Fotografija: ljubaznošću autora
Júlia Pero Rođena je u Barseloni i multidisciplinarna je spisateljica i umetnica. Već je objavljivao poeziju, ali Mravi miris To je njegov prvi roman, koji postaje sve veći veliki odjek među kritičarima i čitaocima za pristup temi o kojoj se retko raspravlja i koja razbija tabue starost, usamljenost i želja.
U ovome intervju Priča nam o njoj i mnogim drugim temama. Puno vam zahvaljujem na vašem vremenu i ljubaznosti što ste mi pomogli.
Júlia Pero
Učestvovao je na raznim antologije poezije i počeo objavljivati prvu zbirku pjesama pod naslovom Anatomija kade (Planeta, 2020) i knjiga razgovora Ova poruka je izbrisana (Planeta, 2021), koja svoj digitalni projekat @este.mensaje.fue.eliminado prilagođava fizičkom formatu. Vodi klub za knjige oštre knjige i trenutno radi kod njega druga zbirka pesama, u zbirci konceptualne umjetnosti i u a novi roman.
Júlia Peró — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš najnoviji objavljeni roman je naslovljen Mravi miris. Šta nam kažete u njemu i zašto će biti zanimljivo?
JÚLIA PERÓ: U Mravi miris istražujem moj strah od starenja kroz priču o Olvidu, starici koja svoje posljednje dane života provodi sama i zaključana u kući dok se prisjeća svog djetinjstva ili nedavne prošlosti, kada je djevojka došla da se brine o svom stanu i njoj.
To je a nasilna i nježna priča Istovremeno, ima za cilj da navede čitaoca da oseti veoma suprotne emocije i istraži sopstveni strah od starosti.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? I prvo što si napisao?
JP: Nisam baš siguran šta je bilo prvo što sam pročitao, ali znam da mi čitanje nije bilo zanimljivo sve dok nisam bio tinejdžer. Možda, zbog nedostatka referenci, moja prva čitanja imala su okus Paulo Coelho o EL James (autor poznate sage Pedeset nijansi sive), autori koji Sada ne bih preporučio nikome ko želi da počne da se bavi književnošću..
Prvo što sam napisao, naprotiv, sećam se jasno i živo: razvio sam veliku ljubav prema brojanju. fantastične priče o sirenama ili ogrovimakoji su se onda raspršili kako bi napravili mjesta za moj prvi pravi debi: Fliss je somni. Roman napisano na katalonskom, detinjasto i puna pravopisnih grešaka, o djevojci koja je ispričala cijeli dan u svom životu i koja je otkrila, kada se ponovo probudila, da je sve to bio san. Pisanje te male knjige je možda bio poticaj koji mi je trebao da napišem sve što je uslijedilo. Smiješno je jer sam počeo pisati prije čitanja.
Pisci i običaji
- AL: Vodeći autor? Možete odabrati više od jednog i iz svih perioda.
JP: Irene Solá, Alessandro Baricco, Sarah Table, Delphine de Vigan, Alejandro Zambra, Ottessa Moshfegh ili annie ernaux, na primjer.
- AL: Koji biste lik voljeli upoznati i stvoriti?
JP: Amélie Nothomb, spisateljica, oduvijek mi se činilo da je u svojim knjigama – i autobiografskim i fiktivnim – od svoje ličnosti stvorio vrlo zanimljiv lik.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
JP: Sviđa mi se. pisati tiho – ili sa nekim zvukom prirode koji ne uključuje ljudski govor – sami i zaključani u sobi. Ako je za jutro, bolje, jer osjećam da imam više energije da se suočim s riječima.
Čitanje me košta manje, tako da mi ne smeta da to radim okružen ljudima, uz muziku u pozadini ili u bilo koje doba dana.
Obe radnje, da, praćene su a šolja crnog čaja sa ovsenim mlekom.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JP: Pišem, kao što sam spomenuo, zaključan u prostoriji – obično je unutra moj mali studio– i ujutru, ako vreme dozvoljava.
Ali više volim čitati u kafićima i popodne. Osjećaj da ga prate, ako je moguće, drugi ljudi koji također čitaju.
- AL: Koje druge žanrove voliš?
JP: Osjećam da me privlači književnost nezavisnog stila. I što originalnije ili rjeđe, to bolje. I meni se to sve sviđa mračno pisanje, gdje ženski lik nije društveno kakav bi trebao biti.
Trenutni izgledi
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
JP: Čitam tata nas voli, od Leticia G. Domínguez, i uskoro će početi paradais, od Fernanda Melchor.
Što se pisanja tiče, radim na a naručena priča, takođe u meni druga zbirka pesama i već zapisuje prvu ideje onoga što će biti moje drugi roman.
- AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
JP: Teško je ući a zatim i živjeti od toga. Vođen suvišnim idejama i ekonomskim interesima. Ali ostajem u nadi.
- AL: Kako se nosite sa trenutnim trenutkom u kojem živimo?
JP: pomalo isto nego sa izdavačkom scenom.