Enrique Vaqué | Fotografija: ljubaznošću autora
Enrique Vaqué Rođen je u Melilli, a živi u Valensiji. Hemičar je ali i pisac i objavio je dva romana pod naslovom Očnjaci tropskih krajeva y Gospodari smaka svijeta. sada predstavlja crvena tarantula. Zaista cijenim vaše vrijeme za ovo intervju gde nam priča o njoj i drugim stvarima.
Enrique Vaque — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš novi roman je naslovljen crvena tarantula. Šta nam govorite o tome i odakle ideja?
ENRIQUE VAQUÉ: Mogu vam reći da je, kao i moja prethodna dva romana, to djelo koje Radi se o moći koju neki muškarci imaju nad drugima.. U ovom slučaju dvoje mladih putuju iz Valencije u New York kako bi ispunili svoje ciljeve, ali se tamo nađu u polju sile koje ih stalno skreće s puta. Na kraju, da bi nastavili, moraju odstupiti od scenarija sa etičkom dilemom koja je uslijedila i dovodeći u opasnost svoje živote.
Ideja je pratila veoma različite preokrete. Počelo je kada sam video a reportaža o životima tri američka milionera. U to vrijeme sam često odlazio u New York zbog posla i to me je navelo da razmišljam o tome da ga iskoristim kao pozornicu za njihove živote. Onda je to dovelo do a triler čisto sa pozadinom ljubavne priče.
- AL: Možete li se vratiti na prvu knjigu koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
EV: Čini mi se da se sjećam da je to bila prva knjiga za odrasle koju sam pročitao carinski artikliod Mariano Jose de lara, iz jednostavnog razloga što je bio prvi u mojoj kući, kao dio kolekcije. Mislim da je to mnogo uticalo na mene. Ako sam oduvijek bio Francuz, to je zbog Larrinog utjecaja.
La prva priča da sam napisao je na jedanaest godina: moji prijatelji i ja putovali smo u podzemni svijet kojim dominiraju Wolfman (nijedan vampir nije izašao). Bile su to godine uticaja britanskog pisca Enid Blyton i njegove romane Pet y Sedam tajni.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i svih doba.
EV: Kada bih morao da biram samo jedno, mislim da bih izabrao Guy de Maupassant. Njegov roman Bel Ami bukvalno me fasciniralo. Sjećam se da sam išla ulicom i jednom rukom vukla dječja kolica (dvostruka, sa svoje dvije kćerke bliznakinje!), a drugom s ovim romanom.
El naturalizam To je moja književna referenca. Skromno, težim da ga prilagodim sadašnjem vremenu. Zola, Blasco Ibanez…, oni su moja referenca. Modernije, volim John le Carre. I ja se divim Michael Crichton kao izvestilac i autor trileri.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
EV: Mislim da bih ostao sa Vautrin, of Papa Goriot de Balzac. Pojavljuje se i u drugim djelima Ljudska komedija. Zapažen je lik po svojoj ciničnoj i razočaranoj viziji društva, koja definitivno ostavlja iza sebe književni romantizam. Čini mi se jedinstven lik, po komesaru vidocq, delikvent i detektiv u isto vrijeme.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
EV: U vrijeme pročitajteNerviraju me pisci koji počnu pričati nepotrebne detalje iz svakodnevnog života. Ili da koriste fraze koje ne karakteriziraju likove. kada nađem mnoge postavite fraze ili mnoge kakofonije u tekstu, Prestajem da čitam odmah.
Što se tiče hobija za piši, kad se uozbiljim moram pisati nešto dnevno; svaki dan, čak i ako se radi o jednom pasusu.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
EV: stani piši, by noć, kada su prekidi minimalni To pročitajtegde i kako more moguće
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
EV: U okviru fikcije, sviđa mi se roman s političkom ili društvenom pozadinom koji se može uokviriti u nekoliko mogućih žanrova. Nisam opsjednut rodom.
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
EV: Čitam probe trenutni o situacija u Rusija, posebno onaj koji se odnosi na mafije. Takođe i romani koji se bave ovom tematikom, jer želim da se informišem o tome moj sljedeći triler finansijski, koje već pišem. To je novi roman koji je, u određenom smislu, an nastavak de crvena tarantula. Razmišljam da iskoristim istog protagonista, koji će već biti pet godina stariji.
- AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
EV: Prema onome što mi knjižari kažu, 2022. je bila veoma dobra godina za prodaju knjiga. U svakom slučaju, ponuda novih naslova mora da je bila brutalna jer svako ima knjigu ispod ruke koje je pisao tokom zatočeništva. Osim toga, vidim da se i veliki izdavači klade na samoizdavanje, pa je konkurencija dosta porasla.
Vjerujem da će to koristiti etabliranim autorima i naškoditi onima koji još nemaju ime. sa toliko romana amater U knjižarama će ljudi više voljeti poznatog autora nego avanturu kupovine knjige koja možda nije ni prošla kroz izdavačku projekciju i može biti dosadna ili banalna.
- AL: Da li vam je težak trenutak krize koji proživljavamo ili ćete moći zadržati nešto pozitivno iu kulturnoj i društvenoj sferi?
EV:Nili mi je posebno teško, to je istina. Da iza svake prijetnje postoji prilika koju sam vrlo dobro pretpostavio. Ali za mene je etički problem vidjeti toliku nejednakost i toliko nesigurnosti oko sebe.
Ima li nešto pozitivno iz ovog vremena? The više alata koji sada postoje za promociju vaše knjige.
Na terenu kulturniVidim sve veoma flojo. Prolazimo kroz neravninu. Primjećujem da se sve više pribjegavam klasici.