Nema sumnje da je Gloria Fuertes jedna od najpoznatijih spisateljica na svijetu. Njegove se pjesme gotovo uvijek pamte jer smo uz njih odrastali. Ali istina je da je bila više od dječje pjesnikinje. I snažna figura Glorije i njezine pjesme opstaju s vremenom.
Ali Tko je bila Gloria Fuertes? Koje su pjesme najvažnije koje ste napisali? Kako je bilo?
Tko je Gloria Fuertes
Prema riječima Camila Joséa Cele, Gloria Fuertes bila je 'kučkasti anđeo' (ispričajte me). Nije imala lak život, a i pored toga uspjela je napisati neke od najljepših pjesama za djecu.
slava jaka rođen je u Madridu 1917. Odrasla je u četvrti Lavapiés, u krilu skromne obitelji (majka krojačica i otac vratar). Djetinjstvo mu je proteklo u raznim školama, od kojih je neke opisao u svojim pjesmama.
S 14 godina majka ju je upisala u Zavod za stručno obrazovanje žena gdje je stekla dvije diplome: stenografiju i daktilografiju; i to o higijeni i brizi o djeci. No, umjesto na posao, odlučio je upisati Gramatiku i književnost.
Vaš cilj i ono što je oduvijek željela biti, bila je spisateljica. I uspio je 1932. godine, sa 14 godina, kada su objavili jednu od njegovih prvih pjesama, «Djetinjstvo, mladost, starost...».
Prvi posao koji je imao bio je kao računovođa u tvornici, što mu je dalo vremena za pisanje pjesama. Godine 1935. objavio je njihovu zbirku, Ignorirani otok, i počeo davati pjesničke recitale na Radio Madridu. Međutim, nije dao otkaz. Od 1938. do 1958. radila je kao tajnica sve dok nije mogla dati otkaz. A to je da je uz taj posao imala i još jedan kao urednica u dječjem časopisu. Taj žanr je uspio otvoriti vrata slavi, koja mu je došla 1970. Španjolska televizija predstavila ju je u svojim programima za djecu i mlade i učinio svoje pjesme poznatim širom svijeta.
Za kraj, i zato što je to jedna od pjesama u kojoj i sama govori o svom životu, ostavljamo vam onakvu kakva se predstavila.
Autobiografija
Gloria Fuertes rođena je u Madridu
u dobi od dva dana,
Pa, porođaj moje majke bio je vrlo naporan
da ako je zanemareno umire da živi za mene.
S tri godine već je znao čitati
Već sam sa šest znao svoj posao.
Bio sam dobar i mršav
visok i pomalo bolestan.
S devet godina uhvatio me auto
već s četrnaest me rat zatekao;
U petnaestoj mi je umrla majka, otišla je kad mi je bila najpotrebnija.
Naučio sam se cjenkati u trgovinama
i da ide u gradove po mrkve.
Tada sam počeo s ljubavlju,
-Ne govorim imena-,
zahvaljujući tome, uspio sam se snaći
moja susjedska mladost.
Htio sam ići u rat, da ga zaustavim,
Ali zaustavili su me na pola puta
Onda mi je izašao ured,
gdje radim kao da sam glup,
"Ali Bog i portir znaju da nisam."
pišem noću
a ja idem puno na teren.
Svi moji su mrtvi godinama
i više sam sama od sebe.
Objavio sam stihove na svim kalendarima,
pišem u dječjim novinama,
i želim kupiti prirodni cvijet na rate
poput onih koje ponekad daju Pemánu.
Najbolje pjesme Glorije Fuertes
U nastavku smo sastavili neke od pjesama Glorije Fuertes pa da, ako ih ne poznaješ, vidiš kako je napisao. A, ako ih poznajete, onda ih sigurno želite ponovno pročitati jer su jedni od najboljih u poeziji.
Kad te imenuju
Kad te imenuju,
ukradu mi malo tvoje ime;
izgleda kao laž,
da pola tuceta slova toliko govori.
Moje ludilo bi bilo da poništim zidove s tvojim imenom,
Krenuo bih slikati sve zidove,
ne bi bilo bunara
a da se ja ne pokažem
da izgovorim svoje ime,
ni kamena planina
gdje neću vrištati
podučavajući jeku
tvojih šest različitih slova.
Moje bi ludilo bilo,
nauči ptice pjevati,
nauči ribu da je pije,
nauči muškarce da nema ničega,
kao da poludim i ponavljam svoje ime.
Moje bi ludilo bilo zaboraviti sve,
od preostala 22 slova, od brojeva,
od pročitanih knjiga, od stvorenih stihova. Pozdravi svojim imenom.
Zatražite kruh sa svojim imenom.
- Uvijek isto govori - rekli bi u mom koraku, a ja tako ponosan, tako sretan, tako veseo.
I otići ću na drugi svijet s tvojim imenom na ustima,
na sva pitanja odgovorit ću na tvoje ime
- suci i sveci neće ništa razumjeti -
Bog bi me osudio da to govorim bez prestanka zauvijek.
Vidiš kakve gluposti
Vidiš kakve gluposti,
Volim napisati tvoje ime
ispuniti papire svojim imenom,
ispunite zrak svojim imenom;
reci djeci svoje ime,
piši mom mrtvom ocu
i reci mu da se tako zoveš.
Vjerujem da me čujete kad god to kažem.
Mislim da je sretno.
Idem ulicama tako sretan
i ne nosim ništa osim tvoga imena.
autobio
Rođen sam u vrlo mladoj dobi.
Prestao sam biti nepismen s tri godine,
djevica, s osamnaest godina,
mučenik, u pedesetoj.
Naučio sam voziti bicikl,
kad me nisu stigli
noge na pedalama,
ljubiti, kad me nisu stigli
prsa na usta.
Vrlo brzo sam dostigla zrelost.
U školi,
prvi u Urbanityju,
Sveta povijest i deklaracija.]
Nije mi odgovarala ni algebra ni sestra Maripili.
Otpustili su me.
Rođen sam bez pezete. Sada,
nakon pedeset godina rada,
Imam dva.
Pijetao se probudi
Kikiriki,
Tu sam,
rekao je pijetao
kolibrić
Pijetao kolibri
bio je crvenokos,
a to je bilo njegovo odijelo
lijepog perja.
Kikiriki.
ustani seljače,
da je sunce već tu
na putu.
-Kikiriki.
ustani seljače,
probuditi se s radošću,
dan dolazi.
-Kikiriki.
Seoska djeca
probuditi se s oleom,
čeka vas u "školi".
Gradu nije potreban sat
pijetao je vrijedan alarma.
U mom vrtu
Na travi mi drveće govori
božanske pjesme tišine.
Noć me iznenadi bez osmijeha,
pobuđujući u mojoj duši sjećanja.
* * *
Vjetar! čuje!
čekam! nemoj ići!
Čija je to strana? Tko je to rekao?
Poljupci koje sam čekala, napustili ste me
Na zlatnom krilu moje kose
Nemoj ići! Uljepšaj moje cvijeće!
A ja znam, ti, vjetar prijatelju glasniče;
odgovori mu da si me vidio,
s uobičajenom knjigom među prstima.
Odlazeći, upalite zvijezde,
uzeli su svjetlo, a ja jedva vidim,
i znam, vjetre, bolestan od moje duše;
i odnesite mu ovaj "datum" brzim letom.
... I vjetar me slatko miluje,
i ostavlja neosjetljiv na moju želju...
Pogodi, pogodi...
Pogodi, pogodi...
Pogodi, pogodi...
Pogodi, pogodi:
on jaše na magarcu
nizak je, debeo i trbuha,
prijatelj jednog gospodina
od štita i koplja,
zna izreke, pametan je.
Pogodi, pogodi...
Tko je on? (Sancho Panza)
Rečenica
Da si na zemlji, Oče naš,
Da te osjećam na šiljci bora,
U plavom torzu radnika,
U djevojci koja veze krivu
Leđa, miješanje niti na prstu.
Oče naš koji jesi na zemlji,
U utoru
U vrtu,
u rudniku,
u luci,
U kinu,
U vinu
Kod doktora.
Oče naš koji jesi na zemlji,
Gdje imaš svoju slavu i svoj pakao
I tvoj limbo; da ste u kafićima
Gdje bogati piju sok.
Oče naš koji jesi na zemlji,
Na klupi u čitanju Prado.
Ti si onaj starac koji pticama u šetnji daje mrvice kruha.
Oče naš koji jesi na zemlji,
U cikadi, u poljupcu,
Na šiljku, na prsima
Od svih onih koji su dobri.
Otac koji živi bilo gdje,
Bože koji prodire u svaku rupu,
Ti koji odvodiš tjeskobu, koji si na zemlji,
Oče naš, vidimo te
One koje moramo vidjeti kasnije,
Gdje god, ili tamo na nebu.
Kamo ideš, stolaru? (PJESMA)
-Kamo ćeš stolar
sa snježnim padalinama?
-Idem u planine po drva
za dva stola.
-Kamo ćeš stolar
s ovim mrazom?
- Idem u planine po drva za ogrjev,
moj Otac čeka.
-Kamo ideš sa svojom ljubavlju
Dijete zore?
-Spasit ću sve
oni koji me ne vole.
-Kamo ćeš stolar
tako rano ujutro?
- Idem u rat
da to zaustavi.
Na rubu
Ja sam visok;
u ratu
Morao sam imati četrdeset kilograma.
Bio sam na rubu tuberkuloze
na rubu zatvora,
na rubu prijateljstva,
na rubu umjetnosti,
na rubu samoubojstva,
na rubu milosti,
na rubu zavisti,
na rubu slave,
na rubu ljubavi,
na rubu plaže,
i malo-pomalo me uspavao,
i evo spavam na rubu,
na rubu buđenja.
parovi
Svaka pčela sa svojim partnerom.
Svaka patka sa svojom šapom.
Svakom svoju temu.
Svaki svezak sa svojim omotom.
Svaki tip sa svojim tipom.
Svaki zvižduk svojom flautom.
Svaki fokus sa svojim pečatom.
Svaki tanjur sa svojom šalicom.
Svaka rijeka sa svojim ušćem.
Svaka mačka sa svojom mačkom.
Svaka kiša sa svojim oblakom.
Svaki oblak sa svojom vodom.
Svaki dječak sa svojom djevojkom.
Svaki ananas sa svojim ananasom.
Svake noći sa svojom zorom.
Mala deva
Deva je bila ubodna
s cestom čička
i mehaničar Melchor
dao mu vino.
Baltazar
otišao točiti gorivo
iza petog bora...
a velikom Melkioru bilo je nelagodno
konzultirao se sa svojim "Longinom".
- Nismo stigli,
nismo stigli,
i došao je Sveti porod!
-tri su minute dvanaest
a tri kralja su izgubljena.
Šepajuća deva
više polumrtav nego živ
njegov pliš puzi
među deblima maslina.
Približavajući se Gašparu,
Melkior mu je šapnuo na uho:
-Dobra deva birria
da su te na istoku prodali.
Na ulazu u Betlehem
deva je štucala.
Oh kakva tuga tako velika
u svom belfu i svom tipu!
Miro je padalo
duž staze,
Baltasar nosi škrinje,
Melkior je gurao bubu.
I već u zoru
-ptice su već pjevale-
ostala su tri kralja
otvorenih usta i neodlučnih,
slušajući razgovor kao muškarac
novorođenom djetetu.
-Ne želim zlato ni tamjan
ni ta blaga tako hladna,
Volim devu, volim njega.
Volim ga, ponovilo je Dijete.
Pješice se vraćaju tri kralja
shrvan i ojađen.
Dok je deva legla
škaklja dijete.
Na mom okruglom licu
Na mom okruglom licu
Imam oči i nos
a također i malo usta
pričati i smijati se.
Očima vidim sve
nosom stvaram bolove,
svojim ustima kako kako
kokice.
Jadni magarac!
Magarac nikada neće prestati biti magarac.
Jer magarac nikad ne ide u školu.
Magarac nikada neće postati konj.
Magarac nikada neće pobijediti u utrkama.
Što je magarac kriv što je magarac?
U gradu magarca nema škole.
Magarac svoj život provodi radeći,
vuče auto,
bez boli i slave,
I vikendi
vezan za panoramsko kolo.
Magarac ne zna čitati,
ali ima pamćenje.
Magarac stiže zadnji na cilj,
Ali pjesnici mu pjevaju!
Magarac spava u platnenoj kolibi.
Ne zovi magarca magarcem,
nazovi ga "muški pomoćnik"
ili ga nazovite osobom
Znate li više pjesama koje vrijedi zapamtiti od Glorije Fuertes?