Fotografija: José Javier Abasolo. Facebook profil.
Jose Javier Abasolo (Bilbao, 1957.) ima novi roman na tržištu, Izvorna verzija, gdje se vraća svom liku Mikel Goikoetxea u drugom novom slučaju sa svijetom kinematografije u pozadini. To je najnoviji u dobroj zbirci naslova crnih žanrova iza njega Mrtvo svjetlo, zakletva u Whitechapelu ili grobnica u Jeruzalemu, među mnogima. Zaista cijenim vaše vrijeme i ljubaznost što ste mi ovo odobrili intervju.
José Javier Abasolo - Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Izvorna verzija to je tvoj novi roman. Što nam govorite o tome i kako Mikel Goikoetxea radi kao privatni detektiv?
JOSE JAVIER ABASOLO: Roman počinje kada Goiko zapošljava produkcijska tvrtka biti savjetnik a film to se na nekima snima zločini koji su se dogodili u Bilbau prije dvadeset godina ono što je tisak nazvao "zločinima strijelastog križa".
U principu jest suzdržano prihvatiti ponudu jer je to jedini slučaj koji se nije mogao riješiti kad je bio Ertzaina, ali s druge strane smatra da je to možda a prilika za ponovno otvaranje prikrivena istraga o nekim ubojstvima koja ga i dalje proganjaju. Iako kad shvati da je sličnost između onoga što se dogodilo i filma (koji je umjesto u Bilbau smješten u izgubljenu županiju u američkoj Alabami) vrlo udaljen, neće sakriti bijes.
Kao detektiv Goiko ide jako dobro, budući da voli igrati po svojim pravilima i prilično je nediscipliniran, ali ponekad mu nedostaju mogućnosti koje mu timski rad može pružiti i s mnogo više sredstava nego što ima sam.
- AL: Možete li se sjetiti te prve knjige koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
JHA: Sjećam se zbirke koja je prilagođavala klasična književna djela za djecu, a u njoj sam mogla čitati El Lazarillo de Tormes, El Cantar de Mío Cid, Don Quijote i Corazónod Edmunda de Amicisa. Kad sam u starijoj dobi doznao da je potonja uvrštena u Crkveni indeks zabranjenih knjiga, nisam mogao vjerovati.
Mislim da je to prvo što sam napisao - ili bolje rečeno pokušao napisati - pokušaj pikarskog romana prenesen u XNUMX. stoljeće (Što ćemo, ja pripadam prošlom stoljeću), ali to ne zadržavam. Na sreću.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
JHA: Teško je odgovoriti jer se može promijeniti i ovisno o danu ili mom raspoloženju. No, kao strastvenik crnog žanra, redovito čitam velikane poput Raymond Chandler ili Dashiell Hammett. Znam da zvuči kao velika tema, ali mislim da je u ovom slučaju to vrlo utemeljena tema.
Izvan crnog žanra, Pio Baroja. I zaista sam uživao u humoru drvena kuća i jardiel poncela.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
JHA: Kao što sam rekao odgovarajući na prethodno pitanje, teško je odgovoriti, jer ovisno o tome što čitam ili raspoloženju, mogu se mijenjati iz dana u dan, ali možda bih volio upoznati protagonista romana Pía Baroja , Zalacaín pustolov.
Što se tiče likova koje bih želio stvoriti, Zadovoljavam se onima koje sam već stvorio. Ne zato što su bolji ili zanimljiviji od drugih, već zato što su dio mene.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
JHA: Ništa posebno, iako pošto su mi rekli da imati maniju pri pisanju zvuči "vrlo književno", obično to kažem Imam maniju da nemam maniju.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
JHA: Prije sam pisao uglavnom popodne i noću, ali otkad sam u penziji Nemam preferencije, bilo koji trenutak može biti dobro. Naravno, pokušavam dobiti malo vremena za to svaki dan. A budući da se ne volim izolirati, niti sam u svom domu otvorio ured samo za sebe, Laptop obično nosim u dnevnu sobu. Kad su mi djeca bila mala navikla sam se pisati usred buke koju su stvarali dok su se igrali i bez problema sam se prilagodila tome. Sad mi čak nedostaje u vrijeme pisanja.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
JHA: Mislim da nema dobrih ili loših žanrova, već dobrih ili loših romana, bez obzira na žanr kojem se mogu pripisati, ali budući da mi ne smeta pokisnuti, moram priznati da imam slabost za znanstvenu fantastiku (Uvijek sam bio vrlo asimovski) i za njega povijesni žanrAli ne za onoga koji govori o velikim kraljevima i generalima, već za onoga tko se više usredotočuje na "patnike" povijesti.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
JHA: En baskijski Ponovno čitam Gretaod Jason osoro, vrlo zanimljiv roman za koji mislim da nije preveden na kastiljanski, nažalost. I u Castellano Počeo sam čitati Noćni bijegod Thomasa Chastain, koji sam stekao prošli Crni tjedan u Gijonu. Riječ je o romanu autora kojeg nisam bio svjestan i koji je tada objavljen u zbirci Júcar Black Label, što mi daje samopouzdanje.
Što se tiče pisanja, ja sam više od pisanja bilježeći roman koji želim postaviti u Bilbau, za vrijeme građanskog rata, nekoliko dana prije nego što su Francove trupe zauzele grad.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
JHA: Istina je da Nisam baš upućen u tim aspektima. Dugo godina objavljivao sam u dvije baskijske izdavačke kuće, uglavnom u EREIN -u i također u TXERTOA -i, iako u ovoj povremeno. Od trenutka kad su me podnijeli i nastavili mi vjerovati, moram misliti da su izgledi pozitivni.
I općenitije govoreći, čini se da se puno objavljuje, što za mene ima pozitivne konotacije, iako imam dojam da se s ovim posljednjim ne slažu svi sa mnom. I, uz svo dužno poštovanje, mislim da je to pogrešan stav, jer kvaliteta često dolazi iz količine.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
JHA: Valjda jednako teško kao i za ostale građane. Srećom, među ljudima koji su mi najbliži, nije bilo ozbiljnih problema uslijed covida, ali ovo još nije gotovo i moramo nastaviti održavati mjere opreza, iako se s cjepivima čini da počinjemo izlaziti iz tunela.
Što se tiče ako zadržim nešto pozitivno da napišem priču, za sada ću to propustiti, Ne privlači me pisanje o pandemiji, iako nikad ne znate što nas čeka u budućnosti, pa ni to ne isključujem.