Fotografija: web stranica Paca Roce.
paco rock (Valencia, 1969) jedan je od naših referenta za strip i grafički roman najviše praćeni, poznati i međunarodni. Njegov grafički roman bore Stavio ga je na vrh žanra tako specijaliziranog, a istodobno tako raznolikog i tamo nastavlja. Y zadnji srpanj 25 pobijedio jedan od prestižnih Eisnerove nagrade od kuća, vrlo intimno i osobno djelo posvećeno svom ocu.
Bilo mi je zadovoljstvo što ste mi to odobrili intervju koji izuzetno cijenim, za vaše posvećeno vrijeme i ljubaznost vašeg komunikacijskog tima. U njemu nam govori o svom utjecaja, prvo recuerdos a novi projekt koji će biti objavljen u studenom: Povratak u eden.
Intervju s Pacom Rocom
- ACTUALIDAD LITERATURA: Sjećate li se one prve slike koju ste vidjeli ili zamislili i koja vas je potaknula na crtanje?
PACO ROCK: Sigurno je bilo i nekih ranijih vinjeta od Mortadelo i Filemonod Asterix... Ali Ratovi zvijezda bila bi to jedna od stvari koja me nadahnula vrlo izravno. Čim sam je vidio, poželio sam oživi ga, a način na koji sam to morao učiniti je nacrtaj svoj vlastiti strip o filmu. Taj način proživljavanja trenutaka posebno je ono neprestano me uzima da stvaram stripove.
- AL: Koje je djelo ili autor koji je najviše utjecao na vas i zašto ih ističete?
PR: Bilo bi mnogo djela i autora koji su utjecali na mene. U svakom trenutku života otkrivate djela koja vas nadahnjuju. Od prvih bi to bili albumi Tintin i vrlo profinjeni Hergéov crtež. paranecks, de Carlos GimenezTo je utjecalo i na mene u drugom trenutku mog života. Do tada, stripovi koje sam čitao govorili su o epskim pričama, avanturistima i superherojima. I odjednom sam se suočila s jednostavnom pričom o djeci u sirotištu. Ep osjećaja.
- AL: Kojeg biste lika iz stripa ili grafičkog romana voljeli upoznati ili stvoriti?
PR: Kapetanu Haddocku. Voljela sam njegovu mrzovoljnost, njegovu sklonost viskiju i njegov bogati leksikon što se tiče psovki.
- AL: Ima li hobija što se tiče crtanja?
PR: Nemam previše hobija. Možda jesam pozadinska glazba. Teško crtam u tišini.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
PR: Iako radije crtam moja radna soba s dobrim svjetlom i udobnošću, crtajući i na stolu u blagovaonici, u Hoteli, u vlaku ... i Više volim jutro popodne.
- AL: Što još duguješ bore?
PR: Sve što imam. bore Stavio me na kartu i nastavlja mi pružati radost svaki put kad je objavljen u jednoj ili drugoj zemlji. Otkad je objavljen, moj se život promijenio, mogao sam živjeti od stripa i, u dobru ili zlu, od tada nisam imao tjedan mira.
- AL: U Zima crtača obilazite mitsku izdavačku kuću Bruguera i najvažnija imena španjolskog stripa. Možete li zadržati posebnu?
PR: Sa Escobar. Iako je njegov humor ponekad bio anahron, uvijek sam volio njegov način crtanja. I što sam više znao o Escobaru, to sam mu se više divio kao osobi i kao nemirnom umjetniku sposobnom za pisanje, crtanje ili izmišljanje čudnih naprava.
- AL: Tvoji omiljeni žanrovi u grafičkom romanu?
PR: Sviđa mi se povijest, biografija, ali prije svega priče s moćnim likovima to me uzbuđuje.
- AL: Ima li novih projekata na vidiku?
PR: Da, dovršavam novi strip koji će, ako sve bude u redu, izaći u studenom. Pozvat će se Povratak u eden a riječ je o fotografiji, jedinoj koju je moja majka imala sa svojom majkom.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena, posebno ona stripova i grafičkih romana, za onoliko autora koliko postoji ili oni žele početi objavljivati?
PR: Živjeti od kulture teško je u bilo kojoj disciplini. Moći živjeti od zapisa, knjiga ili stripova koje prodajete nije lako. Ali strip je jedan od najslobodnijih koji postoji, možete reći što želite bez ikakvih ograničenja. I premda je naše tržište malo, vjerujem da je s vremenom šire u ovom vizualnom svijetu u kojem živimo. Ne mogu smisliti bolju profesiju.
- AL: Je li vam trenutak krize u kojem živimo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće poslove?
PR: Iako su određene profesije kao što su autori stripova navikle na samoću i zatvorenost, ovo nas je sve obuzelo. Ali unutar drame koja je bila ova situacija, Uspio sam to iskoristiti.
Puno sam čitao, vidio sam seriju koju mi preporučuju prijatelji i koju nisam imao vremena pogledati, ažurirao sam poštu i mogao sam raditi bez prekida mojih neprekidnih putovanja. Ovo zaustavljanje trebalo bi nam poslužiti za razmišljanje o tome što smo voljeli, a što nismo voljeli u životu koji smo vodili.