Slika rezerviranog mjesta Fernando Lillo učitelj je klasični jezici i pisac povijesnih žanrovskih naslova kao što su Teucro, strijelac iz Troje o Jahači mora. Njegov najnoviji roman je Dan u Pompejima. Dijelim vaše divljenje grčko-latinskom svijetu, na mojoj skromnoj ljestvici također klasičnog treninga koji je uključivao latinski i grčki jezik. Y zahvaljujem ti puno vremena utrošenog za ovaj intervju.
INTERVJU S FERNANDOM LILLOM
- ACTUALIDAD LITERATURA: Sjećate li se prve knjige koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
FERNANDO LILLO: Ne sjećam se točno prve knjige. Prešao sam iz izvanredne kolekcije stripova Književni dragulji de Bruguera prilagodbama Kastiljski klasici u zbirci Nova vinska koža de Castalia (Grof Lucanor, španjolske legende...).
Umjesto toga se sjećam moja prva velika priča56 stranica koje sam s velikim naporom otkucao kad sam imao 14 godina. Bilo je naslovljeno Eliksir Jašiba i prepričavao dogodovštine nekih zamišljena sićušna bića koji je živio u djetetu i morao ga spasiti od prokletstva zlih čarobnjaka Yashiba. Sva moja čitanja iz djetinjstva bila su tamo.
- AL: Koja je prva knjiga koja te pogodila i zašto?
FL: Nakon uživanja s Beskrajna priča Michael Ende, bio sam stvarno šokiran Ime ruže Umberto Eco s kojim sam čitao 15 ili 16 godina. I dalje se vidim ležati na krevetu u svojoj sobi kao tinejdžerica nakon napornog dana u srednjoj školi, uživajući u užitku otkrivajući kako su Guillermo i Adso ušli u labirint samostanske knjižnice, osjećaj koji od tada nisam osjetio s filmom ili televizijsku seriju. Pored svega taj latinski, tada još uvijek meni nepoznatog, sjećam se sjajnog i zastrašujućeg opisa na pročelju samostanske crkve s toliko odjeka Apokalipsa.
- AL: Omiljeni pisac? A budući da ste učitelj latinskog i grčkog, koji je klasični književnik mogao utjecati na vas kao autora?
FL: Moji su favoriti uvijek bili Grčko-latinski i španjolski klasici. Kao književnik moj status kao Učitelj latinskog i grčkog jezika To je uvelike utjecalo na odabir predmeta za moje romane. Homer s Iliada i Odisea i Vergilije sa svojim besmrtnikom Eneida, kao i grčki tragičari, poput Sofoklo, bile su inspiracija za moj prvi roman, Teucro, strijelac iz Troje (Toxosoutos, 2004.), a također su bili u pozadini u mom posljednjem fikcijskom djelu, Jahači mora. Tajna Kartage (Evohé, 2018.).
Znanje kordovanskog filozofa Seneka a njegovi su me spisi potaknuli da napišem njegov izmišljena biografija naslovljen Seneka, put mudrih (Dijalog, 2006.).
- AL: U čemu nam to govoriš Dan u Pompejima?
FL: Dan u Pompejima je izmišljena priča koji na temelju života nekoliko stvarnih likova koji su živjeli u gradu rekreira svakidašnjica bilo kojeg dana u proljeće godine Erupcija Vezuva, 79 um. C. Čitatelj će biti uronjen u živahne ulice, užurbani forum, ustanove od hostelskog smještaja, izvori vruće vode ili privatnost Casas između mnogih drugih aspekata.
Cilj mi je bio da možeš živjeti Pompeji kako su rekli njihovi vlastiti stanovnici, uvijek s a rigorozna upotreba od povijesni izvori pozadini.
- AL: Koji biste lik voljeli upoznati i stvoriti?
FL: Bez sumnje, Ulises, ali ne samo ona koja nastaje u Odiseji, već i ona Ilijade i cjelokupne zapadne tradicije koja je preoblikovala svoj lik i pretvorila ga u neprolazni mit.
Smjesa poželi kući (nostalgija je bol za povratkom) sa privlačnošću za Aventura i otkriće Mislim da je to predivno sinteza ljudskog bića. I uz njega, naravno, vjernici Penelope, to ga čeka kroz guste i tanke, gotovo bez obrane, ali čvrsto.
- AL: Ima li hobija što se tiče pisanja ili čitanja?
FL: nemam posebni hobiji o tome.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
FL: Pisati Samo mi treba mjesto u šutnja a široki stol gdje možete rasporediti priručnici i dokumentacija.
Da biste pročitali bilo koju stranicu Čini mi se prikladnim, jer ako je čitanje dobro, izolira me od vanjskog svijeta. Naravno da više volim mirno mjesto, pa čak i vani ako je vrijeme lijepo.
- AL: Ostali žanrovi koji ti se sviđaju?
FL: Sviđa mi se poezija i povijesni dvorski esej, posebno oni koji kombiniraju erudiciju s prozom koja je ugodna za čitanje. The kazalište Više volim to vidjeti zastupljeni a ako je klasična, ništa poput postavke grčkog kazališta (Epidaur) ili rimski (Merida).
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
FL: Trenutno čitam Glasovi dugih odjeka, de Carlos Garcia Gual (Ariel), poziv za čitanje klasika. Nakon Dan u Pompejima Dajem si kratka pauza od pisanja Koristim priliku da se dokumentiram o budućim projektima u grčko-rimskom svijetu.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena za onoliko autora koliko ih želi ili želi objaviti?
FL: Znak našeg vremena je ubrzati. Tablice novi gotovo se mijenjaju stalno i poput ponuditi objavljenih knjiga je tako širok mnogo igra kvaliteta može proći nezapaženo za širu javnost. Ponekad se klade na trenutni uspjeh naslova koji će uskoro biti zaboravljeni. Međutim, vjerujem u to vrijedni radovi izdržat će s vremenom, iako im treba vremena da ih prepoznaju.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili možete ostati s nečim pozitivnim?
FL: Trenutci krize u kojima smo se testirali uvijek su mogućnosti osobnog i kolektivnog sazrijevanja. Bili smo previše navikli vjerovati da znanost i tehnologija mogu dominirati našim životima. Primamo lijek od poniznosti. To je također prilika da se otvorimo Bogu i transcendenciji i vrednujemo zaista važne stvari.