Ruža vjetrova. Pjesnička antologija, Juana Ramóna Torregrose

Ruža vjetrova. Pjesnički zbornik, zbirka je pjesama koje su tijekom povijesti stvarali različiti pisci. Kao didaktički vodič prvi ga je put objavio 2002. godine uredništvo Vicens Vives, a Juan Ramón Torregrosa bio je urednik. Ilustracije odgovaraju Jesúsu Gabanu.

Prema književnom portalu Mjesec Miguel (2019), "knjiga namjerava da krenete na izmišljeno putovanje gdje ćete upoznati druge kulture, čudne zemlje i nezamislive krajolike". Tako emotivno i fantastično putovanje može dočarati samo pero najvećih pjesnika na svijetu.

O uredniku, Juan Ramón Torregrosa

Juan Ramón Torregrosa rođen je 1955. u Guardamar del Segura (Alicante), Španjolska. Diplomirao je hispansku filologiju na Autonomnom sveučilištu u Barceloni. Od 1979. radio je kao srednjoškolski učitelj; Trenutno radi u IES Doctor Balmis u Alicanteu. Uz to, radio je kao ko-direktor Učionice poezije na Sveučilištu u Alicanteu između 1999. i 2005. godine.

Također je režirao kritička izdanja Benjamina Jarnesea (Vaša linija vatre), Becquer (Legende i rime) i Alejandro Casona (Naša Natacha). Njegova prva poznata djela datiraju iz 1975. godine, većinom su to knjige pjesama i antologije. Također je producirao adaptaciju Dickensovog romana za mlade, Povijest dvaju gradova.

Neke izvanredne publikacije Juana Ramóna Torregrose

• Trokutasto jezerce (1975.). Knjiga poezije.
• Siesta sunce (1996.). Knjiga poezije.
• Četiri godišnja doba. Poziv na poeziju (1999.). Dječja pjesnička antologija.
• Bistri potok, spokojna fontana (2000.). Dječja pjesnička antologija.
• Danas su to plavi cvjetovi. Usmena tradicija kod pjesnika 27 (2007.). Dječja pjesnička antologija.
• Sutra će biti dušo (2007.). Antologija poezije mladih.
• Usamljenost (2008.). Knjiga poezije.
• Koncert suprotnosti (2017.). Knjiga poezije.

Analiza Ruža vjetrova. Pjesnički zbornik

Najnovija izdanja antologije uključuju bilješke s objašnjenjima ili pojašnjenja, kao i dodatak zadataka za analizu pjesama. Naravno, budući da su analogija, vrsta pisanja, terminologija i stil pripovijedanja razlikuju se ovisno o autoru na kojem je radio. Uz to, ilustracije Jesúsa Gabána savršeni su dodatak za sagledavanje suštine proučenih slova.

Velika zasluga zbornika Torregrosa

Juan Ramón Torregrosa napravio je vrlo precizan odabir pisaca i pjesama uključenih u njegovu antologiju u skladu s obuhvaćenim temama. Postoji li bolji način za poticanje samootkrivanja kod mladih nego kod genijalaca poput Nerude ili Gómeza de la Serne? Čak i anonimni spisi mogu biti jednako privlačniji u usporedbi s onima koje su stvorili najpriznatiji pjesnici.

Na isti način Ruža vjetrova uspijeva izazvati značajno zanimanje povremenih čitatelja. Iako je namijenjena dječjoj publici, čitanje ove knjige vrlo je ugodno za publiku svih dobnih skupina. Iako je to knjiga s jasnom pedagoškom svrhom, njezina struktura može postati fascinantna za one čitatelje koji su strastveni prema poeziji.

struktura

Juan Ramón Torregrosa predstavlja pjesme grupirane u sedam tema. Autori kao što su Rubén Darío, Rafael Alberti, Pablo Neruda, Bécquer, Juan Ramón Jiménez ili Federico García Lorca, opisani su u više tema. U svakoj pjesmi urednik ukazuje na aktivnosti kako bi rasvijetlio spisateljeve motive i osjećaje. Na isti način, ovi zadaci olakšavaju razumijevanje književnih sredstava koja se koriste.

Skidanje

Torregrosa grupira prve, razdvojivši prve dvije pjesme o odnosima oca i sina (a). Prva analizirana pjesma je "Rueda que irás muy mucho", autora Miguela Hernándeza. Motivacijska srž ovog spisa je predanost koju otac osjeća prema svom sinu. Urednik pita svoje čitatelje o načinima na koje glavni junak naziva svog sina, vrsti korištenih riječi i projiciranim željama.

Druga pjesma je "Margarita Debayle", Rubéna Daría. Ovaj put, Torregrosa naglašava ljubav prema dobroti i ljepoti koju je u pjesniku probudila djevojka opisana u priči. Izložena pitanja žele olakšati tumačenje retoričkih figura, snova i hiperbole. Na isti se način vjerska i duhovna komponenta objašnjavaju kao presudan element za zatvaranje pjesme.

Putujuće čežnje, snovi o slobodi

U ovoj skupini pjesama Torregrosa u prvi plan stavlja različite perspektive pjesnika koji su pisali o putovanjima i bijegovima. Očito je da se radi o pjesmama čija srž sama po sebi nadilazi prijenose osobe s jednog mjesta na drugo. U stvarnosti se bavi ograničenjima, zatvorima, slobodom, strahom, hrabrošću, putovanjima izvan nepoznatog horizonta ... Sve je u mislima pisca i čitatelja.

«Karte», Concha Méndez

Torregrosa pita čitatelje o senzaciji koju je protagonistica prenijela gledajući mape. U skladu s tim, urednik razumije da je kontekst pogodan za miješanje u tipične adolescentne stavove. Među njima je želja za izbjegavanjem ili bijegom iz situacija (ili od njih samih). Iz tog razloga karta može istovremeno značiti i izazov suočen s hrabrošću ili strahom od suočavanja s nepoznatim mjestima.

"Vožnja morem", Rafael Alberti

Očito, stihovi Raphael Alberto odražavaju njegovu ljubav prema moru. Stoga ogromni horizonti i njihova nesalomljiva snaga bude osjećaje slobode, moći, opasnosti ili ohrabrenja. Sve kontradikcije vrijede u njihovim domenama. Lijepa, neumoljiva, umirujuća i olujna; more Alberti Torregrosa donosi kao vježbu u puštanju mašte, doslovno.

«Telegraf se drži», Celia Viñas i Patkaautor Blas de Otero

Izraz oba pjesnika jasan je kroz vlak i brzojavnu liniju. Torregrosa koristi oba spisa kako bi objasnio kako zadovoljstvo putovanja može nastati iz različitih okolnosti svake osobe. S tim u vezi, urednik naglašava pravo na slobodu ljudi i ideal uklanjanja granica. Koncepte koje je u eksplicitnijem stilu izrazio Blas de Otero.

«Adolescencia», Juan Ramón Jiménez i Gusarska pjesmaJoséa de Esproncede

Vjerojatno je Jiménezova pjesma tekst Ruža vjetrova s kojim se mladi čitatelji osjećaju više poistovjećenima. Zašto adolescent želi napustiti svoj grad? Koliko ljubav teži u donijetim odlukama? Ovo posljednje pitanje ujedno je i središnja tema Joséa de Esproncede u njegovoj pjesmi izvrsnog vrlo glazbeno romantičnog izraza.

Druge zemlje, drugi ljudi

Osobine i osobine

"Crna senzualnost", Jorgea Artela, opisuje izvanrednu ljepotu žene s afro-potomkom genotipskim nasljedstvom. Torregrosa naglašava način na koji Artel osvjetljavanjem bjelokosti i ebanovinom puti ističe uzvišene crte svoje muze. Slično tome, Torregrosa analizira pjesmu Araga Quintera «Saga» kako bi istaknuo preciznu uporabu pridjeva pri evociranju osjetilnih percepcija.

Pridjevi za prirodu i betonsku džunglu

O ovoj temi, urednik nastavlja proučavati imenice koje se koriste za opisivanje prirode u "Magredu", Francisca Brinesa. Suprotno tome, Torregrosa nastavlja u sljedećoj pjesmi -Aurora, Federico García Lorca - kako bi se udubio u nadrealističke narative dehumanizirane metropole (New York). Te su iracionalne slike detaljne kako bi istražile stihove koji odražavaju noćne more, nasilje, tjeskobu i smrt.

U kraljevstvu ljubavi

Epiteti i godišnja doba

Juan Ramón Jiménez ponovno se pojavljuje u pjesničkoj antologiji sa svojim Proljetno jutro. Ovom prilikom Torregrosa pita publiku o pjesnikovim razlozima zbog kojih je odabrao cvijeće travanjskog jutra kao način da izrazi svoju radost. Slično tome, u "Rimasu" Gustava Adolfa Bécquera, urednik pomno proučava metričke trake lirske priče koja se odnosi na različite faze ljubavi: iluziju, želju i neuspjeh.

Isto tako, Torregrosa traži od čitatelja da napišu vlastiti senzualni prizor sličan onima koje je zabilježila Ángela Figuera u svojoj pjesmi "Jesen". Slično tome, s "Frutos del amor" Antonija Carvajala, analiziraju se asonančne rime oko strastvenih metafora temeljenih na prirodi.

Ljubav u tradicionalnoj poeziji

En Soleares, Seguidillas i drugi stihovi Manuela Machada usredotočiti se na tradicionalne metričke strukture. Po ocjeni urednika, Machadovo djelo predstavlja savršenu priliku za razumijevanje asonancijske rime s neparnim ili parnim stihovima. Bilo u stihovima, Seguidillasima ili soleama.

Uz to, Torregrosa predstavlja aktivnosti na identificiranju metafora u pjesmi «Rima», Bécquera i tipu tradicionalne metrike u dvije anonimne pjesme. U prvom, "Ljubav je moćnija od smrti" (anonimno), autor miješa osjećaje rezignacije i nade. Drugi od njih je "El romance de la condesita", sa svojih 134 osmoglasne linije akutne asonančne rime u svojim parovima.

Jezik emocija

Pozivajući se na "Kraljicu" Pabla Nerude, Torregrosa subjektivno iskustvo ljubavnika stavlja u perspektivu. Dakle, pitajte čitatelje jesu li pogledali onim velom koji čini izgled i geste voljene osobe uzvišenima. Istodobno, urednik pomoću "Doručka" (Luis Alberto Cuenca) objašnjava da je uobičajeni jezik savršeno valjan u poeziji. Složeni i / ili razrađeni leksikon nije bitan.

Hodajmo ruku pod ruku

Duhovnost i univerzalne vrijednosti

U "Kotaču mira", Juana Rejana, Torregrosa inzistira na važnosti retoričkih figura fonične prirode. To će reći, ritmički elementi postignuti paralelnom i ponavljajućom strukturom odražavajući djetinjstvo, igre, rat i mir. Na isti se način urednik obraća Nerudinoj "Odi tuzi" kako bi ukazao na odnos koji je pjesnik uspostavio između "prljavih" životinja i njihove nevolje.

Unatoč tmurnom osjećaju, Neruda je u ovom djelu zabilježio neke dijelove s nadom, jer tugu shvaća kao prirodni element duhovnosti. Isto tako, Blas de Otero istražuje temu vjere u Boga i u čovječanstvo u svojoj pjesmi "U velikoj većini". U ideologiji urednika, Oteroov rad favorizira analizu duhovnih tema (religija, povjerenje, vrijednosti i unutarnja snaga).

Društvo, prijateljstvo i empatija

Pjesmi «Bares», Nicolása Guilléna, Torregrosa pristupa kako bi projicirao nadzor nad razgovornim jezikom kojim se ljudi iz maloga grada u konobama služe. Stoga postavlja pitanja o tipologiji likova i frenetičnom ritmu grada kao pandan ugodnim razgovorima koje je Guillén hvalio. Zatim, urednik poetskog zbornika proučava velikodušnost koju je propovijedao José Martí u Bijela ruža.

To nije mali detalj, budući da Martí u svom pisanju iskazuje kvalitetu koja definira osobnost pojedinaca: ljubaznost s protivnikom. Kasnije Torregrosa suprotstavlja pjesmu Nitko nije sam, Agustín Goytisolo, gdje autor kritizira nerad razvijenog svijeta. Ti individualistički stavovi predmet su Goytisolovog odbijanja u njegovim žalbenim linijama prema ostatku svijeta.

Imenice kao izvori za izražavanje u različitim motivima

Trideseta pjesma koju je analizirao Juan Ramón Torregrosa u svojoj analogiji je "Distinto", autora Juan Ramón Jiménez. To je spis u kojem se etnička, kulturna i vjerska raznolikost brani usred svijeta prepunog fanatizma i netrpeljivosti. Jiménez koristi različite imenice prirode (ptica, planina, cesta, ruža, rijeka i čovjek) analogno samoj množini ljudskih manifestacija.

Dalje, urednik poziva na proučavanje imenica koje je Rubén Darío smjestio u "Vukovi motivi". Mnogi od njih su sinonimi koji se koriste za isticanje razlika između prirodnog ponašanja životinja i svojevoljne zloće ljudi. Kasnije Torregrosa nastavlja disertaciju o imenicama pomoću sličnosti s prirodom koje je Rafael Alberti koristio u Pjesma.

Šetnja prirodom

Kao poveznica s prethodnom temom, Torregrosa proširuje svoje izlaganje na imenice u «Romance del Duero», Gerarda Diega. U ovoj pjesmi autor stavlja mudrost prirode (personificiranu u rijeci) ispred zagađujućih antropogenih elemenata. Osjetna stvarnost percipirana kroz osjetila ponovno se obrađuje u pitanjima koja je postavio Jiménez o "Svirao sam svoju flautu".

Na isti način, urednik se vraća zalaganju u duhovne argumente opisane glagolima i imenicama prisutnima u "El topola i zaljubljena voda. Iz tog razloga pjesma Pedra Salinasa pokazuje važnost duhovnog života za pjesnike. Tada Torregrosa pita čitatelja o načinima na koje pisci daju osobnost svim elementima (prirodnim ili ne) svog okruženja.

U zemlji duhovitosti i humora

Stvar kreativnosti

Na početku ove teme Torregrosa izražava: „Ne postoji objekt ili stvarnost koji ne mogu biti predmet pjesme. Sve ovisi o domišljatosti ili sposobnosti pjesnika da nešto svakodnevno ili vulgarno transformira u poetsku materiju, kao što to čini Pedro Salinas u '35 svjećicama '". Od tog trenutka, složenost kompozicije već je očito stvar vještine.

Iz tog razloga urednik kao referencu uzima Lopea de Vegu sa svojim "Soneto iznenada" kako bi objasnio poteškoće skladanja u ovom stilu "stiha-pjesme". Uz to, Torregrosa hvali inventivnu sposobnost Ramóna Gómeza de la Serne u Gregueries. Zbog njegove izvanredne sposobnosti uspostavljanja nevjerojatnih odnosa između - naoko - različitih entiteta.

Basne

Dalje, Torregrosa vodi čitatelje kroz aktivnosti osmišljene da prepoznaju karakteristike tradicionalne basne. U skladu s tim, pjesme se uzimaju kao referenca Krtica i druge životinje Tomás de Iriarte i Ljubavno ruglo Baltazara de Alcázara. Budući da predstavljaju izvrsne primjere suvremene književnosti i preciznosti potrebne za pisanje epigrama.

Na putu snova i misterija

Za posljednju temu svoje pjesničke analogije Juan Ramón Torregrosa oslanja se na velike majstore španjolske poezije XNUMX. stoljeća. Ovo fantastično putovanje u dubine i čežnje ljudskog uma dolazi iz ruke:

• Antonio Machado, «Bio je dijete koje je sanjalo i sinoć kad je spavalo».
• Federico García Lorca, «Romansa mjeseca, mjeseca».
• Juan Ramón Jiménez, «Nostalgija».