Juan Granadas. Intervju

John Granados Diplomirao je geografiju i povijest, specijalizirao modernu povijest na Sveučilištu Santiago de Compostela i autor knjiga i eseja o povijesti i romana tog žanra poput onih koje je izveo brigadir Nicolás Sartine, u drugima. U ovom intervju Priča nam o njima i o mnogim drugim temama o svom procesu pisanja, književnoj sceni ili drugim žanrovima koje voli. Stvarno cijenim tvoje vrijeme i ljubaznost da mi služiš.

Juan Granados — Intervju

• ACTUALIDAD LITERATURA: Veliki kapetan, Bourboni, Napoleon, Sir John Moore... Nadilaze li stvarni likovi fiktivne ili s njima bez problema koegzistiraju?

JOHN GRANADOS: U moja prva dva romana za EDHASU, Sartine i vitez fiksne točke y Sartine i rat Guaranija, glavni likovi, uglavnom fiktivni, živjeli su s drugim vrlo stvarnim licima kao što su markiz od Ensenade, José Carvajal, Farinelli ili sam kralj Fernando VI. Ovakav način rada pomaže uobličiti povijesni roman u svoje vrijeme na vrlo fluidan i uvjerljiv način. 

U slučaju Veliki kapetan, pristup je bio pravi obrnuti, vrlo stvarni likovi, koji prate povijesne kronike, uz izmišljene likove, koji pomažu "fikcionalizirati" priču i omogućiti uvođenje događaja koji se zapravo nisu dogodili. Obje su metode vrlo isplative.

druga stvar je povijesni esej (Bourboni, Napoleon, Sir John Moore) tamo strogost mora prevladati povijesne.

• AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A tvoje prvo pisanje?

JG: Kako tada nije bilo interneta, kao klinac sam stalno čitao i razmišljao o svemu; od uobičajenog (Salgari, Dumas, verne…) do enciklopedija koje su bile kod kuće, od abakusa nadalje. Također mnoge povijesne knjige iz kojih je moj otac čitao.

• AL: Vodeći autor? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja. 

JG: Ima ih toliko... Teško je zadržati dva ili tri. U novije vrijeme suđenja nad Antonio Escohotado i romane (ne sve) od Paul Auster. Ali u svakom trenutku, mislim Flaubert, Stendhal I naravno, JL Borges.

• AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti? 

JG: Evo idem pomesti kući, Brigadir Nicholas Sartine. I dalje mi je najdraži, zato sam ga i stvorio.

• AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja? 

JG: Već se zna da se radi o tome zagrijte stolicu, nema druge. Uvijek kava i ponekad rum i Cola.

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

JG: Istina je da se između posla i roditeljstva uvijek piše na skok ubija i kada je to moguće. Imao sam samo neki kontinuitet u razdobljima godišnjeg odmora.

• AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju? 

JG: Kao što znate, njegujem povijesni roman, a također i povijesni esej. U posljednje vrijeme dosta se bavim političkom filozofijom (Kratka povijest liberalizma). Ove godine bit će moje poglavlje o Isaiji Berlinu u zajedničkoj knjizi o židovskim filozofima. Također i Povijest kriminala u Španjolskoj, temeljena na mom posljednjem radu u predavanju na UNED-u. 

Iz ovoga, Sviđa mi se gledano kazalište, ne čitati i poezija u malim i suptilnim dozama. Dva mjesta na koja nikad ne bih provalio kao autor, to je sigurno.

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

JG: Nakon nekog vremena, ja sam s a projekt novog povijesnog romana, ono je što dira ove godine. Čitajte, čitam puno politička filozofija, Zavolio sam ovaj predmet, također i povijest prava u Španjolskoj, iz zadovoljstva i iz profesionalnih razloga. Zadnje što sam ovo ljeto ponijela na plažu je reizdanje klasika Propadanje carstava, kojim je u svoje vrijeme koordinirao Carlo Cipolla. Također Hayekova fatalna arogancija, vrlo primjereno vremenu u kojem živimo.

• AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?

JG: U mom slučaju, prije 22 godine, vrtoglavo je razmišljati o tome, proveo sam besposleno ljeto pišući svoj prvi tava. Zatim sam, pretražujući internet, pronašao niz književnih agenata, poslao sam roman i odatle publikaciju s EDHASA-om. Od tada, na sreću, Nisam imao problema s objavljivanjem kod različitih izdavača s kojima sam radio i nastavljam raditi. 

Bilo je vrijeme kada smo svi mislili da će digitalna knjiga dokinuti papir, ali čini se da neće, izdavači u Španjolskoj su otporni i vrlo profesionalni. Da, nedostatak novca je vidljiv u kardinalnim stvarima kao što je imati desk editora, koji je za mene bitna figura u procesu, a kojega se u zadnje vrijeme nažalost dosta izostavlja. To ima vrlo negativan učinak na rezultat publikacije. Profesionalni urednik je luksuz Puno pomaže ispraviti klimave rukopise. Što će sada biti u reklamnom polju, nitko ne zna, ali ne izgleda baš dobro, imam prijatelje kojima se naplaćuje izdavanje, nešto potpuno suludo, za mene nezamislivo.

• AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?

JG: Često postoji tendencija reći, gotovo retorički, da iz velikih kriza uvijek proizađe nešto dobro. Pa, čisto sumnjam. Mislim da ćemo živjeti gore nego prije, uz sreću, ali gore nego naši vlastiti roditelji koji su imali barem horizont razumnog i udobnog napretka u svojoj životnoj putanji. Jedina dobra stvar, možda, netko napiše nešto i približno Plodovi gnjeva.