Elena Alvarez. Fotografija: Twitter profil.
Elena Alvarez ona piše tradicionalne povijesne romane i definira se kao strastvena ljubiteljica dobrih romana. Počela objavljivati 2016 kad mjesec sja, romantični, mladenački i vikinški roman. I u 2019. je nastavio s Taj oblak ima oblik ovce. Ova godina je predstavila Slon pod bijelim suncobranom. Hvala vam puno na vremenu posvećenom ovome intervju gdje nam govori i nekoliko drugih tema.
Elena Álvarez — Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji roman nosi naslov Slon pod bijelim suncobranom. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
ELENA ALVAREZ: Slon pod bijelim suncobranom je povijesni roman smješten u Indokinu tijekom Drugog svjetskog rataon. Protagonist, glavni lik, Fred, mlada je žena iz više klase koja je prisiljena napustiti svoj dom u Luang Prabangu, u sjevernom Laosu, kako bi se putovanje koji će je odvesti ne samo da istraži nove krajolike i mjesta, već i da pronađe samu sebe.
Ideja je došla upravo dok sam čitao knjigu o Hladnom ratu koja je spominjala "afera Laos". Nakon malo istraživanja, otkrio sam da se "materija" odnosi na potpora oružjem koju je Laos dao Viet Minhu tijekom Vijetnamskog rata, zbog čega je Laos bio izložen brojnim bombardiranjima CIA-e. Na kraju, zaplet od Slon pod bijelim suncobranom odvija se malo prije svega ovoga: u 40-ih godina, Laos je bio dio francuskog kolonijalnog carstva.
- AL: Možete li se vratiti onoj prvoj knjizi koju ste pročitali? A prva priča koju ste napisali?
ELENA ALVAREZ: Kad sam bio mali, imao sam knjigu (vrlo uhodanu) o priči o Pepeljuga koju mi je majka svaki dan čitala: pošto sam je znala napamet, toga se sjećam Igrao sam se "čitaj" ponavljajući priču i prstom pratio slova, iako ih još nije razumio!
I ja sam kao dijete napisao neke kratke priče, ali prvi roman da sam napisao došao kad sam doce godine. Bio je jedan vrlo duga fantastična priča koju su samo neki od mojih prijatelja čitali u svoje vrijeme, ali to me je natjeralo da shvatim da je ono što stvarno želim biti pisac.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
ELENA ALVAREZ: Vrlo je teško odabrati, jer svaki mjesec otkrivam nove autore koje volim, ali možda zbog toga kako je to utjecalo na vrstu romana koje želim napisati, rekla bih da Galdos on je moj pisac uz krevet.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
ELENA ALVAREZ: gospođica marple (za oba pitanja!)
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
ELENA ALVAREZ: Pročitajte Ja to mogu Bilo gdje, tako da nemam puno hobija. Obično nosim e-knjiga u torbi i gotovo uvijek imam audiobook na rukama, koje slušam na putu do posla ili kad se bavim sportom. Naravno, kad sam kod kuće nastojim uvijek čitati uz dobro svjetlo i udobno sjedalo.
Pisati Da, imam hobije: iznad svega, trebam tišinu Nažalost, ne mogu provesti onoliko vremena pišući koliko bih želio, pa moram maksimizirati sate koje mogu provesti pišući eliminirajući ometanja!
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
ELENA ALVAREZ: Volim pisati za sutra, tada mi je um najsvježiji i ideje bolje teku. Nije uvijek moguće, toliko dana pišem nakon jela ili iskoristim vikendima raditi male “pisačke maratone”. ja imam mala studija kod kuće koji je savršen za pisanje, posebno za kišnih dana!
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
ELENA ALVAREZ: Praktično čitam sve Iako je istina da najviše uživam u povijesnim romanima, s vremena na vrijeme poželim uroniti u Novela misterija o u romantična. Što se tiče publicistike, Fasciniraju me knjige ili memoari pisaca u kojem govore o svom kreativnom procesu.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
ELENA ALVAREZ: Pachinko, Min Jin Lee (to je ponovno čitanje); Nova žena, Carmen Laforet (na audioknjigi) i Čovjek u crvenom ogrtačuJuliana Barnesa.
Ja sam osim toga radi na novom romanu, također povijesni, ali više okrenut prema triler nego na costumbismo koji je obilježio moje posljednje radove. Vidjet ćemo što će ostati. Rijetko kada prva ideja dospije u knjižare, a upravo je to ono što ovo zanimanje čini tako lijepim.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
ELENA ALVAREZ: Svjestan sam Znam samo vrlo mali dio velika zvijer koja je izdavački svijet u Španjolskoj, pa će ovo biti vrlo površna analiza. Ali ono što je jasno jest da je perspektiva teška za sve. Nažalost, piscu je iznimno teško živjeti od svoje umjetnosti (velika većina nas ima "dnevne" poslove koji nas hrane). Ali neovisnim izdavačima i knjižarama, prevoditeljima ili lektorima, da navedem nekoliko primjera, stvari ne stoje lako.
Svaki dan izlazi mnogo knjiga. Do čitatelja je jako teško doći upravo zato što imaju široku ponudu, a knjige, tiskane i digitalne, nisu jeftine. Kao da to nije dovoljno, vijek trajanja noviteta je svakim danom sve kraći. Knjige se svakodnevno uništavaju kako bi se napravilo mjesta za ono novo, što će za koji mjesec također biti uništeno.
Zato toliko cijenim vrijeme uloženo u izradu knjige biti najbolja verzija svog autora može proizvesti. Vidi se kada je knjiga pažljivo uređena, kada primijetite da kući ponesete mali dio srca onih koji su na njoj radili.
- AL: Je li vam težak krizni trenutak koji proživljavamo ili ćete uspjeti zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
ELENA ALVAREZ: Iz svega u životu možete izvući pozitivne stvari, ili barem iskustva koja vam mogu pomoći u budućnosti. Ali lagao bih vam kad bih vam rekao da ono što smo doživjeli posljednjih godina nije utjecalo na mene. Međutim, jedan od razloga zašto volim čitati i povijesne romane i romane koje su napisali ljudi iz drugih kultura jest taj što stvarno uživam učiti vidjeti život drugačijim očima. I to me navodi da si postavim ovo pitanje: Nije li budućnost uvijek bila neizvjesna? Čini li nam se naše društvo neizvjesnijim samo zato što živimo u njemu?