Biografija Rubéna Daría

Biografija nikaragvanskog književnika Rubéna Daría

Tražite li biografiju Rubéna Daría? Nikaragvac Rubà © n DarÃo bio jedan od španjolsko-američkih pjesnika koji je najviše svojom je poezijom revolucionirao ritam kastiljskog stiha. Moglo bi se reći i da s njim modernistička struja, budući da je on sam njegov glavni promotor.

Rubén Darío nije bilo baš to ime. Pravo mu je ime bilo Sretni Rubén García Sarmiento, ali uzeo je prezime Darío jer je s nadimkom bio poznat njegov otac. Rubén je počeo pisati iz navike, kao da je pisanje pjesama u to doba i u njegovom okruženju bilo nešto normalno (elegije prema pokojniku, oda do pobjeda itd.), Ali s zapanjujućom lakoćom kad je skladao stihove s ritmovima i recitirao ih.

Život mu nije bio nimalo lak. Odrastao je oko niza obiteljskih nesuglasica zbog kojih je pobjegao u pisanju, stvarajući tako određeni romantični i sanjski ideal u svim svojim ranim skladbama.

Prolazila su desetljeća, a Rubén Darío pozvan je ritmički revolucionirati kastiljski stih i ispuniti svijet španjolsko-američke književnosti novim fantazijama.

"Vidi se čudno cvijeće
u slavnoj flori plavih priča,
a među začaranim granama,
papemores, čija će pjesma zanositi ljubavlju
do bulbelesa.

(Papemor: rijetka ptica; bulbeles: slavuji.) "

Kratki život, intenzivna književna karijera (1867.-1916.)

Počast Daríu

Rubà © n DarÃo rođen je u Metapi (Nikaragva), ali samo mjesec dana nakon rođenja preselio se u León, gdje su njegov otac Manuel García i majka Rosa Sarmiento navodno imali prikladan, ali ne baš uspješan brak pun nesreće. Smjestio se u menzama mjesta, a ona je s rodbinom s vremena na vrijeme bježala. Kaos je bio prisutan u toj obitelji i Rubén je ubrzo otišao živjeti s majčinim ujacima, Bernarda Sarmiento i njezin suprug, Pukovnik Féliz Ramírez, koja ga je jako dobro prihvatila i poput pravih roditelja. Rubén nije imao naklonost majke, a još manje oca, prema kojem je osjećao istinsku nevezanost.

Studirao u a Isusovački kolegij, na što on sigurno nije imao previše naklonosti s obzirom na ironične i podrugljive pjesme koje je o tome napisao u to vrijeme. U mladosti je ubrzo osjetio romantični utjecaj Gustavo Adolfo Becquer y Víctor Hugo, oboje smatrali zaljubljenim etenima, uvijek dani romantizmu i nesretnim ljubavima.

S 15 godina Već sam imao popis imena tri djevojke: Rosario Emelina Murillo (prema opisu, vitka djevojka zelenih očiju), daleka, plava i prilično lijepa rođakinja za koju su kasnije vjerovali da je Isabel Swan, i konačno, umjetnica trapeza Hortensia Buislay. Ali nitko mu ne bi toliko pripao srcu kao prvi, Rosario Emelina Murillo, kojoj je posvetio osrednji sentimentalni roman pod naslovom - Emelina. Htio ju je oženiti, ali i njegovi prijatelji i njegova rodbina urotili su se kako bi napustio grad i ne donosio brzoplete i nepromišljene odluke.

1882. imao je susret s Predsjednik Zaldívar, u El Salvadoru, o čemu je napisao sljedeće: „... bio je vrlo ljubazan i razgovarao sa mnom o mojim stihovima i pružio mi zaštitu; Ali kad sam se pitao što to želim, odgovorio sam ovim točnim i nezaboravnim riječima koje su nasmiješile čovjeka moći: 'Želim imati dobar društveni položaj'".

U tom komentaru jasno se vidjela njegova glavna briga i to je to Rubén Darío uvijek je imao buržoaske ambicije, koji su uvijek bili bolno frustrirani.

Prešavši na svoju čileansku pozornicu, pokušao je to i kad je upoznao samoubilačkog predsjednika Balmacedu i njegovog sina Pedra Balmacedu Tora, s kojima je održavao prijateljstvo. Njegova ambicija da se smatra građaninom dosegla je takvu točku koji je potajno jeo samo haringu i pivo, da bi se mogao dobro i pravilno odjenuti u svoj lažni položaj.

Idući malo više za svoju književnu karijeru, objavio je u Čileu od 1886. godine, "Caltrops", neke pjesme koje bi dale prikaz njegovog tužnog stanja siromašnog i neshvaćenog pjesnika. U književnom natječaju koji je raspisao milijunaš Federico Varela je napisao "Jesen", s kojim je postigao vrlo skromno 8. mjesto među 47 koji su se pojavili. Sudjelovao je i sa "Epska pjesma na slavu Čilea", na koju pada prva nagrada koja izvještava o njegovih prvih 300 pesosa dobivenih s literaturom.

Azul, zbirka pjesama nikaragvanskog pjesnika Rubéna Daría

Tek 1888. godine shvaćaju istinsku vrijednost Rubéna Daría. Knjiga koja bi mu dala ovaj prestiž bila bi "Plava", knjiga koju je iz Španjolske pohvalio prestižni romanopisac Juan Valera. Njegova su pisma poslužila kao prolog novom proširenom izdanju koje će biti objavljeno 1890. Čak i tako, Darío nije bio sretan i njegova je želja za postizanjem priznanja i prije svega ekonomskog prosperiteta već postala opsesivna. Tada "pobjegne" u Europu, točnije u Pariz.

Rubén Darío u Europi

Oženio se Rafaelom Contreras, žena s istim ukusima i književnim hobijima. Bilo je to povodom četvrte stote obljetnice Otkrića Amerike kad je vidio svoju želju za upoznavanjem Starog svijeta ispunjenom poslan kao veleposlanik u Španjolsku.

Sletio je u La Coruñu 1892. godine i tamo uspostavio neposredne odnose s glavnim ličnostima španjolske politike i književnosti. Ali kad mu se činilo da mu se sve smiješi, ponovno je vidio kad je njegova sreća prekinuta supruga mu je iznenada umrla početkom 1893. godine. Ovaj tragični događaj doveo ga je do toga da oživi svoju ionako sklonu alkoholu.

Upravo u tom stanju opijenosti Bio je prisiljen oženiti se Rosario Emelinom Murillo. Sjećate li je se? Ta vitka, zelenooka djevojka koju je obožavao kao mladića. Nije se dobro ponašala s Rubénom, budući da je s bratom dogovorila plan da se Rubén Darío oženi na nišanu, budući da je već trudna s drugim muškarcem. Vjenčali su se 8. ožujka 1893. godine.

Rubén Darío u početku je dao ostavku, ali nije pristao živjeti u takvoj prijevari i pobjegao je kad je mogao iz tog lažnog braka. Stigavši ​​u Madrid gdje je upoznao dobru ženu, lošeg stanja, Francisca Sanchez, sluškinja pjesnika Villaespese, u kojoj je pronašla slatkoću i poštovanje. U jednoj od svojih pjesama posvetio mu je riječi poput ove:

"Pazite na bol koji ste znali

i uzdižu vas da volite bez razumijevanja ”.

S njom je otputovao u Pariz, nakon što je nekoliko godina živio u Buenos Airesu. Pariz je tek početak entuzijastičnog putovanja (Barcelona, ​​Mallorca, Italija, Rat, Engleska, ...). U tom razdoblju piše svoje najvrjednije knjige: "Pjesme života i nade" (1905), "Lutajuća pjesma" (1907), "Jesenska pjesma" (1910) y "Zlato Mallorce" (1913).

Možete vidjeti razliku između pisanja ovih posljednjih knjiga, u kojima su se mogli naći vicevi, koketiranje, šale i veseli duh, u usporedbi s njegovim prvim spisima koji su bili puni boli i razočaranja. Evo primjera iz njegove knjige "Zlato Mallorce":

"Majorkinje nose
skromna suknja,
Marama i pletenica
straga.
Ovo, one koje sam vidio u prolazu,
naravno.
A oni koji ga ne nose, ne ljute se,
Za ovo".

Vrijeme povlačenja

Mallorca je bio put koji je učinio više zbog svog osjetljivog zdravstvenog stanja nego iz bilo kojeg drugog razloga. Unatoč dobroj brizi koju mu je pružala tadašnja supruga Francisca, pjesnik nije mogao izaći.
Nikad nije postigao ono što je želio od početka, taj željeni dobar društveni položaj koji je s velikim trudom tražio od početka, posljedično vodeći skroman život. O tome svjedoči jeziva epizoda s kojom se suočio Aleksander Sawa, koji mu je prije mnogo godina u Parizu služio kao vodič za upoznavanje nekih gradskih četvrti. Sawa je bio siromašni stari slijepi boem koji je svoj život u potpunosti posvetio književnosti. Zamolio je Rubéna za mršav iznos od 400 pezeta kako bi napokon vidio što je danas objavljeno njegovo najvrjednije djelo., "Iluminacije u sjeni". Ali Rubén nije bio u blizini zadatka da mu pruži navedeni novac i igrao je ignoriranje. Sawa je od molbe prešao na bijes, čak je zahtijevao plaćanje za navodne pružene usluge. Prema samom Sawau, on je bio "crni" autor nekih članaka poslanih 1905. godine La Nación koje je potpisao Rubén Darío. Uprkos tome, Rubén bi bio prolog za knjigu Alejandra Sawe, koji je već bio preminuo kad je objavljena.

Ne bi zaradio puno novca, ali ako bi osvojio veliko priznanje od strane većine suvremeni pisci na španjolskom jeziku.

Biografija Rubéna Daría završava 1916. godine, nedugo nakon povratka u rodnu Nikaragvu, Rubén Darío je preminuo. Ova je vijest ispunila intelektualnu zajednicu španjolskog govornog područja velikim žaljenjem. Manuel Machado, španjolski pjesnik na koji je Rubén imao književni utjecaj, posvetio je ovo epitaf:

"Kao kad si putovao, brate,
Odsutan si,
i ispunjava vas samoćom koja čeka
tvoj povratak ... hoćeš li doći? Dok,
proljeće
će pokriti polja, osloboditi se
izvor
Danju, noću ... Danas, jučer ...
Nejasno
kasno, u bisernu zoru,
vaše pjesme odjekuju.
A vi ste u našim mislima i u
naša srca,
glasina koja se ne gasi, vatra
to se ne isključuje.
I u Madridu, Parizu, Rimu,
u Argentini
Očekuju vas ... Gdje god vam citra poželi
božanski
vibrirao je, njegov sin preživljava, spokojan, drag,
jak ...
Samo u Managui postoji
sjenoviti kut
gdje je napisao ruku koja je ubila
do smrti:
'Uđi, putniče, Rubén Darío nije ovdje'. "

Neke od njegovih pjesama ...

Azul

Ovo je izbor pjesama Rubéna Daría, koji smo napravili tako da znate malo više o njegovom ritmu, njegovim stihovima:

Campoamor

Ovaj sa sijedom kosom,
poput krzna hermelina,
skupio je svoju djetinjastu iskrenost
sa svojim iskustvom starca;
kad ga držite u ruci
knjiga takvog čovjeka,
pčela je svaki izraz
da, leteći s papira,
ostavi med na usnama
i boli u srcu.

Tužno, jako tužno

Jednog dana bila sam tužna, jako tužna
gledajući kako voda pada s fontane.

Bila je to slatka i argentinska noć. Plakao
noć. Noć je uzdahnula. Isplakana
noć. I sumrak u svom mekom ametistu,
razrijedio suzu tajanstvenog umjetnika.

A taj sam umjetnik bio ja, tajanstven i stenjajući,
koji mi je pomiješao dušu s mlazom fontane.

Noć

Noćna tišina, bolna tišina
noćni ... Zašto duša drhti na takav način?
Čujem brujanje svoje krvi
unutar moje lubanje prolazi blaga oluja.
Nesanica! Ne mogavši ​​spavati, a opet
Zvuk. Budi auto-komad
duhovnog seciranja, samo-Hamlet!
Razrijedite moju tugu
u noćnom vinu
u divnom kristalu tame ...
I kažem sebi: u koje će vrijeme svanuti?
Vrata su se zatvorila ...
Prošao je prolaznik ...
Sat je otkucao trinaest sati ... Da, bit će ona!

trska

Moje: to je tvoje ime.
Kakve još harmonije?
Moja: dnevna svjetlost;
moje: ruže, plamen.

Kakav miris prosipaš
u mojoj duši
ako znam da me voliš!
Oh moj! Oh moj!

Seks ti se rastopio
sa mojim jakim spolom,
topljenje dvije bronce.

Ja tužna, ti tužna ...
Ne morate biti tada
moja do smrti?

Vremenska crta biografije Rubéna Daría

I ovdje, kratki kronološki sažetak onoga što je do sada viđeno o biografiji Rubéna Daría:

  • 1867: 18. siječnja: Rubén Darío rođen je u Metapi u Nikaragvi.
  • 1887: Objavi "Emelina ", piše "Caltrops", "Otoñales", "Epska pjesma na slavu Čilea".
  • 1888: pošta "Plava" a otac mu umire.
  • 1891: Vjersko vjenčanje s Rafaelom Contreras. Rođen im je sin Rubén.
  • 1892: Putovanje u Španjolsku, poslano od strane vlade Nikaragve, povodom 4. stote obljetnice otkrića Amerike.
  • 1893: Rafaela Contreras umire. Oženio se Rosario Emelinom Murillo.
  • 1896: pošta "Rijetki" y "Profana proza".
  • 1898: Putovao je u Madrid kao dopisnik La Nacióna.
  • 1900: Nacija ga šalje u Pariz. Prati ga njegova ljubavnica Francisca Sánchez.
  • 1905: pošta "Pjesme života i nade".
  • 1913: Od Pariza do Valldemose na Mallorci: "Zlato Mallorce" (objavljeno djelo).
  • 1916: Preminuo je u Leónu u Nikaragvi.
Pjesme o životu i stranicama nade
Povezani članak:
"Pjesme života i nade", treće veliko djelo Rubéna Daría

10 komentara, ostavi svoj

Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.

  1.   Jose Antonio Arce Rios dijo

    Izvrsna disertacija za proslavu stote obljetnice smrti princa kastilskog pisma, pokretača i najvišeg predstavnika latinoameričkog modernizma. Rubén Darío pozvan je ritmički revolucionirati kastiljski stih, ali i naseliti književni svijet novim fantazijama, iluzornim labudovima, neizbježnim oblacima, klokanima i bengalskim tigrovima koji koegzistiraju u istom nemogućem krajoliku. Doveo je u jezik koji je propadao revitalizirajući američki utjecaj i francuske parnaške i simbolističke modele, otvorivši ga bogatom i čudnom leksikonu, novoj fleksibilnosti i muzikalnosti u stihu i prozi, te uveo univerzalne teme i motive, egzotične i autohtone , što je uzbudilo maštu i sposobnost analogija.

    1.    Carmen Guillen dijo

      Hvala José Antonio na komentaru!

      Bez sumnje smatramo da je Rubén Darío zaslužio prostor na našoj stranici i to smo i učinili. Sve najbolje!

      1.    Manuel dijo

        Rubén se zvao Félix, a ne Féliz.

  2.   Abner laguna dijo

    Pozdrav, dobro jutro, biografija je jako dobra, hvala jer Ruben Dario je moj omiljeni pjesnik, hvala na svemu

  3.   Libanon dijo

    Dobra biografija Čestitam joj na radu i doprinosu.

  4.   Axel dijo

    Izvrsna biografija puno mi je pomogla na ispitu

  5.   ELIEZER MANUEL SEQUEIRA dijo

    Bilo bi važno da objave godinu u kojoj su te informacije objavljene, kao i dan i mjesec

    1.    Manuel dijo

      Rubén se zvao Félix, a ne Féliz.

  6.   Ronaldo roque dijo

    Pozdrav, vrlo dobra biografija. Pitanje koje ste godine napravili ovu kratku biografiju? Uz ovo istraživanje moram napraviti bibliografiju. Možete li mi dati datum nastanka ove publikacije, molim vas

  7.   GEORGINA DIAZ dijo

    Gdje mogu vidjeti datum objavljivanja ove bibliografije.