Intervju s Ángelom Delgadom, autorom nekoliko samostalnih knjiga

od Actualidad Literatura s vremena na vrijeme ponavljamo "problem" koji neki autori imaju prilikom objavljivanja svojih knjiga i ogromnu hrabrost koju imaju kada je u pitanju samoizdanje. Zato danas imamo Ángela Delgada, autora koji već nekoliko godina samostalno objavljuje i već ima nekoliko knjiga na tržištu.
Ako želite znati prednosti i nedostatke samoizdavanja, nudimo ga iz prve ruke.

Actualidad Literatura: Prije svega Ángel, htjeli smo da ti se zahvalimo u ime cijelog tima na Actualidad Literatura da ste rado pristali na ovaj intervju. To je zadovoljstvo za sve nas.

I za vas zahvaljujem što mislite da bi otvaranje ladice na mom stolu bilo zanimljivo za vaše čitatelje. Oduševljen sam što provedem ovo malo vremena s vama.

AL: Ángel, obraćam li ti se tokom ovog intervjua sa svojim imenom ili imaš pseudonim s kojim se osjećaš ugodnije?

O: Nikad nisam razmišljao o pseudonimima, s tim imenom je u redu, poštujem sve one ljude koji odaberu 'umjetnička imena' jer imaju vrlo uobičajena imena i prezimena, ali nikada nisam pomišljao promijeniti svoje da bih se pokušao otkriti u ovoj avanturi je pokušati objaviti knjige. Iako sada kada to spominjete, mislim da ako jednog dana napišem nešto zaista užasno i pogubno, onda da. Mislite li da bih sada morao razmišljati o promjeni imena ili čak svog grada? (smijeh)

AL: Nikad o tome nisam razmišljao, obećavam (smijeh). Kako se u vama rađa strast prema pisanju? Je li to nešto što vam se počelo sviđati od malih nogu ili ste možda studirali književnost i odatle potiče veliki dio hobija?

O: Pa, otkad se sjećam, volio sam crtati slova mnogo više od brojeva u onim Rubiovim bilježnicama koje su nas prisiljavali da ispunjavamo. Inače, neki dan slučajno sam vidio nova izdanja tih bilježnica i oni nemaju nikakve veze s onima iz 80-ih, izgubili su svu svoju suštinu. Moja prva prava priča (jer sam kao tinejdžer imao puno nagovještaja) bila je naslovljena Kapi krvi, s kojim sam učestvovao na književnom konkursu instituta. Budući da je kao dijete igrao igre uloga, fantastičnih nijansi, uvijek je stvarao priče ili scenarije na papiru, što se nije nužno pretvaralo u priče. Kasnije sam diplomirao umjetnost, i da, to ima sve veze s pismima, ali hej, to stvarno nema nikakve veze s hobijem pisanja, već sam ugrizao bubu prije nego što sam zakoračio na fakultet.

AL: Obavijestivši me malo o vama, saznao sam da ste iz Cádiza. Može li se reći da su vam prekrasni Kadiz, njegove plaže, ulice, ljudi ponekad služili kao inspiracija?

O: Naravno, a onaj ko kaže da njihov grad ili porijeklo nisu utjecali na ono što pišu, laže na podo (smijeh). Ozbiljno, ovo je sve što kažete, ne bih puno više o Cádizu, jer su njegove ulice i mirisi zemlje, njegove pjesme i poezija. A na plažama je svjetlost, vjetrovi. Imam sreću što sam iz primorskog mjesta i živim u njemu, gdje su čisti horizonti jedinstvena prilika za oslobađanje i oslobađanje onih „blokada“ od kojih ponekad patim, znate, onih u koje, koliko god želite, napišite dobra priča, ne izlazite, niti sjedite, niti stojte, niti šetajte. Ali, u mom slučaju, šetnja praznom plažom otvara vrata mogućnosti da se nešto započne iznova, u svim pogledima.

AL: Dugo godina pišete na svom književnom blogu Scriptoria (http://scriptoria.blogspot.com.es/), istina? Kako se rodilo i zašto ste ga odlučili tako nazvati? Naziv vaše web stranice podsjetio me puno na najčudniju knjigu koju je Auster napisao, "Putovanja kroz skriptorij".

O: Istina je, taj je blog otvoren više od 7 godina, a istina je da sam ranije o njemu više pisao. S modom društvenih mreža, ovaj uspjeh u blogovima pomalo je sveden na dobru diseminaciju koju svaka ima na svojim profilima, posebno na Facebooku i Twitteru. Ne mogu se požaliti na to, i dalje imam stotine posjeta kad nešto objavim, iako su komentari na samom blogu opali. Knjiga Paula Austera sigurno bi bila dobar naslov za moj blog. Ali scriptoria Započeo je svoje putovanje, jer sam u njemu želio razotkriti probleme i neprijatnosti nastale u vrijeme završetka romana koji sam te godine napisao. Malo po malo, stavio sam roman na stranu i počeo pisati članke i nove priče na blogu, taman kad sam shvatio da sam prihvaćen. Nazvao sam ga scriptoria jer sam želio odabrati riječ, jednu riječ, koja sadrži mnogo stvari i na neki način privlači pažnju. Budući da je latinska množina od desktop činilo mi se savršenim.

AL: Vidio sam da se vaša ljubav prema pisanju ne ogleda samo u vašem književnom blogu, već da ste se i usudili s mukotrpnim svijetom samoizdavanja. Recite nam malo o tome koje knjige imate na prodaju i o čemu se radi u svakoj od njih.

O: Jednostavno, samoizdanje je odvažna i apsolutna i prezirna egocentričnost (smijeh). U mom slučaju, prvo sam probao vrlo kratki nakladu zbirke pjesama čiji primjerak više nemam. Ali još uvijek imam kopije Scriptoria, prva ladica, koji prikuplja priče o nekoliko godina bloga i dosta neobjavljenih, takođe iz Svi pokvareni satovi, antologija priča i priča svih vrsta u kojima su protok vremena ili gubici glavna crta zapleta, i Nesretni silazak Henryja Nortona, šaljivi misteriozni roman koji sam objavio ove godine i s kojim sam se jako zabavljao pišući, jer nije imao nikakve veze s pričama koje obično objavljujem na blogu ili u drugim publikacijama. Takođe se može naći u digitalnom formatu na Amazonu Svi pokvareni satovi, Čovjek bez naglaska, što je za mene vrlo posebna priča, i Jutarnja molitva tek progonjenih, duga priča o srednjovjekovnoj misteriji koju sam napisao prije više od 20 godina. Nadam se da ću verziju e-knjige Henry Norton dobiti na raspolaganju do 2015.

AL: Ángel, je li danas tako teško postići da izdavač primijeti nečiji roman i odluči ga objaviti? Pokušajte napraviti malo grube mentalne kalkulacije i recite nam koliko ste izdavača otišli sa svojim radovima pod pazuhom.

O: Prije nekoliko godina pregledao sam listu izdavača registriranih na stranici Ministarstva kulture. I dobro, recimo da sam postao 'neželjeni čovjek' šaljući prijedloge i popratna pisma onima za koje sam smatrao da bi ih moglo zanimati ono što sam napisao, nakon nekoliko mjeseci 'uzbuđeni neželjeni čovjek' već je smrdio na 'neželjenu poštu' (smijeh ). Neki izdavači su mi predlagali da objavljujem s njima u zamjenu za plaćene primjerke, ja sam to uvijek odbijao. Međutim, čuo sam priče ljudi koji su s vrlo malo truda u pretraživanju ili predaji rukopisa nekolicini izdavača imali više sreće od mene. Zbog čega se razmišlja o nekoliko stvari: ili nisam dobar u pisanju i moja tvrdoglavost može (smijeh) ili će oni e-mailovi koje obično dobivam ukazujući na to da ono što napišem ne stane u bilo koju redakciju biti istiniti. Trenutno sam odustao od slanja originala, svoje knjige objavljujem samostalno.

AL: Koji su koraci u procesu izdavanja stolnih računara koji vas najmanje i najviše raduju?

O: Najmanje: kada morate malo prilagoditi raspored i oni neće završiti u kvadratu. Nisam profesionalni dizajner dizajna i trošim previše vremena čineći te prilagodbe. Nevolja, vau. Takođe, dodajte distribuciju, morao bih potrošiti trud i želju da kopije distribuiram u knjižarama ili prodajnim službama, u čemu nisam dobar.
One koje najviše: pišu. A posebno trenuci odmah nakon završetka pisanja knjige, svjesnosti da je ona završena i želite da je ljudi pročitaju i kažu vam da su navučeni na priču ili da je mrze i da im moram platiti psihoanalitičar koji je zaboravio moju knjigu (smijeh).

AL: Ako danas neki od naših čitatelja odluče vjerovati vama i vašoj literaturi, kamo moraju otići kako bi kupili primjerak?

O: Vjerujete mi? Jesi li ozbiljan? (smijeh) Ne, da vidimo ... lako vam je, samo mi morate napisati e-mail (angel.delgado@gmail.com) tražeći od mene kopije. Vidiš li šta sam rekao? Nula u distribuciji (smijeh). Oni takođe mogu pristupiti linku Kupi moje knjige na blogu scriptoria, gdje sam omogućio malu virtualnu trgovinu s gumbima za kupovinu. Neke se, naravno, mogu kupiti na Amazonu u njegovom digitalnom izdanju. Ali, na primjer, Scriptoria, prva ladica y Nesretni silazak Henryja Nortona oni su samo na papiru.

AL: Ángel, volimo da postavimo svim našim sagovornicima jedno posljednje zajedničko pitanje kako bismo vidjeli razliku u odgovorima koje nam dajete. Evo kako slijedi: Koji vam je književni žanr najudobniji, koje su vam tri omiljene knjige i koji poznati pisac mislite da nikada nije trebao biti pisac? I dodajemo još: E-knjigu ili papir?

O: Pa, iako bi vas ovo što sam objavio naveo na pomisao da više uživam u pričama i pričama, moram vam reći da mi je bolje pisati romane, čak i ako je habanje veće, ali osjećate se većim kad stavite kraj tome, priči od više od dvjesto stranica. Nemam samo tri omiljene knjige, znate ... Ali ako moram odmah odabrati tri, sada su to: Esej o sljepoći, Firmin y Smrznuto srce. Oh, i bez sumnje, Dan Brown se trebao prijaviti za satove veslačkog tenisa ili za šta god je želio, umjesto da je uzeo olovku i papir. Uvijek uzeti papirnatu knjigu na put, a ostalo u e-knjigu, kod kuće uvijek, uvijek, uvijek ... papir.

AL: Pa, kao što sam ti rekao na početku, bilo mi je zadovoljstvo imati te za ovo, Ángel. Također bih vam želio zahvaliti na ličnom poklonu vaše najnovije knjige “The Regrettable Descent of Henry Norton”. Uvjeren sam da će mi se svidjeti. Budite veoma pažljivi na recenziju koja je iz Actualidad Literatura mi ćemo to učiniti. Hvala vam puno na svemu i vidimo se uvijek.

O: Zahvaljujući tebi. Ako smatrate silazak Nortona zaista vrlo žaljenjem, uvijek ste na vrijeme da odbacite kritiku i kundakom izrezbe lupite po mojim vratima da biste me pitali za objašnjenja (smijeh), da se to bolje ne dogodi zamolim te da upoznaš mog psihoanalitičara. Vidimo se uskoro.