JK Rowling udaljava se od detektiva XNUMX. stoljeća pod pseudonimom Robert Galbraith.
Književna avantura JK Rowling u crni roman, objavljeno uz pseudonim Robert Galbraith, daje nam do Kormoran Štrajk: žilavi detektiv, bivši vojnik, bivši boksač, ružan i snažan usprkos nedostatku noge ispod koljena. Čvrst momak koji bi u nekom drugom dobu nosio kapu i cigaru koja bi trajno visjela s kuta usta.
Rowling nas upoznaje sa svoje strane, korak iza, do ženske voditeljice, Robin, koja dijeli slučajeve i ured s Strikeom, ali s osobinama žena iz pedesetih: Robin, odlučna, ustrajna, krhka i kojoj je potrebna zaštita.
Cormoran Strike izlazi s Ellin, lijepom i uspješnom milijunašicom, Robinom s Maxwellom, dječakom koji ne poštuje njegov rad i radije bi da se posveti konvencionalnijoj i bolje plaćenoj profesiji. Robin je simpatični lik s divnim osobinama, inteligentan i borac, ali Strikeu treba i divi se na tako intenzivan, čak prisan način, da lik udaljava od žene koja se bori za svoje mjesto, pod jednakim uvjetima, u društvu. XXI stoljeće.
Štrajk, s druge strane, bliži je Philippeu Marloweu nego modernim detektivima, daleko je od poznatog Brunettija koji se divi svojoj supruzi Paoli s kojom dijeli gastronomske i književne ukuse. Kroz seriju upoznajemo Cormorana Strikea, njegovo oštro djetinjstvo s majkom ovisnicom i nasilnim, narcisoidnim i lijenim očuhom. Ovaj korak uokviruje lik Strikea, o njemu znamo puno više nego što smo znali o prvim detektivima koji su oživjeli krimić, ali rezultat je sličan, jer njegova iskustva u njemu ne ostavljaju nikakvu emocionalnu ranu, Strike nije uplašen, dobar je, snažan i zaštitnički čovjek, kojeg ponekad, a da to ne želi, lako ga je staviti na lice Humprey Bogart-a kao Sam Spade ili Stacy Keach u nezaboravnoj televizijskoj seriji Mike Hammer.
Robin, koja je pretrpjela silovanje dok je još bila na fakultetu i borila se da to prevlada, iako nije našla hrabrosti diplomirati nakon napada, teško ju je usporediti s detektivima poput Kinsey Milhone, Petre Delicado ili a kamoli s likovima poput Lisbeth Salader. Rowling gradi detektiva dostojnog društva iz XNUMX-ih, mnogo bliže savršenoj tajnici Philippea Marlowea nego detektivu S traumatičnom prošlošću suočava se s najgroznijim kriminalcima kao Amaia Salazar.
Što kažete na Anu, reći ću vam da sam zaista uživao u ovim knjigama, u njima postoji nešto što me jednostavno uhvatilo. Iako se djelomično slažem s vašom analizom likova, Robin za mene nudi puno više od onoga što kritika otkriva, barem je u posljednjem dijelu pokazala svoje najposebnije osobine, ona nije detektivka, počinje se u nju miješati, bivajući detektiv je više bio san iz djetinjstva koji počinje živjeti, uspoređivati je s detektivom u ovoj fazi njezinog lika ne čini se posve fer, osim toga, dobro je poznato da njezina slijepa predanost Strikeu više nije takva i ja Potpuno sam siguran da će još izazova Strikeovim metodama dolaziti od vas. Daleko od toga da je klasificiram kao detektivku društva iz 40-ih, smatram je ženom XNUMX. stoljeća koja je, poput mnogih drugih, u transu zaboravivši biti savršena žena koja će se naći. Čekao bih da je prosuđujem kao detektivku barem do sljedeće knjige 😉
Pozdrav Magali: Ne sviđaju mi se knjige Roberta Galbraitha, premda sam iskren: ne volim ih, ali evo me, čitatelj koji se ponavlja, upravo je The Office of Evil završio. Volim klasični roman s tvrdim momcima u ulozi detektiva; Philippe Marlowe ili Sam Spade bili su sjajni i volim ih čitati iz godine u godinu, baš kao što sam prije nekoliko tjedana pronašao jedan od slučajeva Perryja Masona izgubljenog na svojoj polici i bio sam vrlo uzbuđen što sam opet izgubio par sati s njim. Do danas se žanr crnaca razvio, kao i svi žanrovi, a likovi su aktualniji, sličniji stvarnim ljudima iz društva u kojem danas živimo. Kao i u romanima Agathe Christie, oni su komunicirali brzojavima, a danas detektivi koriste WhatsApp i e-poštu. Danas žene igraju vodeću ulogu na istoj razini kao i muškarci i mnogi su joj autori posvećeni. Tri Rowlingova romana u žanru noira podsjećaju me na klasike puno više nego na moderne, u svemu, ženskim i muškim likovima i to nije loše, to je stil. Ono što me iznenađuje je ovaj odabir autorice s osobnim iskustvima JK Rowling i mislim da je objavljivanje pod muškim pseudonimom značajno u stilu koji ona bira za svoju crnu seriju. Naravno, slušam vas i evo, bit ću spreman za čitanje četvrtog dijela. Vidjet ćemo kako se Robin razvija jer možda, kako kažete, sazrijeva kao osoba i kao detektiv i čeka nas iznenađenje. Bila bih jako sretna da je tako. A ako ne, neće biti po mom ukusu, ali to neće biti ni bolje ni gore od romana.
Hvala vam što ste pročitali članak, dali svoje mišljenje, komentirali i otkrili nam drugi kut iz kojeg možemo promatrati priču.