Na dan poput današnjeg, točnije 14. prosinca 1984., Vicente Aleixandre umro je u Madridu. Bio je jedna od najvažnijih pjesničkih figura slavne generacije od 27, naše španjolske književnosti i danas ga se želimo sjetiti i odati mu malu počast.
Ako ne znate nešto o životu i radu ovog španjolskog autora, danas je vrijeme. Dalje ćemo sažeti najvažnije bilješke život i djelo Vicentea Aleixandrea.
Život i rad
Vincent Alexander rođen u Sevilli Sredinom proljeća, 26. travnja 1898., iako će veći dio djetinjstva provesti u Malagi, da bi se kasnije preselio u Madrid. Kažu da je njegovo slabo zdravlje utvrdilo da se ovaj autor u potpunosti posvetio poeziji. Tijekom građanskog rata i nakon toga, ostao je u Španjolskoj, postajući tako učitelj novih pjesnika koji su nastajali.
Njegova se pjesnička produkcija može podijeliti u tri glavne faze:
- La Primera Prethodi građanskom ratu i karakterizira ga želja za komunikacijom i stapanjem s prirodom. Smatra da se mora sjediniti sa zemljom i sa biljkama i životinjama koje u njoj žive, ostavljajući po strani individualnu stvarnost ljudskog bića. To je možda posljedica njegovog osjećaja slabosti i slabosti, u kojem se našao kao biće inferiorno u odnosu na ostatak koji je neprestano izložen pati za svoje velika osjetljivost. Trenutno je objavljeno "Mačevi kao usne" (1932) y "Uništenje ili ljubav" (1935.). U njegovim stihovima osjećaj ljubavi i smrti usko su povezani: ljubav je zamišljena kao nešto snažno i pozitivno što uništava individualnu perspektivu ljudskog bića.
- u drugi fazu, već nakon građanskog rata, Vicente Aleixandre smatramo najpodržanijim djelima poput "Rajska sjena" (1944) o "Povijest srca" (1954).
- U svojoj treći i posljednju fazu, poetsku i vitalnu, nalazimo "Pjesme završetka" y "Dijalozi znanja" (1974), u kojem autor postaje svjestan vlastite starosti i osobno se suočava s idejom smrti.
U godini 1977, Vicente Aleixandre primio je Nobelova nagrada za književnost a bilo je i član Kraljevske jezične akademije.
3 pjesme Vicentea Aleixandrea
Dalje, ostavljamo vam 3 pjesme ovog velikog španjolskog autora:
LJUBAVNIK
Ono što ne želim
je da vam dam riječi iz snova,
niti usnama širiti sliku
na tvoje čelo, čak ni mojim poljupcem.
Vrh prsta
tvojim ružičastim noktom, za moju gestu
Uzimam i, u zraku
Dajem ti je.
Iz vašeg jastuka, milosti i šupljine.
I toplina tvojih očiju, stranac.
I svjetlost tvojih grudi
tajne.
Kao mjesec u proljeće
Prozor
daje nam žutu vatru. I uski
pobijediti
Čini se da vam se vraća od mene
Nije li to. Neće. Vaše pravo značenje
ostalo mi je već dalo,
lijepa tajna,
smiješna jamica,
slatki kutak
i jutro
istezanje.
ZABORAV
To nije tvoj kraj kao isprazna šalica
da moraš požuriti. Baci kacigu i umri.
Zato polako podižete ruku
sjaj ili njegovo spominjanje, a prsti gore,
poput iznenadnog snijega.
Tu je i nije, ali je bio i šuti.
Hladnoća gori i u tvojim se očima rađa
njegovo sjećanje. Sjećanje je nepristojno
još gore: tužno je. Zaboraviti znači umrijeti.
Dostojanstveno je umro. Njegova sjena prelazi.
OMLADINA
Sunčan boravak:
Kamo ideš, vidi?
Ovim bijelim zidovima
zatvaranje nade.
Zidovi, strop, pod:
uski segment vremena.
Zatvoreno u njega, moje tijelo.
Moje tijelo, život, tanak.
Jednog će dana otpasti
ograničenja. Kako božanstveno
golotinja! Hodočasnik
svjetlo. Sreća sreća!
Ali oni će biti zatvoreni
oči. Srušena
zidovi. Do satena,
zvijezde zatvorene.