Manevar kornjače. Pregled

Fotografije članka: (c) Mariola DCA.

Upravo je objavljena prilagodba na veliki ekran iz romana o Benedikt Elm, Manevriranje kornjače, i imao sam sreću prisustvovati pregled u četvrtak 12. u prolazu uz nazočnost autora. Olmo čitatelju, progutala sam njegova dva romana u jednom tjednu, ovaj i Tragedija suncokreta, s inspektorom u glavnoj ulozi Manuel Bianquette. Pa kad sam saznao da će snimiti film bio sam jako sretan, ali sam se i bojao s obzirom na to kako ga troše na film s većinom literarnih adaptacija. Srećom ovaj put uspjeli su. ja to kažem.

Manevar kornjače – roman

Roman pisca iz Cádiza, koji sada živi u Madridu, je a crni naslov za korištenje, s klišejima koje svi najklasičniji ljubitelji žanra cijene da ili da.

Uvijek govorim o 3 C: zločin, slučaj i karizma protagonista koji po mogućnosti ispunjava i kanonske zahtjeve bića od poštene riječi ali zvučna djela, idi svojim poslom, budi vrlo zgnječeno i, kao čisto osobni hobi, krupne i snažne tjelesne građe, pogotovo ako je tako namijenio i opisao autor. Tako da Manuel Bianquette, koji je jedna od onih ogromnih divljih životinja s jednako velikim srcem, izopćenik slomljen tragedijom i s više od jednog pića, Mogao sam dotaknuti samo duboka vlakna.

Da stvar bude gora, mjesto za njihove priče ima nebo Cádiz, što znači ljetovanja u najranijem djetinjstvu i određenom godišnjem dobu, kratkom, ali intenzivnom i puno kasnijem, u kojem sam se na nekoliko putovanja dotaknuo njegove luke kao stjuardesa na krstarenju. Ali Cádiz romana Benita Olma jest sve samo ne idilično, više nego mračni odraz današnjeg društva u kojem se nejednakost, rasizamje nasilje a trulež i korupcija moral u svim oblastima. Međutim, to su još uvijek univerzalni elementi u svim društvima.

Stoga je solventnost u opisu okruženja, priča, likovi i način pripovijedanja Olmo odredio je moju udicu bez lijeka i uzdigao Manuela Bianquettija na moj oltar protagonista (gdje ih je vrlo malo) koji stoljećima stoljećima kradu moje srce, ne samo književno

Prošle godine intervjuirao sam Benito također Razgovarao sam s njim i ja sam iskoristio priliku da izrazim svoje divljenje njegovom dobrom radu. Sada također S njim sam osobno mogao razmijeniti dojmove, da slučajnost u podzemnoj željeznici, u istom autu iu isto vrijeme sada na putu do premijere filma iu gradu kao što je Madrid ima i svoju poantu fikcije. Najbolje je to Bio sam jako zadovoljan onoga što su napravili sa svojim stvorenjem u kinu, čak i ako je retuširano po uobičajenim licencama koje se uzimaju za veliko platno.

Za nas koji smo čitali roman, mislim da također i sigurno (a svakom autoru koji poštuje sebe) film uspijeva privući još novih čitatelja koji žele bolje ili dublje upoznati povijest i izvorne likove. Ja sam, barem, također zadovoljan onim što sam vidio jer održava književnu bit.

Manevar kornjače – film

Režija: Juan Miguel del Castillo i glumi Natalie de Molina y Fred Tatian, plus odlična srednja škola, nosi dašak društvenog prokazivanja i uklanjanja savjesti koja je vlastita redatelja. Ali za nas koji se ne bavimo kinom s porukom, film postiže a dobra ravnoteža između te temeljne tvrdnje i najprljavijeg, najcrnjeg, najnasilnijeg i najtragičnijeg okruženja koji zaokružuje priču, usredotočen na dva protagonista.

bez ustupaka a ni ja ne varam jer, bio čitalac romana ili ne, intuiraš sve, čak i kraj. To je detalj koji bi, da mi autor nije rekao da mu je to prvi završetak, ali da se na kraju promijenio, više utjecao na mene ili bi također više opravdao taj ton. navod o pošasti seksističkog nasilja. Ali iskreno, Zadržavam zbroj više nego dio, odnosno preferiram odnose između likova, s bolne duše koje dijele protagonisti, s tvoji gubici, i, u slučaju Cristine, medicinske sestre koju je maltretirao njezin bivši partner, njezino užasno prihvaćanje sudbine koja je, inzistiram, bila izvorna misao autora i koja je redatelju savršeno odgovarala za njegov cilj.

Također ostajem pri izboru šutnja koji prevladava u filmu. Uz gotovo ikakvu glazbu u vrlo malo odlomaka, odlučeno je da ova tišina također odražava tjeskobu, strah i bol, podržanu od strane veličanstvena ekspresivnost od dva glavna glumca.

Protagonisti

Dakle, Natalia de Molina se kreće sa svojim portretom Cristine. Nekoliko puta se tako dobro pokazao strašni strah i najgušnija nemoć. Književni lik, barem u mom sjećanju, nije mi se činio toliko uplašenim nego jačim i borbenijim, ali filmski ga nimalo ne iskrivljuje.

Ali po mom mišljenju najokrugliji pogodak je naći Fred Tatian, nepoznatog glumca i, dakle, ne mogavši ​​ga ni s čim asocirati, dati Manuelu Bianquettiju meso i kosti, jer su upravo oni književni.

Bianquetti je a madež pun bijesa i duboke boli zbog dramatičnog gubitka kćeri, zbog čega je izgubio i suprugu i još jednu malu kćer, upao je u velike probleme, pao je u nemilost na svom poslu u Madridu i završio prognani u rupi u podrumu policije u Cádizu. Ondje vodi usamljeničku egzistenciju vukući krivnju i tugu i odvojen od svih i od svih. ali postoji želja da se pravda i iskupljenje bez obzira na posljedice, i pretpostaviti tu bol jednom zauvijek.

Razlika s književnim Bianquettijem je samo za naglasak, budući da ima talijansko podrijetlo, a u filmu iskorištavaju Tatienovu nacionalnost kako bi pojačali to podrijetlo. Ako se tome doda fizička impozantan i ono što mnogi glumci ne rade stvarno učinkovito, a to jest prenositi emocije samo pogledom ili prisutnošću, njegova interpretacija je impresivna.

Tako da odnos između njih također je obilježen onim kontrastom između fizičara, the emocionalna krhkost dijele i snagu i zaštitu koja joj je potrebna i njegovu potrebu da se iskupi za krivnju i neuspjesi pravosudnog sustava koji dopušta toliko nepravde.

sporedan

Ali moramo istaknuti cijelu glumačku ekipu poput latino glumaca koji glume obitelj mlade ubijene žrtve, ili ostalih žrtava, kao Gerard de Pablotako louis vinove loze.

Posebno se spominje ima Mona Martinez poput Bianquettijeva partnera u tom podrumu i to u književnom izvorniku je partner. Martinez savršeno pristaje tog muškog Morgada. I da, Benito je bio u pravu kad ga je komentirao na kraju filma: izvrstan je zbog svojih dobrih konstrukcija i replika Bianquettijeva lika. Sve scene koje dijele su najbolje, uz to gorko-slatki kontrapunkt za likove obojice. Štoviše, gotovo se može reći da time čak i poboljšava književnost filmska promjena spola koje su vam dali.

Ukratko

Da sve funkcionira: rekreacija najmutnijih i najopasnijih sredina, sa svojom grubošću i grubošću, ili nasilje bez polovičnih mjera i milosti. To je taj mrak koji se ističe i prožima cijeli film i to je ono što je bitno, jer to je bit romana..

Dakle, toplo preporučamo čitateljima par Bianquettijevih romana. Već čekam adaptaciju drugog. I naravno treći naslov, za koji znam iz prve ruke da je napola spreman. A za nečitatelje jer vrijedi otkriti književni niz ako vam je tako dobro rečeno ova prva priča u kinu.


Budite prvi koji će komentirati

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.