilo to kad napišem scenarij za TV, dramu ili roman. Za mene se sve ovo svodi na to da ispričam dobru priču onome ko možda sluša ili čita. Volim reći da smo počeli od pričanja priča oko logorske vatre do pričanja oko pozornice ili ekrana. Naravno, stvarna praksa pisanja u ovim različitim žanrovima zahtijeva, metaforički, vježbanje različitih mišića, ali za mene je sve relativno isto. I pored toga, sebe ne doživljavam kao komičara jer ne radim nastupe - samo sam jednom to učinio i bilo je fantastično. Više volim da se doživljavam kao humorista, to je više poput pisca koji piše komedije.
P: Mislite li da su priče i komične predstave slične po tome što obje moraju imati faktor iznenađenja, za razliku od, na primjer, romana ili kolumne? Šta ti se više sviđa?
R: Komedija jeste, ali kratke priče nisu nužno. Pročitao sam mnogo kratkih priča koje nemaju iznenađujući kraj ili vrhunac, već prikazuju samo svakodnevne prizore iz života. Umjesto toga, komediji je potrebna ta iznenadna promjena; trebao bi zauzeti novi i drugačiji pristup nečemu što želite primijetiti. Gotovo je poput matematičke formule: A + B jednako je D. Osnovna struktura sve zapadne književnosti je da vaš glavni junak ima cilj i, tokom većeg dijela priče, mora prevladati niz prepreka da bi postigao ili ne svoj cilj. To je obično udica na kraju: kako postižu cilj ili kako ne uspijevaju pokušati. I teško je reći koji mi je najdraži žanr. Očito je da ne bih pisao u svim tim stilovima da ne uživam u njima. Međutim, vjerujem da je pozorište područje koje me transformiralo u umjetnika. Sviđaju mi se i drugi, ali u Kanadi sam poznat uglavnom kao dramaturg.
P: Zašto i kada ste počeli pisati?
R: Moja prva prava prodaja bila je serija Beachcombers, serija avantura u trajanju od 30 minuta. Trećina glumačke ekipe bila je domaća, a dogodilo se to dok sam istraživao da napišem članak u časopisu o prilagođavanju domaćih priča za televiziju i film. Razgovarao sam s urednikom i ne znam jesam li to ja ili ona, ali jedan od njih predložio je slanje nekih priča samo na test. Učinio sam to samo iz zabave, a oni su mi to kupili. Napisao sam ... i tako je sve počelo.
P: Šta vas u književnosti najviše privlači?
R: Teško pitanje. Kako me književnost privlači? Mislim da me to privlači jer me vodi na egzotična mjesta koja možda nikada neću moći posjetiti, likove koje nikada neću moći pročitati i situacije u kojima, u dobru i zlu, nikada neću biti uključen. To je mogućnost da živite druge živote i radite zanimljive stvari. Tako da volim priče koje se fokusiraju i na likove i na radnju.
P: Vaša omiljena knjiga?
R: Nemam pojma. Ne volim da mislim na favorite. Veliki sam obožavatelj Toma Kinga, Stephena Kinga, Kurta Vonneguta Jr. i mnogih drugih. Ono što me frustrira je to što nesumnjivo postoje druge knjige koje bih vjerovatno volio, a koje još nisam pronašao. Potraga je dio zabave.
P: Književnik za koga smatrate da je najviše utjecao na vaš književni život?
R: Vjerujem da bi, budući da sam bio "pisac boravka" u izvedbenoj umjetnosti Native Earth, prvoj kanadskoj zavičajnoj pozorišnoj kompaniji, za vrijeme ere Tomson Highway, on za mene bio jedan od najuticajnijih. Ali tu su i Tom King, O'Henry i O'Neill.
P: Kako vaša kultura utječe na vašu književnost? Mislite li da postoje razlike sa zapadnjačkim načinom pisanja?
R: Kao što sam rekao u prethodnom pitanju, sebe doživljavam kao suvremenog pripovjedača. Odrastao sam slušajući priče i želio sam ih raditi. Međutim, kao čitatelj imao sam sve one priče iz daleka koje su dolazile u moju zajednicu na jezeru Curve, pa sam želio donijeti priče iz svoje rodne zajednice cijelom svijetu. Glavna razlika između zavičajnog pripovijedanja i zapadne dramske strukture je koncept središnjeg lika. Većina zapadnih romana i drama ima jednog protagonista, a oko njega je niz sekundarnih likova. U većini, ali ne u svim zavičajnim pričama, zajednica je ta koja je zvijezda i može ili ne mora biti glavni lik. Osoba nije važnija od sela ili zajednice.
P: Jeste li upoznati sa španskom književnom scenom? Jeste li pročitali neko trenutno špansko djelo?
R: Nažalost ne. Nije bilo mnogo španskih pisaca koji su došli u moju rezervu. Mislim da bih se, bez sumnje, trebao bolje upoznati sa španskim piscima.
P: Naslovnica vaše knjige Ja seksi Iskreno je smiješan, jer je velika parodija na bestselere "meke" erotike ("porno za mame"), koja obično prikazuje oskudno odjevene djevojke koje u njegovom zagrljaju zaglavi snažan, zgodan, ali bezobrazan muškarac. Šta mislite o romanima ove vrste ili Pedeset nijansi sive?
R: Pročitao sam nekoliko tih knjiga dok sam istraživao za taj esej o knjizi. Znam njegov stil i sadržaj, ali ne i njegov Pedeset nijansi sive, iako me oduvijek iznenadio taj romantični interes za kulturu i domorode. Tačno je da smo vrlo seksi, ali je prilično glupo. Sastaviti Ja seksi Bilo je jako zabavno i naučio sam puno iz perspektive drugih pisaca.
P: Šta mislite o trenutnoj književnoj sceni?
R: Ovo vrijeme pokazuje zanimljive vijesti i zaista je uzbudljivo. Uz utjecaj interneta i izdavačkih mogućnosti dostupnih putem ovog medija (na primjer, bloganje i objavljivanje na mreži), ko zna gdje će stvari ići u sljedećih deset ili dvadeset godina! Mislim da će ljude, uprkos formatu, uvijek zanimati dobra priča. A s otvaranjem vrata u manje razvijenim zemljama i drugim kulturama, književnost može postati samo bogatija i zanimljivija.
P: Šta je s vama u likovima Motocikli i bizonska trava?
R: Ima nešto o meni u svim mojim pričama, ali one nisu autobiografske. Čudno je, jer su neki moji prijatelji uvjereni da se uključujem u sve što napišem, ali ne slažem se. Bio je pomalo poput Vergilija koji je odrastao. Lillian je bila poput moje bake i poput ostalih staraca koje sam upoznala. Mislim da sam pokušao unijeti dio svoje gluposti i svjetlucanja u Johna i još neke svoje introspektivnije ideje u Wayneu. Ali želim motocikl Indian Chief iz 1953. godine.
P: Mislite li da ste već napisali svoje remek-djelo?
R: Nikad. Jedino remek-djelo koje ću ikada napisati uvijek će biti sljedeća knjiga koju planiram napisati.
P: Koji je vaš sljedeći projekat?
R: Imam nekoliko projekata. Pišem scenarij i tekst za fantastični mjuzikl za festival Charlettetown na ostrvu Princa Edwarda. Sljedećeg mjeseca treba izaći moja 24. knjiga, grafički roman mog romana Noćni lutalica, o domaćem vampiru. I sljedeće godine izlazi nova predstava koja se zove Bog i Indijanac. Takođe planiram da radim nešto što kombinuje domorode i naučno-fantastične probleme. A možda i novi roman.
Više informacija - Alice Munro, dobitnica Nobelove nagrade za 2013. godinu