Donirati Jose Zorrilla dugujemo mu puno više od njega tenorioAli don Juanov nitkov pojeo je ostatak slave kao pjesnik. Tako danas, povodom njegove rođendan, već 203. veljače budući da je rođen u Valladolid, Odajem počast sjećajući se nečega od toga pjesničko djelo, koja je također vrlo slavljena i prepoznata. On i njegov imenjak, kojem su se divili i kasnije prijatelj José de espronceda jesu možda najpoznatiji romantični glasovi u stihu XIX stoljeća u našoj zemlji. Eto ih 4 njegovih pjesama.
Jose Zorrilla
Istina je da je Zorrilla postigao besmrtnost svojim predstavama kao što su Don Juan Tenorio o Izdajica, nesvjedočeni i mučenikali njihova legende (Dobar sudac, najbolji svjedok, Kapetan Montoya, Margarita tokarica) Y poezija Oni su i više nego izvanredni. Uključite tematske religiozni (Božja srdžba), voljeti (Sjećanje i uzdah) o filozofski (Priče o luđaku).
Bio je strastven romantični autori čitatelj kao Walter Scott, U gostima Dumas i Victor Hugo, ili njegovih suvremenih kolega poput spomenute Esproncede ili Vojvoda od Rivasa. I sigurno je dobio svoj utjecaj. Priznanje je stiglo s pjesmom kojoj se posvetio Mariano Jose de Larra na njegovom sprovodu. A svoju autobiografiju napisao je i Sjećanja na staro vrijeme.
To su 4 njegove kratke pjesme, ali bilo koga vrijedi pročitati.
pjesme
Uklonite mirisni oblak s očiju ...
Daleko od tvojih očiju mirisavi oblak
da nas sjaj zakriva ono što daje vaše lice,
i uputi nam, Marijo, svoj majčinski pogled,
gdje su mir, život i pustoš.
Ti, milo miro; Kalež čistoće;
Ti, cvijetu raja i svjetlosti zvijezda,
Znam i zaklon od smrtne slabosti
božanskom krvlju onoga koji je umro na križu.
Ti si, o Marijo, svjetionik nade
koja svijetli iz života uz uznemireno more,
i prema vašem blaženom svjetlu slabo napredujte
propalica koji žudi za dodirom u Edenu.
Potiči je, o kolovozu majko, svoj suvereni dah
razbijena svijeća mog nesretnog batela;
pokažite mu njegov put suosjećajnom rukom,
ne dopusti da mi se srce izgubi u njemu.
***
Teško tužnom!
Teško tužnom koji jede
vaše postojanje u čekanju!
Jao tužnom koji pretpostavlja
da je dvoboj kojim je zatrpan
odsutni mora vagati!
Nada je s neba
dragocjeni i kobni dar,
Pa, ljubavnici ostaju budni
pretvaraju nadu u ljubomoru
koji spaljuju srce.
Ako je istina ono što se očekuje,
to je doista utjeha;
ali biti himera,
u tako krhkoj stvarnosti
koji čeka očaj.
***
Mojoj kćeri
Na vrhu planine
koja služi kao granica,
šalje vam iskrenu dušu
poljubac i pjesma;
uzmi ih; ono iz Španjolske
oni moraju ići dati moj život,
u tvojoj duši moja poezija,
moj poljubac u tvoje srce.
Tvoj otac, iza planine
to za oboje nije granica,
nosi iskreno prijateljstvo
autora ove pjesme.
Primite, dakle, iz Španjolske
ljubi i pjevaj, moj živote,
poezija u tvojoj duši
i poljubac u srce.
Ako jednog dana s te planine
proći ili prijeći granicu,
vidjet ćete iskrenu dušu
tko ti pravi ovu pjesmu,
da plemstvo Španjolske
je tko zna, moj život,
dati poeziju duši
i poljupci u srce.
***
U umjetničku Španjolsku
Čiji je pod, prekriven sjećanjima,
Upija vlastitu slavu
Ono malo što ima svaki slavni podvig: Izdajica i prijatelj bez srama vas zavara,
Vaše blago kupuje se troskama,
Vaši spomenici, oh! i vaše priče,
Prodani vode u čudnu zemlju, proklet bio, domovino moćnih,
Da se za nagradu dajete onome tko još može
Jer nisi mahao svojim nevoljnim rukama! Da, dođi, zavjetujem se Bogu! za ono što ostaje,
Grabežljivi stranci, kako drski
Napravili ste Španjolsku na aukciji!