Fotografija: Juan Francisco Ferrándiz, Twitter profil.
Juan Francisco Ferrandiz Autor je istorijskog romana sa naslovima kao što su Mračni sati, Plamen mudrosti ili Prokleta zemlja. U ožujku ove godine lansirao je posljednju, Presuda vode. Zaista cijenim vrijeme i ljubaznost da mi to date intervju, gdje govori o njoj i mnogim drugim temama.
Juan Francisco Ferrándiz. Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš najnoviji roman je naslovljen Presuda o vodi. Šta nam govorite o tome i odakle ideja?
JUAN FRANCISCO FERRANDIZ: El presuda o vodi račun život poljoprivrednika iz XNUMX. veka s kojim ćemo upoznati neobjavljeni, ali temeljni dio naše historije. Između avantura i tajni približit ćemo se nevjerovatnom otkriću: novoj pravdi za slabe i one embrion ljudskih prava. Malo je poznata povijesna činjenica koja je promijenila svijet.
Iako su ove činjenice proučavane na pravnom fakultetu, bilo je čitajući članak o ljudskim pravima kada sam osjetio njegov potencijal. Ovako je sve počelo.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? I prva priča koju ste napisali?
JFF: Dobro se sećam svog prvog romana, tako je Sandokanautor Emilio Salgari. Bio sam još dijete i nabavio sam knjigu iz opštinske biblioteke u svom gradu, Cocentaina. Historija navukao me (To je bila ona prva simpatija čitatelja), ali kad dođemo do trećeg toma, pokazalo se da je bio na posudbi. Skoro svakodnevno sam odlazio da vidim da li su ga već vratili, ali ne. Jednog dana bibliotekarka je, videvši moje razočarenje, predložila da pročitam drugu knjigu dok sam čekala. Zatim je preporučio još jedno i još jedno ... Od tada nisam prestao čitati iako čekam da se vrati treći dio Sandokána.
- AL: A taj glavni pisac?
JFF: Ovo pitanje se često postavlja i teško mi je odgovoriti. Zapravo Nemam glavnog autoraPa, ono zbog čega sam strastven su priče koje možemo stvoriti. Granice naše mašte.
od Tolkien to Reverte, Pardo Bazán, Vázquez Figueroa, Asimov, Dumas, Umberto Eco, Conrad, Ursula K. Le Guin... Kao što vidite to je a amalgam epoha i stilovaPa, tako volim istraživati književni svijet, bez etiketa, prolazeći kroz različite žanrove i autore.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JFF: Svakako da William iz Baskervillea de Ime ruže. On kao niko drugi predstavlja arhetip mentora; mudar čovjek koji vodi i usmjerava (ne samo druge likove, već i čitaoca). On je tip lika koji me najviše fascinira zbog sposobnosti da obogati priču.
- AL: Da li imate neke posebne navike ili navike kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
JFF: Pošto sam kao dete pohađao kurs kucanja Više sam volio pisati nego pisati ručnoZato uvek pišem uz kompjuter. Možda je jedina manija to što se meni sviđa pisanje romana tekst na ekranu je sličan objavljenom tekstu, to jest sa svojim udubljenjima, marginama, dugim crticama za dijaloge, fontom, razmacima itd.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JFF: soja sova i ako mogu, radije bih pisao noću. Imam svoj kutak u jednom potkrovlje od kuće i obično održavaju naviku i na radnom mjestu. Ali iz svog iskustva reći ću vam da ako postoji inspiracija možete pisati u mračnoj garaži i sjediti u plastičnoj stolici. S druge strane, ako ga nema ili ste blokirani, možda ste već u nevjerojatnom gnijezdu orlova u švicarskim planinama; ni pismo ne izlazi.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JFF: Pošto me zanimaju priče, sviđa mi se što se dešavaju različitim periodima i na različite načine (bilo u srednjovjekovnom zamku, u današnjem Madridu ili u svemiru). Motor mog života je radoznalost i ako autor bude u stanju da je probudi u meni, putovanje, ma gde ono bilo, biće prijatno.
Takođe, kao i svaki pisac, morate podijeliti vrijeme čitanja da biste se dokumentirali, s esejima, člancima itd. Ponekad postaje uzbudljivo detektivsko djelo.
- AL: Šta sada čitaš? A pisanje?
JFF: Upravo sam završio naučnofantastični roman Nalaz, u prijevoznikDamon i počeo sam sa velikim entuzijazmom Trgovac knjigama de louis clog. Kao što vidite, rodne promjene su vrtoglave. Imam i jedno jako zanimljivo test o srednjovjekovnoj umjetnosti pod naslovom Začarane slike Alejandra Garcíe Avilésa, pravo otkriće za razumijevanje jedne od mojih opsesija: vježbati um da bi mogao percipirati svijet kao što bi to činio srednjovjekovni čovjek.
Što se tiče priča koje mi bruje po glavi, magla se još nije raščistila i Ne mogu ništa očekivati od svog sljedećeg romana. Nadam se da ću vam uskoro moći reći.
- AL: Šta mislite o izdavačkoj sceni?
JFF: Bez sumnje smo u potpunosti proces transformacije i promjena paradigme. Osim digitalne knjige, stigli su i drugi oblici razonode koji dijele istu nišu kao čitanje, mislim na društvene mreže i streaming platforme.
Reakcija izdavača bila je povećanje književne ponude i svakog mjeseca izlazi stotine novih izdanja, od kojih su mnoga u malim tiražima kako bi se izbjegli gubici. To znači više autora ima priliku objaviti, ali put do knjige je vrlo kratak, samo nekoliko sedmica ili nekoliko mjeseci, a rezultat je često loš.
S druge strane, način pristupa čitaocu više nije toliko knjiga izložena u knjižarama, već više izlaganje autora na mrežama. Vjerujem da je uspjeh koncentriran na autore koji imaju najveću medijsku prisutnost.
Sve ovo nije ni bolje ni gore, to je promjena. Povijest je puna promjena, malih ili velikih razmjera, koje za neke predstavljaju krizu, a za druge priliku.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JFF: Patio sam kao i svi drugi osjećaj osjećaja da stvarnost izmiče, a druga se nameće. Sjećam se da mi je na početku rekao "to se neće dogoditi" ili "nećemo doći do toga", a onda će se to dogoditi. Zatvorenost, prazne ulice, broj poginulih ... Kad bolje razmislite, jako je.
Ja tumačim ono što se dogodilo kao a povijesna drama živjela je u prvom licu, ali priznajem da sam ostao tužan. Ne znam hoćemo li iskoristiti poziv za buđenje ove planete da se promijenimo. Danas je moderno suditi o prošlosti prema našoj sadašnjoj ljestvici vrijednosti i s puno arogancije. Pitam se, Kako će nam suditi u budućnosti?