Jeste li ikada čuli za aleksandrijske stihove? Iako više nemaju uticaj koji su imali u svoje vrijeme, još uvijek ima onih koji ih se sjećaju. Ali šta su oni? Kako se prave?
Ako vas zanima sve o aleksandrijskim stihovima, a ne samo njihov koncept, ali njegovo porijeklo, historija ovih u Španjolskoj i neke primjere, imate sve informacije u nastavku.
Šta su aleksandrijski stihovi
Počnimo tako što ćemo razjasniti šta su aleksandrijski stihovi. Otprilike stihovi koji se koriste u poeziji i karakteriziraju ih 12 slogova. Oni su podijeljeni u dva hemistiha od po 6 slogova, odvojeni metričkom pauzom koja se zove cezura.
Poreklo aleksandrijskih stihova
Poreklo aleksandrijskih stihova je prilično staro. Prvi ih je upotrijebio grčki pjesnik Aleksandar Efeski., u XNUMX. veku pre nove ere Od tada se koristi u različitim jezicima i vremenima.
Aleksandar Efeski živio je u gradu Efezu, na zapadnoj obali Turske. Istina je O njegovom životu se ne zna mnogo, ali postoje neka poetska djela koja mu se pripisuju, kao i "Doktor", epska pjesma koja pripovijeda o podvizima doktora Asklepija.
Ovi stihovi su se vrlo brzo proširili Grčkom i Rimom, koriste ga mnogi pesnici tog vremena. Primjeri kao što su Vergil ili Horace bili su među onima koji su ga najviše koristili. I malo po malo došao je do zapadnjačke poezije.
Istorija stiha u Španiji
U Španiji, Aleksandrijski stih se počeo koristiti od renesanse. Jedan od prvih bio je Garcilaso de la Vega, autor "Prve ekloge" i "Druge ekloge", između ostalih djela.
U zlatno doba, Aleksandrijski stih postao je jedna od najčešće korištenih vrsta stihova, gdje su brojni pjesnici tog vremena, kao što su Lope de Vega, Huan Ruiz de Alarcon ili Francisco de Quevedo, referenti ovih stihova, od lirskih do epskih ili slobodnih stihova.
U stvari, to je bilo u Zlatnom dobu kada je u Španiji bilo od velike važnosti i postalo jedna od najčešće korišćenih vrsta stihova.
Primjeri aleksandrijskih stihova
Kao što znamo da ponekad razumevanje teorije nije lako, Sastavili smo nekoliko aleksandrijskih stihova koje možete vidjeti u nastavku.
"Sunce izlazi na istoku, zalazi na zapadu"
"Pun mjesec sija na noćnom nebu"
"Vetar jako duva, lišće pada na zemlju"
"More je velika misterija, dno mu je tamno i duboko"
"Ptice pjevaju u zoru, najavljujući novi dan"
"Sunčevi zraci se reflektuju u kristalno čistoj vodi"
"Jesen dolazi sa svojim bojama, zlatnom i crvenom"
"Prolećno cveće pozdravlja sunce svojim laticama"
"Svjež seoski vazduh ispunjava mi pluća"
"Reka vijuga između planina, njena struja je jaka"
"Morski povjetarac miluje moje lice, njegova aroma je slatka"
"Cvrčci pevaju noću, njihova muzika je harmonična"
"U šumi se čuje pjesma slavuja"
"Drveće maše lišćem na vjetru"
"Aroma svježe skuvane kafe širi se kućom"
"Mačke spavaju na suncu, njihovo prede tiho"
"Miris sveže pale kiše ispunjava vazduh"
"Sunčevi zraci se filtriraju kroz oblake"
"Vetar jako duva, tera zastavu da se vijori"
"Ptice lete nebom, njihov let je slobodan"
O noc, majko snova, najljepsa noc u godini! (Jorge Manrique)
„Sa jednim pogledom, jednim uzdahom, bolji si za mene (Garcilaso de la Vega)
„Vrane se svojim krikom smiju mojoj sreći (Lope de Vega)
„Najljepša ljubav, najplemenitija želja, najčistije osjećanje (Miguel de Unamuno)
„I iako mi se cijeli svijet opako osvećuje (Huan Ramon Jimenez)
„Jer ljubav je jača od smrti, ljubomora jača od groba (Pesma nad pesmama)
O slatki dome, krilo života, uteho srca! (Francisco de Quevedo)
„Šta je život? Ludilo. šta je život? Iluzija (Pedro Calderón de la Barca)
"Srce mi lupa, duša mi gori" (William Shakespeare)
O smrti, slatka smrti, kraj mojih tuga! (John Donne)
Princeza je tužna... šta će princeza imati?
Uzdah joj izlazi iz usta jagode,
koji je izgubio smijeh, koji je izgubio boju.
Princeza je blijeda u svojoj zlatnoj stolici,
tipkovnica glasovne tipke je nijema;
a u čaši zaboravljen cvijet pada u nesvijest.
Ruben Dario. sonatina
„O slatki prijatelji moji! Ti, koji si moja utjeha (Juan Ruiz de Alarcón)
„Ti, koji si sunce koje obasjava moj dan, vazduh koji udišem (Sor Juana Inés de la Cruz)
O ti, koji si duh mog života, ljubav koja me inspiriše! (Gustavo Adolfo Becquer)
O ti, koji si želja srca moga, svjetlost očiju mojih! (Fernando Pessoa)
O slatki dome, krilo života, uteho srca! (Francisco de Quevedo)
O ti, ko si sunce koje obasjava moj dan, vazduh koji udišem! (Sor Juana Ines De La Cruz)
O ti, koji si duh mog života, ljubav koja me inspiriše! (Gustavo Adolfo Becquer)
„O slatki prijatelji moji! Ti, koji si moja utjeha (Juan Ruiz de Alarcón)
O ti, koji si želja srca moga, svjetlost očiju mojih! (Fernando Pessoa)
O slatki dome, krilo života, uteho srca! (Francisco de Quevedo)
Golubovi dolina posuđuju mi tvoju uspavanku;
pozajmi mi, jasne izvore, tvoju blagu glasinu,
Pozajmi mi, ljupke šume, tvoj veseli žamor,
i pjevaću vam u slavu Gospodnju.
Zorrilla
Njegov stih je sladak i ozbiljan; sivi redovi
zimskih topola gde ništa ne sija;
linije poput brazde u smeđim poljima,
i daleko, plave planine Kastilje.
Antonio Machado
Nikada vekovima nisam postigao tako divan,
nema hlada tako toplog [ne] mirisa tako ukusnog;
Istovario sam svoju odecu da budem zlobniji,
stavi me u senku prelepog drveta.
Gonzalo de Berceo
Da li sumnjate u aleksandrijske stihove? Pitajte nas i mi ćemo pokušati da Vam pomognemo.