Francisco Brines. Nagrada Cervantes 2020. Neke pjesme

Fotografija: Kraljevska španjolska akademija

Valencijski pjesnik Francisco salamure je dobio Cervantesova nagrada 2020, dodijeljena jučer. U dobi od 88 godina i posljednji predstavnik generacije 50-ih, osvojio je najprestižniju nagradu u španjolskoj književnosti. Ovo je jedno izbor pjesama izabran iz njegova djela da ga časti.

Francisco salamure

Rođen je Oliva 1932. Studirao je pravo u Deustu, Valenciji i Salamanci, a također Filozofija i slova u Madridu. Pripada drugoj poratnoj generaciji, a s Claudiom Rodríguezom i Joséom Ángelom Valenteom, između ostalih imena, poznati su kao Generacija 50-ih. Bio je čitatelj španjolske književnosti u Cambridge i učiteljica španjolskog jezika u Oksford. A od 2001. je član Kraljevske španjolske akademije.

Među njegovim djelima su Žar, Riječi u mrak o Jesen ruža. A druga su priznanja Državna nagrada za književnost 1987., Državna nagrada za španjolsko pismo 1999. i Nagrada Reina Sofía za poeziju u 2010.

pjesme

O putovanju automobilom

Prozori se odražavaju
vatra zapada
a siva svjetlost pluta
koja je došla s mora.
U meni želi ostati
dan koji umire,
kao da ja, kad ga gledam,
mogao ga spasiti.
I tko je tu da me gleda
a to me može spasiti.
Svjetlo je postalo crno
a more je izbrisano.

To ljeto moje mladosti

I što je ostalo od tog starog ljeta
na obali Grčke?
Što ostaje u meni od jedinog ljeta u životu?
Kad bih mogao birati između svega što sam doživio
negdje i vrijeme koje ga veže,
njegovo me čudesno društvo vuče tamo,
gdje je biti sretan bio prirodni razlog za život.

Iskustvo traje, poput zatvorene sobe iz djetinjstva;
više nema sjećanja na uzastopne dane
u ovom osrednjem nizu godina.
Danas živim taj nedostatak,
a nevolja prijevare neka otkupnina
to mi omogućuje da još uvijek gledam svijet
s potrebnom ljubavlju;
i tako se poznajem dostojna sna o životu.

O onome što je bila sreća, o tom mjestu sreće,
pohlepno pljačkajući
uvijek ista slika:
kosu joj pokreće zrak,
i pogled u more.
Upravo taj ravnodušni trenutak.
Zapečaćen u njemu, život.

S kime ću voditi ljubav

U ovoj čaši džina pijem
ukrcane minute noći,
suhoća glazbe i kiselina
želja tijela. Samo postoji,
tamo gdje je led odsutan, kristalni
liker i strah od samoće.
Večeras neće biti plaćenika
društvo ili geste očitog
toplina u toploj želji. Daleko
je moja kuća danas, doći ću do nje
u pustom ranojutarnjem svjetlu,
Svući ću svoje tijelo i u sjeni
Moram ležati s sterilnim vremenom.

Sretan sat se vratio. A nema ničega
već svjetlost koja pada na grad
prije odlaska popodne,
tišina u kući i, bez prošlosti
ni budućnost, ja.
Moje tijelo, koje je živjelo u vremenu
I to zna u pepelu, još nije izgorjelo
do potrošnje samog pepela,
i mirna sam sa svime što zaboravim
i cijenim zaborav.
U miru i sa svime što sam volio
i da želim zaboraviti.

Sretan sat se vratio.
To barem stigne
noću do osvijetljene luke.

Kad sam još uvijek život

Život me okružuje, kao i tih godina
već izgubljeno, s istim sjajem
vječnog svijeta. Izrezana ruža
s mora, pala svjetla
iz voćnjaka, rika golubova
u zraku, život oko mene,
kad sam još uvijek život.
S istim sjajem i ostarjelim očima,
i umorna ljubav.

Koja će biti nada? Živi mirno;
i ljubav, dok je srce iscrpljeno,
vjeran svijet, iako kvarljiv.
Voljeti slomljeni životni san
i, iako to ne bi moglo biti, nemojte psovati
ta drevna zabluda vječnog.
I škrinja je utješena, jer zna
da bi svijet mogao biti lijepa istina.


Sadržaj članka pridržava se naših načela urednička etika. Da biste prijavili pogrešku, kliknite ovdje.

Budite prvi koji će komentirati

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.