Giacomo Leopardi. Obljetnica njegova rođenja. Izbor pjesama

Giacomo Leopardi bio talijanski pjesnik koji je rođen dana kao danas u Recanatiju, 1798. Također je bio esejist i općenito u svom radu ima ton romantična i melankolična vremena kad je živio. Iz plemićke obitelji odgojen je vrlo rigidno, ali velika očeva knjižnica omogućila mu je stjecanje mnogo znanja i kulture. Njegovi naslovi uključuju U podnožju Danteova spomenika ili njihove Cantos, Ovo je izbor od njih.

Giacomo Leopardi - Pjesme

Pjesma XII

Oduvijek sam volio ovo brdo
i ograda koja me sprečava da vidim
iza horizonta.
Gledajući u daljinu u neograničene prostore,
nadljudska tišina i njihova duboka tišina,
Upoznajem svoje misli
a moje se srce ne boji.
Čujem zviždanje vjetra nad poljima,
i usred beskrajne tišine pipkam glas:
Vječna me potčinjava, mrtva godišnja doba,
sadašnja stvarnost i svi njezini zvukovi.
Dakle, kroz ovu neizmjernost moja misao se utapa:
i ja sam nježno brodolom u ovom moru.

Kanto XIV

O ti, smiješni mjeseče, dobro se sjećam
da je na ovom brdu, prije godinu dana,
Došao sam da te razmišljam u bolu:
a ti si se uzdigao iznad tog gaja
kao sada, da osvjetljavate sve.
Drhtav i zamagljen od plača
koji se pojavio mojim kapcima, tvoje lice
ponudio se mojim očima, jer pati
to je bio moj život: i još uvijek je, ne mijenja se,
o moj dragi mjeseče. I još uvijek mi je drago
pamćenja i obnavljanja vremena
moje boli. O kako je to blaženo
u mladoliko doba, kada je još uvijek tako dugo
nada je i sjećanje kratko,
sjećajući se već prošlih stvari,
čak i tužno, pa čak i ako umor traje!

Kanto XXVIII

Vječno ćete se odmarati
umorno srce! Prevara je umrla
to vječno što sam zamišljao. On je umro. I upozoravam
to u meni, laskavih iluzija
S nadom, čak je i čežnja umrla.
Zauvijek odmor;
dovoljno za pobijediti. Nema ničega
dostojan vašeg otkucaja srca; ni zemlja
zaslužuje uzdah: željnost i dosada
To je život, nema više, a ja blatim svijet.
Smiri se i očaj
zadnji put: našoj utrci Sudbina
samo je odobrio umiranje. Tako oholo,
preziri svoje postojanje i prirodu
i snaga traje
ono sa skrivenim načinom
nad univerzalnom propašću vlada,
i beskrajna taština cjeline.

Kanto XXXV

Daleko od vlastite grane,
jadna osjetljiva kutija,
gdje ideš? Od bukve
tamo gdje sam rođen, vjetar me otrgnuo.
On, vraćajući se, na let
od šume do sela,
iz doline u planinu vodi me.
S njim, trajno,
Idem na hodočašće, a ostalo ne znam.
Idem tamo gdje sve ide
gdje prirodno
ode list ruže
i lovorov list.

Kanto XXXVI

Kad sam došao dječače
ući u disciplinu s muzama.
Jedan me primio za ruku
i tijekom toga dana
okolo me vodilo
da vidiš svoj ured.
Pokazao mi je jednog po jednog
umjetnički materijal,
i različita usluga
da svaki od njih
koristi se na poslu
proze i stiha.
Pogledao sam ga i rekao:
"Musa, a kreč?" A božica odgovori:
«Kreč se potroši; više ga ne koristimo.
A ja: «Ali ponovi
precizan je, budući da je tako potreban ».
A on je odgovorio: "Tako je, ali vremena nedostaje."

Kanto XXXVIII

Lutajući oko praga,
kišu i oluju uzalud zazivam,
tako da ga držim u svom prebivalištu.

Uragan je bjesnio u šumi
i grmljavina je tutnjala kroz oblake,
Prije nego što je zora osvijetlila nebo

O voljeni oblaci, nebo, zemlja, biljke!
rastani se od moje ljubavi: milosrđe, da na ovom svijetu
sažaljenje postoji za tužnim ljubavnikom.

Probudi se, vrtlog, i pokušaj sada
da me zamotaš, o previranju, do sada
Neka sunce obnovi dan u drugoj zemlji!

Nebo se razvedri, vjetar prestane, oni spavaju
lišće i travu, i zaslijepljen,
sirovo sunce ispunjava mi oči suzama.


Budite prvi koji će komentirati

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.