Javier Alandes. Fotografija: IG profil autora.
Javier Alandes On je Valensijanac i diplomirao je ekonomiju. Njegova profesionalna karijera razvila se između pisanje I to obuka pored konferencija o preduzetništvu, pripovedanje priče i transverzalne vještine. Objavio je romane igra povratka, Balada o Davidu Croweu o Tri života slikara svjetla. U ovome intervju govori nam o najnovijim, Goyin poslednji pogled. Puno vam zahvaljujem na vašem vremenu i ljubaznosti.
Javier Alandes — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš novi objavljeni roman je naslovljen Goyin poslednji pogled. Šta nam kažete u njemu?
JAVIER ALANDES: Godine 1888, nakon dugih pregovora, Joaquín Pereyra, španski konzul u Bordeauxu, dobio je dozvolu za ekshumaciju ostaci Francisca de Goye sa groblja La Chartreuse u Bordeauxu i vratiti ih u Španiju. Univerzalni španski slikar je tamo umro prije šezdeset godina. Ono što će biti veliki diplomatski trijumf srušilo se kada su, otvarajući kriptu, otkrili da postoji dva tela —drugi u početku nisu znali kome pripada— i da Gojinom kosturu nedostaje lobanja.
Ovo je a potpuno istinita priča, a kada sam ga upoznao, zanimalo me je šta se moglo desiti sa Gojinom glavom i gde se može naći. Ta dva pitanja su a velika misterija na koje još uvijek nema odgovora i odlučio sam dati moguće objašnjenje obojici.
Dakle, u avanturističkom romanu u najčistijem klasičnom stilu, znat ćemo poslednjih meseci Gojinog života u Bordou —prognan zbog odmazde Ferdinanda VII protiv liberalnih mislilaca—, zavera za atentat na slikara, ljude koji imaju misiju da ga brane i njegovu potragu za besmrtnošću. I, u isto vrijeme, nakon što je njegova kripta otvorena, istraga a neobičan par detektiva da pokušam otkriti gdje se možda nalazi lobanja.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?
JA: Rođen sam 1974. godine i, naravno, mogućnosti za slobodno vrijeme koje smo imali u djetinjstvu bile su daleko od onih koje imamo sada. Stoga je čitanje bilo osnovna aktivnost. Sjećam se da sam gutao stripove Mortadelo i Filemon, one od Asterix, one od Tintin... Ali Prva knjiga koju se sjećam da sam pročitao bila je Fray Perico y su magarac. Taj prvi put kada završite priču u kojoj je gotovo sve tekst i osjetite da ste to shvatili i asimilirali je trenutak koji vam ostaje urezan u sjećanje.
Onda su mi pali u ruke ilustrovane knjige Bruguere, a sa jedva deset godina mogao sam čitati Robinsona Crusoea, Ostrvo s blagom, Petnaestogodišnjeg kapetana ili Tri mušketira. Bila su to uobičajeno štivo naše generacije. I priče koje su zauvijek ostale obilježene u nama.
Ali da biste stvorili priču i mogli je ispričati od početka do kraja potrebno je mnogo čitanja i mnogo akumuliranih priča. Da, mogao sam pisati kratke priče od dvanaeste godine. Ali tek sa osamnaest godina, već na fakultetu, nisam uspeo da ispričam nešto što je imalo određeno značenje.
Pisci i likovi
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
JA: Ja uvijek kažem da nisam pisac, ali to Ja sam čitalac koji povremeno napiše roman. Dva su žanra koja obilježavaju moj čitalački život: avanture i detektivske priče.
Na ovaj način i od mojih prvih čitanja, Joseph Conrad, Melville, Stevenson o verne Oni su oni pisci kojima se uvek vraćate. Kao Agata Christie, Conan doyle ili Georges Simenon. Ali ako nekoga moram nazvati referencom, onda je Arturo Perez-Reverte.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JA: Mi pisci obraćamo puno pažnje na to kakvi su pisci kojima se divimo tehnički. Kako stvaraju strukturu, glavnu radnju i podzaplete i, prije svega, likove.
Sherlock Holmes On je moj glavni lik kome je Conan Doyle, osim što mu je dao kompleksnu ličnost, oko sebe izgradio deduktivnu metodu koja je inspiracija i danas. Dakle, Holmes je lik kojeg bih volio upoznati.
A što se tiče lika koji bih voleo da stvorim, ostao mi je Fermin Romero de Torres, sekundarni lik koji je stvorio Carlos Ruiz Zafon en Sjena vjetra. Hustler, nitkov, sa prošlošću koju krije, ali sa ogromnim srcem. Sa vrlo posebnim načinom govora i neprobojnim stoicizmom.
Prilagođeno
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
JA: Više od čuda, rekao bih "carine". Svi mi koji pišemo stičemo navike kako se upoznajemo.
Moj glavni "hobi" je započeti i završiti poglavlje u jednoj sesiji pisanja. Pošto moja poglavlja imaju oko 3.000 riječi, između čitanja nekoliko prethodnih poglavlja, pisanja dotičnog poglavlja i pregledanja, treba mi oko pet sati. Dakle, ako nemam pet sati, ne počinjem da pišem.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JA: Nemam omiljeno vreme, jer ne mogu uvek da zakažem tih pet sati koje posvetim svojim seansama u isto vreme. ali osećam vrlo udobno u mojoj kućnoj kancelariji, okružen knjigama, posterima i mojom kolekcijom filmskih predmeta, koji mi daju puno inspiracije.
Moja stolica, moj kompjuter i infuzija đumbira.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JA: Kao što sam ranije spomenuo, pol avanture y el detektiv oni su moji favoriti. Ali takođe sam mnogo čitao Naučna fantastika. Ne idem dalje, samo sam ponovo pročitao tri knjige Trilogije o tri tijela, od Cixin Liua.
Volim i malo fantazije, i živim čekajući zatvaranje Kingslayer Trilogy, od Patrika Rothfussa (što traje duže od očekivanog).
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
JA: Ne pišem cijele godine. Da pišem roman je a veoma zahtevan proces, od kojih sam na kraju iscrpljen, i posvećujem oko četiri mjeseca godišnje prvoj verziji. I ja sam u tome, u proces pisanja novog romana. Nastavi da pokušavaš umjetnost, nastavi pokušavati avanture, nastavi pokušavati a misterija (mogu da čitam toliko daleko).
Dok pišem, moja čitanja su dokumentacija romana. Tako sam, na primjer, ovih dana sa Krv oca, u Alfonso de Goizueta, koji se tangencijalno dotiče jednog aspekta mog novog romana. Osim što je roman finalista za nagradu Planeta, Alfonso je partner agencije za književno zastupanje.
Javier Alandes — Trenutna panorama
- AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
JA: Mislim da smo u trenutak najveće demokratizacije u istoriji kada je književna industrija u pitanju. Postoji mnogo izdavača, svih vrsta, i postoje alternative, čak i uz nultu cijenu, za ljude koji žele samostalno objavljivati. Dakle, danas svima koji žele da se dočepaju sopstvenog romana, idu na sajmove ili održavaju prezentacije, to je više na dohvat ruke nego ikad.
To znači da ima mnogo novih uredničkih izdanja godišnje – kaže se da ih ima oko šezdeset hiljada – i stoga je prodaja vrlo fragmentirana, vrlo segmentirana. Pokušaj prodaje hiljadu primjeraka postao je nešto na dohvat ruke malom broju. Dakle, kao što uvijek kažem na kursevima i razgovorima, niko ne bi trebao ulaziti u pisanje za finansijske povrate.
- AL: Šta mislite o kulturnom i društvenom trenutku koji doživljavamo?
JA: Mislim da nisam prava osoba da generalno procjenjujem kulturne i društvene situacije. Ali ja sam u kontaktu sa književnim svetom, i mislim da lknjiževnost ima sjajan trenutak.
U mom gradu, Valensiji, otvaraju se nove knjižare, održavaju se svakodnevne prezentacije i bogato i raznoliko književno okruženje. A ono što je takođe istina je da je prodaja knjiga je u porastu, od svih vrsta žanrova, da televizijske platforme prilagođavaju domaće autore i da na listi najprodavanijih dominiraju priče španskih autora.
Pronaći mjesto na tržištu je veoma teško., ali napornim radom i stvaranjem zajednice čitatelja zainteresiranih za naše priče, moguće je.