Blas de Otero počinje u poeziji egzistencijalni, što se ogleda u dva nadaleko poznata djela kao što su "Anđeo žestoko ljudski" i "Redoble de conscience", što je zajedno kasnije stvorilo svezak pod naslovom "Ancia", riječ koja je proizašla iz spajanja prvog sloga prvog naslova i zadnji od drugog.
U ovim knjigama pjesnik pokazuje svojim glasom lirika tuga i tjeskoba svakog čovjeka pred smrću, koja se povećava nedostatkom odgovora Boga koji ne odgovara na postavljena pitanja i pomoću kojih se namjerava ublažiti gore navedena tjeskoba i postići malo mira, nešto za čim su ljudi osuđeni da čeznu, ali to ne mogu dobiti zbog neumoljivog puta do smrti.
Njegova druga faza odgovara poeziji socijalne a unutar nje nalazimo i druge dobro poznate naslove poput "Tražim mir i riječ", između ostalih. Sam naslov ovog djela daje nam predodžbu o onome što se traži u ovoj fazi, riječima kojima se proglašava nepravda i mir, nečim što nema puno u zemlji i za što pjesnik vjeruje da je neophodno da bismo mogli živjeti dostojanstveno.
Konačno, u posljednjim godinama Blas de Otero posvetio se poeziji karaktera refleksno u kojem ispituje vlastitu karijeru i u kojem analizira neke biografske aspekte.
Više informacija - Biografija Blasa de Otera
Fotografija - Alberto Cereda
Izvor - Oxford University Press