Oscar Soto Colas. Intervju

Oscar Soto Colas On je iz La Rioje. Također predsjeda ARE-om (Rioja Association of Writers). Autor je krv zemlje y Vrag u Firenci, koji je 2017. osvojio nagradu Círculo de Lectores de Novela, a upravo je objavio svoj najnoviji roman pod naslovom venecijansko crveno. U ovu intervju Priča nam o njoj i još nekoliko tema. Hvala vam puno na vašem posvećenom vremenu i ljubaznosti.

Oscar Soto Colas. Intervju

• AKTUELNA LITERATURA: Vaš novi roman je naslovljen venecijansko crveno. Što nam govorite o tome i odakle ideja?

OSCAR SOTO COLAS: priča život o Ivana od Castra, žena iz XVII s dar za slikanje, i njezina borba da postane ono za što je rođena: umjetnica. Da bi to učinio, mora se suočiti sa sudbinom koju mu drugi žele nametnuti. Izmišljena priča, ali koja mnogo duguje umjetnicama koje se donedavno nisu pojavljivale u knjigama povijesti umjetnosti. The ideja nastaje upravo kad zaronim u tu istu povijest umjetnosti i u više navrata provjerim kako doprinos žena umjetnosti je ignoriran ili prezren.

• AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?

OCD: Ako nije bio prvi, jedan od prvih je bio a zbirka priča od Chestertona na Otac Brown koju mi ​​je sestra dala. Divna knjiga koju još uvijek imam. Nemam baš svoju prvu priču, ali siguran sam da je bila jedna od stripovi da kad sam imao 7 ili 8 godina sjećam se da sam pisao i crtao. Više od superheroja, oni su pomiješali dvije teme koje su mi bile strastvene u to vrijeme: kaubojski i indijanski filmovi i roboti divovi. Možda je odatle nastao sasvim novi žanr. 

• AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja. 

OSC: Bufff... Mogao bih vam dati popis od 50 a da ne trepnete okom. Da spomenem neke, iako ću zaboraviti mnoge druge: murakami, Franzen, Ursula K. Leguin, atxaga, moj zemljak Andres Pascual. Eduardo Mendoza, Miles, Landman, Marias, Ana Gavalda, Toti Mtez. od Lecea, Shan Sa, Arundhati Roy, Hillary Mantel, Richard Ford, Cormac McArthy i naravno Stephen kralj.

Od klasika scott fitzgerald, unamuno, Baroja i naravno đavo y Tolstoj. Sve što se može znati o romanu je u Povijest dvaju gradova y Rat i mir. 

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti? 

OSC: Nisam mitoman po tom pitanju, tako da niti jednog lika u romanu ne želim upoznati više od onoga što mi njegov autor o njemu želi pokazati. Što se tiče stvaranja, rekao bih da svatko od onih koji nastanjuju Macondo od Garcia Marqueza. Nemoguće je spojiti lik, mjesto i radnju na tako vrhunski način. A savršena konjunkcija.

• AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja? 

OSC: Ništa posebno. Malo instrumentalna glazba a po mogućnosti volim pisati za sutra. Osim toga ništa drugo. 

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

OSC: Kao što sam rekao ranije ujutro. Od Od 9 do 13 mi je najbolje vrijemeIako nemam ni ja neku posebnu maniju. Ako me neka scena ili poglavlje uhvati u zamku i ne mogu prestati pisati, mogu to raditi popodne ili noću.

• AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju? 

OSC: Stvarno mi se sviđa naučna fantastika i puno čitam test. Prvo jer vjerujem da se jedno društvo može pratiti kroz znanstvenu fantastiku. To je veličanstveni termometar koji pritišće jedno doba. U esejima čitam sve, od umjetnosti do sociologije. Čitao sam puno poezije, ali sam prestao to činiti i trebao bih joj se vratiti. U ovim vremenima čitanje iz užitka čitanja gotovo je nešto subverzivno. Poezija je gotovo nešto subverzivno. 

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

OSC: Čitam a bibliografija Caravaggia autora Andrewa Grahama Dixona. Upravo sam ga započeo. Još jučer bih vam rekla da čitam Virginiju Feito. Pišem, odnosno ispravljam, a kolona za medij. 

• AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?

OSC: Živimo u neobičnim vremenima u tom pogledu. Toliko nikada nije objavljeno. i to ima svoj pozitivni dio i drugi ne toliko. Ostaje mi ideja da nikada u povijesti ljudskog bića nismo imali toliko pristupa književnosti.

• AL: Pada li vam krizni trenutak koji proživljavamo težak ili ćete uspjeti zadržati nešto pozitivno i na kulturnom i na društvenom planu?

OSC: Vjerujem da promjene donose prilike. To je klišej, ali ja sam njegov snažan zagovornik. Audioknjige, prijenos književnosti u audiovizualni medij ili nove tehnologije mijenjaju način na koji pristupamo fikciji. Vjerujem da će, kao i uvijek, iskrene i s ljubavlju osmišljene priče preživjeti. Pričanje priča je u DNK ljudskog bića. To je dio procesa koji nas je učinio ovakvima kakvi smo danas i to se neće promijeniti. Samo promijenite vozilo da ispričate te priče.