Francisco Brines. Nagrada Cervantes 2020. Neke pjesme

Fotografija: Kraljevska španjolska akademija

Valencijski pjesnik Francisco salamure je dobio Cervantesova nagrada 2020, dodijeljena jučer. U dobi od 88 godina i posljednji predstavnik generacije 50-ih, osvojio je najprestižniju nagradu u španjolskoj književnosti. Ovo je jedno izbor pjesama izabran iz njegova djela da ga časti.

Francisco salamure

Rođen je Oliva 1932. Studirao je pravo u Deustu, Valenciji i Salamanci, a također Filozofija i slova u Madridu. Pripada drugoj poratnoj generaciji, a s Claudiom Rodríguezom i Joséom Ángelom Valenteom, između ostalih imena, poznati su kao Generacija 50-ih. Bio je čitatelj španjolske književnosti u Cambridge i učiteljica španjolskog jezika u Oksford. A od 2001. je član Kraljevske španjolske akademije.

Među njegovim djelima su Žar, Riječi u mrak o Jesen ruža. A druga su priznanja Državna nagrada za književnost 1987., Državna nagrada za španjolsko pismo 1999. i Nagrada Reina Sofía za poeziju u 2010.

pjesme

O putovanju automobilom

Prozori se odražavaju
vatra zapada
a siva svjetlost pluta
koja je došla s mora.
U meni želi ostati
dan koji umire,
kao da ja, kad ga gledam,
mogao ga spasiti.
I tko je tu da me gleda
a to me može spasiti.
Svjetlo je postalo crno
a more je izbrisano.

To ljeto moje mladosti

I što je ostalo od tog starog ljeta
na obali Grčke?
Što ostaje u meni od jedinog ljeta u životu?
Kad bih mogao birati između svega što sam doživio
negdje i vrijeme koje ga veže,
njegovo me čudesno društvo vuče tamo,
gdje je biti sretan bio prirodni razlog za život.

Iskustvo traje, poput zatvorene sobe iz djetinjstva;
više nema sjećanja na uzastopne dane
u ovom osrednjem nizu godina.
Danas živim taj nedostatak,
a nevolja prijevare neka otkupnina
to mi omogućuje da još uvijek gledam svijet
s potrebnom ljubavlju;
i tako se poznajem dostojna sna o životu.

O onome što je bila sreća, o tom mjestu sreće,
pohlepno pljačkajući
uvijek ista slika:
kosu joj pokreće zrak,
i pogled u more.
Upravo taj ravnodušni trenutak.
Zapečaćen u njemu, život.

S kime ću voditi ljubav

U ovoj čaši džina pijem
ukrcane minute noći,
suhoća glazbe i kiselina
želja tijela. Samo postoji,
tamo gdje je led odsutan, kristalni
liker i strah od samoće.
Večeras neće biti plaćenika
društvo ili geste očitog
toplina u toploj želji. Daleko
je moja kuća danas, doći ću do nje
u pustom ranojutarnjem svjetlu,
Svući ću svoje tijelo i u sjeni
Moram ležati s sterilnim vremenom.

Sretan sat se vratio. A nema ničega
već svjetlost koja pada na grad
prije odlaska popodne,
tišina u kući i, bez prošlosti
ni budućnost, ja.
Moje tijelo, koje je živjelo u vremenu
I to zna u pepelu, još nije izgorjelo
do potrošnje samog pepela,
i mirna sam sa svime što zaboravim
i cijenim zaborav.
U miru i sa svime što sam volio
i da želim zaboraviti.

Sretan sat se vratio.
To barem stigne
noću do osvijetljene luke.

Kad sam još uvijek život

Život me okružuje, kao i tih godina
već izgubljeno, s istim sjajem
vječnog svijeta. Izrezana ruža
s mora, pala svjetla
iz voćnjaka, rika golubova
u zraku, život oko mene,
kad sam još uvijek život.
S istim sjajem i ostarjelim očima,
i umorna ljubav.

Koja će biti nada? Živi mirno;
i ljubav, dok je srce iscrpljeno,
vjeran svijet, iako kvarljiv.
Voljeti slomljeni životni san
i, iako to ne bi moglo biti, nemojte psovati
ta drevna zabluda vječnog.
I škrinja je utješena, jer zna
da bi svijet mogao biti lijepa istina.


Budite prvi koji će komentirati

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.