Olga Romay Pereira. Intervju s autorom knjige Kad smo bili bogovi

Fotografija. Ljubaznošću Olge Romay.

Olga Romay Pereira, rođen u Lugu, je pisac istorijski roman i objavio je naslove kao što su Djeca senatora, Perikle prvi građanin y Šahista. Njegov najnoviji roman je Kad smo bili bogovi. Daj mi ovo intervju Puno vam zahvaljujem na vremenu i ljubaznosti.

Intervju sa Olgom Romay Pereira

  • VIJESTI O LITERATURI: Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?

OLGA ROMAY PEREIRA: Širom svijeta za osamdeset dana- Jules Verne. Bio je dio kolekcije ilustrirane Bruguere. Likovi su nacrtani u pjesmi, a stranice su imale tekst s lijeve strane i strip s desne strane.

Prva priča koju sam napisao bila je pripovijetka, zvao se Deset posto a radilo se o čovjeku koji je svoju dušu prodao vragu, koji mu je pribavio sve što je želio, uzimajući uvijek postotak dobiti. Mislim da sam ga izgubio, nije vrijedilo.

  • AL: Koja je prva knjiga koja te pogodila i zašto?

ORP: Leopard Lampedusa. To je bio moj prvi kontakt s visokom književnošću. Iako sam ga pročitao kad sam imao petnaest godina, još uvijek se sjećam radnje, nekih amblematičnih fraza i likova. Nisam ga želio pročitati ponovo, čak ni kad sam otišao na Siciliju. Ovako je bolje, ne morate razbiti magiju.

  • AL: Ko je tvoj omiljeni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.

ORP: Latinoamerikanci bi rado čitali ponovo Vargas Ljosa, UnamunoMichael Delibes i Juan Marse. Amerikanci Scott fitzgerald, Paul kamenica i Jack London. Nijemci Tomasu Mann i Herman Hesse. Talijani u Ítalo Calvin a francuski na Prust, Flaubert već amélie Nothomb, iako mislim da se računa kao Belgijec, ali piše na francuskom.

Istorijski: Leon Arsenal, Luis Villalon y Emilio lara.

Iako ako bih knjigu morao odnijeti na pusto ostrvo, uvijek je najbolje historia de Herodot.

  • AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?

Count Belisarius od Roberta Graves.

  • AL: Ima li hobija što se tiče pisanja ili čitanja?

Nijedna, pišem en cualquier lugar gdje mogu staviti svoj laptop.

  • AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?

U sebi ured nakon drijemanja.

  • AL: Šta nalazimo u vašem romanu Kad smo bili bogovi?

ORP: Roman počinje s smrt Aleksandra Velikog u Babilonu, njegov general Ptolomej ukrade leš i odnese ga na sahranu u Egipat. Tamo vas očekuje blistav svijet, kulturološki sukob između helenističkog svijeta i drevne kulture zemlje Nila koja je ostala nepromijenjena hiljadama godina.

Roman je set u dva paralelna svijeta: Babilon i Egipat. U Babilonu se rastvara Aleksandrovo carstvo, a u Egiptu se očekuje novi guverner Ptolomej.

En Babilonia likovi žive u palati Nabukodonozor ili u onom od Darije, među birokratama, harem, evnusi i spletke Aleksandrovih udovica. Uključeno Egipat čitatelj će se udubiti Tebas u hramu Karnak, grad Memphis i pomoći će u izgradnji Aleksandrija.

U zemlji Nila protagonisti su svećenici koji žive u Karnaku i posjeduju duhovni oreol koji nedostaje Makedoncima. Svijet Makedonski On je ratnik, ambiciozan i njime dominira bivši generali Aleksandra.

I ispreplićući se u radnji pojavljuje se živopisni obožavatelj žene: Thais, hetaira Ptolomeja, Artakama, njegova žena Perzijka, Roxana, Aleksandrova udovica, Eurydice, politička supruga Ptolomeja i Myrtle, makedonska ljubavnica.

Oba okvirababilonski i egipatski, konvergiraju se kad general Ptolomej stigne u zemlju Nila. Tada Makedonac mora naučiti vladati i prilagođavati se kulturi i običajima Egipta.

  • AL: Ostali žanrovi koji ti se sviđaju osim istorijskog romana?

ORP: Jesam vrlo arktički, Pripadam dvama čitalačkim klubovima i jednom umjetničkom, prepustio sam se savjetima svojih kolega. Mislim da je bolje ovako, na ovaj način čitam knjige koje nikada ne bih izabrao u knjižari. To je fantastično iskustvo, preporučujem ga svima.

  • AL: Šta sada čitaš? A pisanje?

ORP: Čitam Sutra sloboda Dominique Lapierre i Larry Collins. Sada pišem o stvarnom liku: kćerka rimskog cara. Više volim da ne otkrivam o kome se radi.

  • AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?

To je tržište preplavljeno knjigama i sve manje čitatelja. Događa se paradoks: čitatelj sada želi biti pisac, mnogi vjeruju da se mogu poboljšati ili, barem. parirajte svojim omiljenim piscima. Pojava pisaca donosi posljedicu da uvodnici oni izgledaju preplavljen rukopisima. A, s druge strane, Internet je pun pisaca koji pristupaju stolno izdavaštvo.  

Izdavači su ušli u perverznu spiralu: svakog mjeseca objavljuju vijesti, zatrpavaju knjižare hiljadama knjiga koje neke ne stignu biti duže od mjesec dana na policama. The knjižara više ne mogu preporučivati ​​knjige jer jesu nije u stanju čitati takvom brzinom. Moraju vjerovati kritikama, blogovima, kritičarima i svojim instinktima.

Borba za zauzimanje prostora u prvom linearnom programu je neujednačena, mali izdavači ne mogu dobiti toliko noviteta i smješteni su u drugi red. Knjige se rotiraju u izlozima knjižara poput odjeće u izlogu modne trgovine, ako se netko vrati u dva mjeseca da potraži tu knjigu koju je pogledao, najvjerojatnije je nema.  

Sa takvom panoramom, pisci osuđeni smo da budemo slomljene igračke ove industrije, najkrhkiji dio: morate pisati i pisati i pisati, uvijek biti na liniji vijesti, a zatim morate biti na mrežama. Nema više usmene predaje, već samo društvene mreže. Ludo. Imajte vidljivosti ili umrite.

  • AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći ostati s nečim pozitivnim?

ORP: I Uvijek sam živio u krizi. Pridružio sam se izdavačkom svijetu kad je prodaja naglo pala, sve što je digitalizirano bilo je piratsko i čitatelji su odlazili gledati serije na platformama. Nisam proživio praznike devedesetih, niti sjajna izdanja, niti vidio šareni spektar izdavača gdje bih mogao ponuditi svoje romane.

Kao obično Plivao sam među morskim psimaNisam nostalgičan i mala dostignuća su za mene pobjede. Kako kažu u fudbalu: utakmica po utakmica. Pretpostavljam da sam još uvijek u fazi učenja, ne ponestaje mi ideja i zabavno me je pisati.

Napravili smo nešto loše kako bismo čitatelje natjerali u bijeg. Ne možete pisati kao prije pedeset godina, pa čak ni kao prije deset godina. Čitatelj ako mu dosadi ne prelazi desetu stranicu, romani već moraju započeti i boriti se protiv mobilnog telefona, televizora i računara, čitatelji su ometeni bilo čime, mi smo raštrkani. Također mislim da bi izdavači trebali preuzeti dio krivice. Možda je čitatelj još uvijek tu, ali ne nudi mu se ono što želi.

Kulturni svijet skuplja se bazen punoglavcima, na kraju pojedu jedni druge, nema prostora. Na kraju će se dogoditi neizbježno: čitanje To će biti uporište manjina, stripovi će imati sve veću važnost, knjige će biti tanje, pisci medijativniji i manja izdanja.

Pozitivno: još uvijek postoje knjige za sve ukuse, pošteni kritičari i hrabri izdavači.


Sadržaj članka pridržava se naših principa urednička etika. Da biste prijavili grešku, kliknite ovdje.

Budite prvi koji komentarišete

Ostavite komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obavezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostuje Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.