Fotografija: Elena Bargues, Facebook profil.
Elena Bargues, rođenjem Valencianac sa sjedištem u Cantabriji, pobijedio je posljednji X međunarodnog natječaja za povijesni roman «Ciudad de Úbeda» s Naloga majstora Goye. Hvala vam puno na izdvojenom vremenu i ljubaznosti za ovo intervju gdje nam govori o njoj i još mnogo toga.
Elena Bargues—Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš novi roman nosi naslov Naloga majstora Goye. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
ELENA BARGUES: Stoji na Santander 1810. godine tijekom napoleonski rat. Centralna parcela je oko a Zurbaranova slika —Santa Casilda— taj majstor Goya, sudski službenik, naređuje učeniku Marti da ga krivotvori i da kusur Francuzima kako original ne bi napustio Španjolsku. U ovoj avanturi nalazi se u zaklonu od svoje braće, Mercedesa i Salvadora Velardea.
Ideja je proizašla iz vlastite povijesti slike. Nestao je 1808. iz Hospital de la Sangre u Sevilli — zajedno sa svojim drugovima, iako o njima nije bilo vijesti — i o njemu se više nije čulo sve do 1814., godine u kojoj su službenici ušli u madridsku palaču kako bi popisali ono što je bilo nestala.Francuzi su ga odnijeli i pojavio se u dimnjačarskoj sobi. Ali okvir je u pustolovini izgubio četiri inča u širini. Sjeme je posijano.
- PREMA: Možete se vratiti na prvu knjigu koju ste pročitali? A prva priča koju si napisao?
EB: Bio sam jako mlad, ali se savršeno sjećam: Celia što kaže, autorice Elene Fortun.
Što se tiče prve stvari koju sam napisao je Napad na Cartagenu de Indias. Nisam prije ništa napisao, ni priče ni pripovijetke; zapravo, ne znam ih napisati, imaju drugu tehniku. Ni ja nisam osjećao potrebu. pisati, ovo je bilo a kasno pozivanje. Međutim, bio sam i jesam veliki čitatelj: iza leđa imam mnogo sati i mnogo romana.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
EB: Nemam. Bilo bi mi nemoguće imenovati jednog. Mnogo je onih koji su ostavili traga u duši. Ali mogu spomenuti dva klasika: quevedo i Oscar Wilde, i satiričan, buntovan i velike domišljatosti, ali, ako znate čitati izvan riječi, velike osjetljivosti i sposobnosti zapažanja. Uvijek otkrijem nešto novo.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
EB: Pa, vidi, ja to mislim Alonso quijano, gospodine Darcy, broj od Montecristo i Don Juan tenorio oni su nezaboravni. Upisali su povijest a da nisu povijesni, dobar paradoks.
- AL: Ima li nekih posebnih navika ili navika što se tiče pisanja ili čitanja?
EB: Kad čitam, provjera mjesta ili činjenica na koje se roman odnosi; uključujući biografiju autora. Mislim da je bitno poznavati autora razumjeti njegov rad i obrnuto, kao i koliko ima istine. Iz tog razloga držim otvorenu web stranicu s puno dodatnih informacija o mojim romanima, za one koji žele znati više.
U času pisanja, ništa vrijedno pažnje. Zamišljam da će se to dogoditi svim piscima kad budu usred stvaranja: likovi skaču kroz um i tjeranje da izađete van, ideje, razgovore koje vode dok kuhate ili pod tušem ili kupujete. To je nešto neizbježno.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
EB: čitati bilo kada, Ako ja mogu. Noću ne smiješ propustiti vrijeme: to je obred bez kojeg ne mogu spavati.
u pisatiSretan sam što ga imam habitacion Za sebe. Što se tiče rasporeda, tijekom dana, i dokle god imam više od sat vremena, inače, ne isplati se zadavati zadatku.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji ti se sviđaju?
EB: Svi. Ali neki više od drugih. Istaknuo bih povijesni, romantičan, policija i to od misterija.
- Što sad čitaš? A pisanje?
EB: Ne znam želite li znati jer sam usred dokumentacije da započnem svoj novi roman: Canovas, autora Benita Péreza Galdosa. Ali dobro, zadnji roman, odnosno esej, Stopama Jane Austen, koju mi je posvetio Espido freire u Úbedi, kad mi je dao nagradu za najbolji povijesni roman, a nisam ga imao vremena pročitati. Samo što sam ponio puno knjiga. Ako se usudiš otići u Úbedu u dane kada se održava natjecanje, ponesi dobar novac, jer je iskušenje ogromno. A onda dolazi žaljenje što više nisam kupio.
- AL: Što mislite kako je izdavačka scena i što je odlučilo da pokušate objaviti?
EB: Izdavač je tvrtka, a kao tvrtka je kao i ostale španjolske tvrtke: drhti. Ako ovome dodamo i gubitak čitatelja zbog niske kvalitete obrazovanja, jer to nije tvrtka s obećavajućom budućnošću. Kladili su se na sigurno, a ne na nova obećanja. Jako je veliko ulaganje dobiti stranca naprijed, iako svi sanjamo da dobijemo na lutriji.
Odlučilo je što su svi učinili: «A ako…»; ili "Već ga nemam."
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili ćete moći zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
EB: Pobjeda na X međunarodnom natječaju za povijesni roman “Ciudad de Úbeda” puno mi pomaže, i nadam se da ću nastaviti sa srećom u napredovanju moje književne karijere. Vjerujem u ono što pišem i ne pada me lako obeshrabriti. Čitatelji koji me kontaktiraju gorivo su za nastavak. S druge strane, Volim i uživam u pisanju. Da ne mogu objavljivati, ipak bih nastavio. To je već dio mene.