Fotografija: Nieves Muñoz, spis autora izdavačke kuće Edhasa.
Nieves Munoz, Valladolid i po struci medicinska sestra, oduvijek je bio povezan s književnošću, kao pisac priča, kolumnist ili suradnik u književnim časopisima. S Ušutkane bitke napravio je skok u roman. Puno ti hvala svoje vrijeme, ljubaznost i predanost ovaj intervju gdje govori o njoj i mnogim drugim temama.
Nieves Munoz - Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš roman nosi naslov Ušutkane bitke. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
SNIJEŽNI MUÑOZ: postoji anegdota u vezi naslova. Daniel Fernández, urednik Edhase, to je komentirao Penelope Acero, mojoj urednici zašto ga nismo promijenili Tihe bitke, što je bilo bolje, i oboje odbijamo jer to potpuno mijenja smisao. To nisu bitke koje se vode u tišini (kojih također ima), već one koje su iz nekog razloga ušutkane. I to je srž romana.
S jedne strane, ima ih unutarnji ratovi da se u ekstremnoj situaciji međusobno bore i ne računaju se. Uvjeren sam (i pokazujem to na ovaj način) da su ljudska bića sposobna za najbolje i najgore kad je u pitanju njihov opstanak.
S druge strane, postoje bitke koje nikada nisu ispričane u knjigama povijesti, kao što se događa u mom romanu, viziju i iskustva žena koje su sudjelovale u Prvom svjetskom ratu. Nisu sve rovovi, borba je stigla do svakog ugla.
Prvotna ideja bila je napisati a počast prvim profesionalnim medicinskim sestrama koji su sudjelovali u natječaju. Tražeći informacije o njima došao sam Marie Curie i njezino sudjelovanje kao dobrovoljna medicinska sestra i kao učiteljica radioloških kirurga. Ona vodi čitatelja za ruku da upozna poljsku bolnicu i njezina iskustva te daje ulaz pravim protagonisticama, običnim ženama, medicinskim sestrama, volonterkama, seljankama, pa čak i prostitutkama. Je zborski roman, pa se različite radnje okupljaju u jednu cjelinu u drugoj polovici priče.
- AL: Možete li se sjetiti te prve knjige koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
SL: Bio sam rani čitatelj, ali prvi kojih se sjećam bili su iz zbirke Hollister, koju sam sve pročitao. Odatle sam otišao do Petorica, Sedam tajni, Tri istražitelja, zbirka Parobrod... Od posljednjeg sjećam se s posebnom ljubavlju Kći Strašila y Iza žice.
ja imam Gorko slatko sjećanje na jednu od mojih prvih priča. Napisao sam priču za školu, fantaziju o lovcu koji je ustrijelio jelena, a šumska vila je lovca pretvorila u jelena kako bi shvatio koju je štetu napravio. Učiteljica me pitala jesu li mi pomogle, a ja sam odgovorio ne. Cijeli dan sam bio suočen s stalkom za kapute, kažnjen zbog laganja.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
SL: zapravo, nemam glavni pisac. Čitao sam sve podžanrove i teško je tako. Ali imenovati ću neke moje reference.
- U fantaziji, Tolkiennaravno, ali isto tako kraj ili novijeg datuma Kina Miéville.
-Znanstvena fantastika, Ursula K. Le Guin i Margaret Atwood fantastični su.
- Užas, jako volim španjolskog pisca, David jaso. A onda klasici, Poe ili Dečko iz Maupassant.
- U povijesnom romanu, Amin maalouf, Mika Waltari, Noa gordon, Toti Martinez de Lezea o Anđeli iz Irisarrija.
- suvremeni roman, Sandor Marai, Donna Tarjednom mome suvremeniku koji još nije poznat, ali koji će dati mnogo o čemu će govoriti: Antonio Tocornal.
- Uzeću o kriminalističkim romanima Stieg Larson, Dennis Lehane y John connolly.
- I romantično s Pauline Simmons y Diana Gabaldon.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
SL: Kakvo teško pitanje. Idem pucati zbog nostalgije. Čitao sam knjige o Ane iz Zelenih zabata u adolescenciji i s vremena na vrijeme, u sivim danima, ponovo sam ih čitao. Donose mi mir. Pa čuvam Anne Shirley.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
SL: Am off-road pisac na silu, jer ako ne iskoristim prostor i vrijeme za pisanje, nikada ne bih ništa dovršio. Jedino što patim od zujanja u ušima (stalno čujem buku) i Radije ne pišem šutke jer mi to smeta. Pa sam uključio televizor, glazbu ili ako sam vani, ambijentalnu buku s ulice.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
SL: U osnovi kao i u prethodnom pitanju, kad me ostave i mogu uzeti laptop, bilo gdje i bilo kada.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
SL: Očekivao sam ovo pitanje. Volim se mijenjati žanra čitanja, inače bi mi dosadilo čitati.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
SL: ja sam sa toletum, de Mireia Gimenez Higón nakon završetka Uskrsnuo, od mog partnera Vic echegoyen. Prva je avantura smještena u Toledo u 1755. stoljeću, a druga pripovijeda o događajima tijekom Lisabonskog potresa XNUMX. godine.
pravo upravo je završio prvi nacrt mog drugog romana, koji je već u rukama mog urednika, pa uzimam nekoliko dana odmora od pisanja, jer je proces bio intenzivan.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
SL: Tek sam stigao na ovaj svijet i ne znam mogu li nešto komentirati. Čini mi se da postoji jedan brutalna ponuda uredničkih vijesti i malo prodaje. Neko vrijeme ostati zainteresiran za roman teško je s toliko publikacija. S druge strane, problem piratstva To je nerazjašnjena pošast. Uz rad na pisanju dobrog romana, šteta je što se ne vrednuje na odgovarajući način.
Rukopis sam poslao bez ikakvih očekivanja, činjenica da sam završio s pisanjem romana od 540 stranica za mene je već bilo postignuće. Dakle, sve što je došlo nakon toga bilo je prekrasno, osobito mišljenja čitatelja koji su podržali likove i njihove priče. Ne mijenjam to ni za što na svijetu.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
SL: Uvijek izvučem nešto iz svakog iskustva, čak i najtežeg. Živim svakodnevno s bolestima, smrću i tragedijom. Pa čak i iz najtežih situacija izlaze lijepe priče. Ovisi o pratnji, o tome što uključujete s drugima, što doprinosite od sebe. Kao što sam rekao na početku intervjua, svatko od nas sposoban je za najbolje i najgore, uvijek nastojim tražiti dobro.