Pjesma Mío Cida

Među velikim djelima španjolske književnosti El Cantar del Mio Cid zauzima prilično visok položaj, jer je to jedna od najvećih djela koja su sačuvana iz srednjeg vijeka. Konkretno, govorimo o prvom opsežnom pjesničkom djelu književnosti u Španjolskoj, a ujedno i jedinom koje ostaje gotovo cjelovito, jer mu nedostaje prvi list originala i dva interijera kodeksa.

Ako želite znati više o El cantar del Mio Cid, poput njegove povijesti, karakteristika, likova ... ili poznavanja fragmenta, danas ćemo zadovoljiti vašu znatiželju.

Što je El cantar del Mio Cid

El Cantar de Mío Cid klasificiran je kao pjesma djela. Zapravo je to najstarija pjesma djela koja je sačuvana gotovo u cijelosti i govori priču o liku tijekom ponovnog osvajanja poluotoka. Pozivamo se na Rodrigo Díaz de Vivar, od trenutka kad je pao u nemilost Alfonsa VI do njegove smrti.

Unatoč činjenici da je Cantar de Mío Cid anoniman i veliko je djelo španjolske književnosti na romanskom jeziku, istina je da ga neki stručnjaci pripisuju Peru Abbatu, ministru ili prepisivaču koji ga je napisao 1207. godine (iako je Rukopis koji je sačuvana, ona Per Abbata, datirana je 1307. god.).

Trenutno, original se nalazi u Nacionalnoj knjižnici (Imaju ga od 1960.). Njegovo je stanje očuvanja prilično "osjetljivo", jer na mnogim listovima postoje tamno smeđe mrlje zbog reagensa kojima je podvrgnuto. Uz to, kao što smo već rekli, postoji nekoliko praznina, posebno prva stranica i dvije unutarnje stranice.

Pjesma Mio Cid podijeljena je u tri dijela:

• Pjesma izgnanstva. Razgovarajte o izgnanstvu i herojskim bitkama koje je glavni junak vodio protiv Mavara.
• Vjenčana pjesma. Priča priču o neuspjelom vjenčanju kćeri El Cid s novorođenčadi Carrión. Tu je i dio o bitci kod Jérice i osvajanju Valencije.
• Pjesma o žalbi Corpesa. U ovom slučaju priča se usredotočuje na kazneno djelo koje su pretrpjele kćeri Cid-a i opravdanje Burgosa protiv novorođenčadi Carrión.

Tko je napisao El cantar de Mio Cid

Nažalost, ne znamo tko je bio autor El cantar del Mio Cid. Stoga se kaže da je anoniman. Iako smo već komentirali da to neki mogu pripisati ministrantu Per Abbatu. Prema istraživaču, Dolores Oliver Perez, profesor na sveučilištu u Valladolidu, autor bi mogao biti Abu I-Walid al Waqqashi, poznati arapski pjesnik i pravnik.

Prema istraživanju koje je proveo, ovaj pjesnik i pravnik napisao ga je 1095. godine u Valenciji (budući da je bio naseljen u taj grad u vrijeme Rodriga Díaza de Vivara).

Teorije na kojima se temelji dvije su:

• S jedne strane, činjenica da se tako misli autora El cantara de Mio Cid izradio je ministrant. To ne navodi samo Olivar Pérez, već i drugi poput Menéndeza Pidala. Govorimo o teoriji Per Abbata.
• Nadalje, njegov je autor morao biti pravnik otkako je poznavao latinske izvore i one iz francuskog razdoblja.

Zasigurno ne možemo potvrditi niti poreći. Zapravo, ništa drugo o tome nije izašlo na vidjelo, ali nameće pitanje saznanja je li on doista možda autor ove pjesme o djelu.

Ono što ovaj istraživač jasno otkriva jest da je ovo pjevanje djela više služilo kao politička propagandna pjesma i da nije bilo poznato samo na romanskom jeziku, već i na arapskom.

Likovi iz El Cantara del Mio Cid

Zasluge: Diego Delso

Svi likovi koji su dio El cantar del Mio Cid imaju jednu zajedničku karakteristiku: oni su stvarni ljudi. Zapravo, Rodrigo Díaz de Vivar, Alfonso VI, García Ordóñez, Yúsuf ibn Tasufin, Jimena Díaz i mnogo, mnogo više postojalo je u stvarnom životu. Sada postoje neki koji izazivaju sumnju (jer nije poznato jesu li postojali pod drugim imenom ili ih je autor stvorio), a drugi koji se izravno smatraju izmišljenim.

Možete čak pronaći i likove koji su stvarni, ali imaju pogrešno ime, na primjer Elvira i Sol, kćeri El Cida, koje su se zapravo zvale Cristina i María.

Najvažnije od ove pjesme su sljedeće:

• El Cid. U stvarnosti je riječ o Rodrigu Díazu de Vivaru, gospodinu koji je bio u službi Sancha II i Alfonsa VI, kraljeva Kastilje.
• Doña Jimena. Ona je supruga El Cida. Uz to je nećakinja kralja Alfonsa VI i ispunjava svoju ulogu supruge.
• Doña Elvira i Doña Sol. Prava imena kćeri (prema Menéndezu Pidalu) bila bi Cristina i María, ali ovdje su imenovana na ovaj način. Doña Elvira ima 11-12 godina, dok njezina sestra 10-11 godina kad su u braku s Infantes de Carrión i poštuju naredbe koje im daje njihov otac (poput udaje za Infantes).
• Dojenčad iz Carrióna. To su Fernando i Diego González, dva dječaka koji, prema riječima stručnjaka, predstavljaju sramotu i kukavičluk El Cida.
• Garcia Ordoñez. On je neprijatelj El Cida.
• Alvar Fáñez «Minaya». Desna ruka El Cida.
• Budala. Konj El Cida, i jedan od najpriznatijih u pjevanju.
• Colada i Tizón. To je ime po kojem su poznati mačevi El Cida.

Ulomak El cantar de Mio Cid

Za kraj želimo vam ostaviti fragment El cantar de Mio Cid dolje kako biste znali kakav je. Ali najbolje bi bilo to dajte mu priliku jer je to jedno od najboljih španjolskih djela srednjeg vijeka (i jedno od najboljih klasičnih djela španjolske književnosti).

prodaja

Pjesma Mio Cida ...

9,44 €

Pogledajte ponudu Pogledajte značajke

112 Pusti Cidova lava. Strah od novorođenčadi Carrión. Cid pripitomljava lava. Sramota dojenčadi

El Cid bio je s obitelji u Valenciji najveći

a s njim i oba njegova zeta, novorođenčad Carrión.

Ležeći na klupi, Campeador je spavao,

sad ćete vidjeti kakvo im se loše iznenađenje dogodilo.

Pobjegao je iz svog kaveza, a lav je bio opušten,

Kad je to čuo sa suda, proširio se veliki užas.

Ljudi iz Campeadora prihvaćaju svoje ogrtače

i okružuju sjedalo štiteći svoga gospodara.

Ali Fernando González, dijete Carrióna,

ne nalazi kamo ići, sve zatvoreno je pronašao,

ušao je pod klupu, tako je velik bio njegov teror.

Drugi, Diego González, pobjegao je kroz vrata

vičući s velikanima: «Neću više vidjeti Carrión.

«Iza debele grede ušao je s velikim strahom

a odatle je uklonio svu prljavu tuniku i ogrtač.

Biti u ovome budi onoga koji je rođen u pravo vrijeme

i vidi svoje sjedište okruženo s toliko ljudi.

Što je ovo, recimo, mesnada? Što radiš ovdje? "

"Velika nas je strah, časni gospodine, zadao lav."

Mío Cid ustaje i brzo ustaje,

i ne skidajući ogrtač, ide prema lavu:

kad ga zvijer puno vidi, uplaši se,

Spustio je glavu pred Cid, lice mu je palo na zemlju.

Tada ga je Campeador uhvatio za vrat,

kao što je to stavio netko tko nosi konja u kavezu.

Svi su se čudili tom slučaju lava

a skupina vitezova na sud se okrenula.

Mío Cid pita za svoje zetove i nije ih našao,

Iako ih zove, niti jedan glas ne odgovara.

Kad su ih napokon pronašli, lica su im bezbojna

toliko šale i toliko smijeha nikad viđeno na sudu,

Mío Cid Campeador morao je nametnuti šutnju.

Sramio se novorođenčadi Carrión,

Jako su žalili zbog onoga što im se dogodilo.