Suvremena latinoamerička poezija (II)

Jučer smo započeli ovaj dvostruki članak, s prvim dijelom «Suvremena latinoamerička poezija« u kojem smo s vama razgovarali o tako slavnim pjesnicima kao što su Gabriela Mistral, José Marti ili Pablo Neruda. U ovom nastavku donosimo vam još 3 ne manje sjajna od prethodnih. Je o César Vallejo, Vicente Huidobro y Octavio Paz.

Ako želite i dalje uživati ​​u dobroj poeziji donesenoj s druge strane ribnjaka, ostanite i pročitajte ovaj članak. Obećavamo da ćete uživati.

César Vallejo

ovo peruanski avangardne poezije rođen 1982. i umro 1938 istaknuo se svojim vrlo važnim pjesničkim djelom. Njegov rad "Crni vjesnici" Objavljena 1919. godine, čuva odjeke modernizma, ali mnoge njegove pjesme, koje su usredotočene na patnju i tjeskobu, započinju predstavljanjem nepravilnog metra i napisane su u neformalnijem tonu nego što je do sada viđeno.

Dok piše, vidimo kako progonstvo, smrt njegove majke, tragični i grubi španjolski građanski rat i nepravda općenito preuzimaju velik dio njegovog budućeg rada. U ovom kratkom fragmentu posvećenom njemu želimo vam ponuditi malo "Crni vjesnici", u kojem je ljudska bol središnji motiv djela:

U životu postoje udarci, tako jaki ... ne znam!
Puše poput mržnje prema Bogu; kao prije njih,
mamurluk svega pretrpljenog
udružit će se u duši ... ne znam!

Malo ih je; ali jesu ... otvaraju tamne jarke
na najžešćem licu i najjačim leđima.
Možda će to biti ždrijebe barbara Atile;
ili crni vjesnici koje nam šalje Smrt.

Oni su duboki padovi Krista duše
neke preslatke vjere koju Sudba huli.
Ti krvavi hitovi su pucketanje
od malo kruha koji gori na vratima pećnice.

A čovjek ... Jadan ... siromah! Zavrti očima poput
kad nas pljesak pozove preko ramena;
pretvara lude oči, i sve proživljeno
udružuje se, poput bazena krivnje, u pogled.

U životu postoje udarci, tako jaki ... ne znam!

Vicente Huidobro

ovo Čileanski književnik, također iz avangardnog razdoblja hispanoameričke poezije, poput Césara Valleja, uz pjesništvo je uzgajao i romane i kazalište.

Bilo je jedan od osnivača "kreacionizam", nasljednik ultraizma i objavljen 1914. godine s motom 'Non serviam', koji poriče da umjetnost mora oponašati prirodu i tvrdi da mora stvarati nove stvarnosti kroz riječ.

Huidobro rezimira u ovoj pjesmi koju ćemo vidjeti ispod njegove vizije kreativnog procesa, smatrajući je manifestom svoje kreacionističke teorije:

Poetska umjetnost

Stih neka bude poput ključa
To otvara tisuću vrata.
Pada list; nešto leti;
Koliko su oči stvorene,
A duša slušatelja i dalje drhti.

Izmislite nove svjetove i vodite računa o svojoj riječi;
Kad pridjev ne daje život, ubija.

U krugu smo živaca.
Mišić visi,
Koliko se sjećam, u muzejima;
Ali to nije razlog zašto imamo manje snage:
Istinska snaga
Prebiva u glavi.

Zašto pjevaš ružu, o pjesnici!
Neka cvjeta u pjesmi;

Samo za nas
Sve stvari žive pod Suncem.

Pjesnik je mali Bog.

Octavio Paz

Octavio Paz, veliki teoretičar neovisnosti riječi s obzirom na stvarnost: "Izvan svijeta znakova, a to je svijet riječi, nema svijeta." U ovoj pjesmi od "Salamander" objavljeno 1962. pjesnik meksički podiže one granice između stvarnog i nestvarnog:

Ako je bijelo svjetlo stvarno
ove svjetiljke, stvarno
ruka koja piše, jesu li stvarne
oči koje gledaju što je napisano?

Od jedne riječi do druge
ono što kažem nestaje.
Znam da sam živa
između dviju zagrada.

I zasad ovaj dvostruki članak suvremene latinoameričke poezije. Ako vam se svidjelo i želite da se povremeno više osvrćemo i oporavljamo tekstove i imena pjesnika i drugih pisaca koji su nam u to vrijeme nudili toliko toga (i dalje nam nude), jednostavno nam to morate reći u našem komentari ili putem društvenih mreža. Sretan četvrtak navečer!