Rukopis o samoubojstvu napisala Virginia Woolf

Virginia Woolf, Londonski književnik rođen 1882. godine, umrla od utapanja, utapanje koje je sama uzrokovala i prethodno prijavljeno u rukopis upućen njenom suprugu Leonardu. U to je vrijeme Virginia imala ono što je trenutno poznato kao bipolarni poremećaj, a također je bila uronjena u ogromnu depresiju uzrokovanu nekoliko čimbenika:

1. Njegov dom u Londonu uništio je Blitz (nacističko bombardiranje).
2. Počeo je Drugi svjetski rat.
3. I konačno, biografija koju je napisala o svom velikom prijatelju Rogeru Fryu nije imala prijem koji je očekivala.

Sve je to dodalo njegovu bipolarni poremećaj natjerao Virginu Woolf da odluči oduzeo si život 28. ožujka 1941. Tada vam ostavljamo i originalni rukopis (na engleskom) i prevedeni koji je bio upućen njenom suprugu.

Najdraži,

Osjećam se sigurno da opet ludim. Osjećam da ne možemo proći još jedno od onih strašnih vremena. I ovaj put se neću oporaviti. Počinjem čuti glasove i ne mogu se koncentrirati. Dakle, radim ono što se čini najboljim. Pružili ste mi najveću moguću sreću. Bili ste na svaki način sve što je itko mogao biti. Mislim da dvoje ljudi nije moglo biti sretnije dok se nije pojavila ta strašna bolest. Ne mogu se dalje boriti. Znam da vam kvarim život, da biste bez mene mogli raditi. I hoćeš li znati. Vidiš da ovo ne mogu ni pravilno napisati. Ne znam čitati. Ono što želim reći je da svu sreću svog života dugujem tebi. Bila si u potpunosti strpljiva sa mnom i nevjerojatno dobra. Želim to reći - svi to znaju. Da me netko mogao spasiti, bili biste to vi. Sve je otišlo od mene, ali sigurnost tvoje dobrote. Ne mogu ti dalje kvariti život.

Mislim da dvoje ljudi nije moglo biti sretnije nego mi. V.

Poštovani,

Osjećam da ću opet poludjeti. Mislim da više ne možemo proći kroz jedno od onih strašnih vremena. I ovaj put se ne mogu oporaviti. Počinjem čuti glasove i ne mogu se koncentrirati. Dakle, radim ono što se čini najboljim. Pružili ste mi maksimalno moguću sreću. Bili ste u svakom pogledu sve što je mogao biti. Vjerujem da dvoje ljudi ne može biti sretnije dok ne dođe ova strašna bolest. Ne mogu se više boriti. Znam da ti uništavam život, da ćeš bez mene moći raditi. Hoćeš, znam. Vidite, ne mogu ovo ni pravilno napisati. Ne znam čitati. Mislim na to da svu sreću svog života dugujem tebi. Bila si totalno strpljiva sa mnom i nevjerojatno dobra. Mislim to - svi to znaju. Da me netko mogao spasiti, bili biste to vi. Izgubio sam sve osim sigurnosti tvoje dobrote. Ne mogu ti više uništavati život. Mislim da dvoje ljudi ne bi moglo biti sretnije nego što smo bili ti i ja. V.

Nakon pisanja ovog Rukopisa, Virginia Woolf napunila je svoj kaput kamenjem i bacila se u rijeku Ouse. Njegovo tijelo pronađeno je tjednima kasnije, točnije 18. travnja. Njezin je suprug pokopao njene kremirane ostatke u podnožju drveta u Rodmellu.

Sjetimo se glasa Virginije Woolf

U sljedećem videu, osim što ste vidjeli neke stvarne fotografije V. Woolfa, možete čuti i kakav je bio njegov glas zahvaljujući BBC-jevoj radio snimci koja je nastala 29. travnja 1937. godine.

Ako želite znati kakav je bio njegov život, s kojim se drugim piscima okružio i koja su bila njegova najbolja djela, evo ovog kratkog videozapisa od samo 5 minuta.

Kratki citati i fraze Virginije Woolf

• "Ljubav je iluzija, priča koju čovjek gradi u svom umu, svjestan cijelo vrijeme da to nije istina, i zato pazi da iluziju ne uništi."
• "Žene su svih ovih stoljeća živjele kao supruge, s čarobnom i ukusnom snagom odražavanja lika muškarca, dvostruko veće od njegove prirodne veličine".
• "Život je san; buđenje je ono što nas ubija.
• "Ne postoji prepreka, bravica ili zasun koji biste mogli nametnuti slobodi mog uma."
• "Muka nam je prizora trivijalnih ličnosti koje se raspadaju u vječnosti tiska."
• "Usudio bih se pomisliti da je anonimni muškarac, koji je napisao toliko pjesama, a da ih nije potpisao, često bio žena."

• «Počinjem priželjkivati ​​oskudni jezik kakav upotrebljavaju ljubavnici, slomljene riječi, slomljene riječi, poput dodira koraka na pločniku, riječi od jednog sloga kakve koriste djeca kad ulaze u sobu u kojoj majka šiva i uzimaju sa zemlje nit bijele vune, pero ili komad chintza. Treba mi zavijanje, vrisak.
• „Ne možete dovesti djecu na ovakav svijet; Ne može se razmišljati o ponavljanju patnje, niti o povećanju pasmine ovih požudnih životinja koje nemaju trajne emocije, već samo hirove i banalnosti koji vas sada vode na jednu, a sutra na drugu stranu ».
• "Ako se drže vlastitog iskustva, uvijek bi osjećali da to nije ono što žele, da nema ništa dosadnije i djetinjastije i neljudskije od ljubavi, ali istodobno je lijepo i potrebno."
• "Ne postoji ništa tako čudno kada je netko zaljubljen kao totalna ravnodušnost drugih."