Roberto Martínez Guzmán: Autor crne serije u kojoj glumi Eva Santiago.
Drago nam je što imamo danas na našem blogu sa Roberto Martinez Guzman, Orense, 1969., autor krimi-romana s Eva Santiago u ulozi i najprodavanija nefikcija Pisma o zlostavljanju.
«Za mene je svaki čitatelj koji odabere jednu od mojih knjiga privilegija, jer mi posvećuje svoje vrijeme i povjerenje. U mojim je rukama ono što želim ponoviti. A uvjeriti ga je izazov. "
Actualidad Literatura: Četiri knjige, dva žanra i dva protagonista, jedan izmišljeni, Eva Santiago, inspektorica nacionalne policije, za vašu kriminalističku seriju, i stvarni, Montse, s izmišljenim imenom, za vaše prvo djelo, nefiktivna priča s pozadinom intenzivno društveno, Pisma zlostavljanja. Kakva je veza između njih dvoje? Kako se odvija prijelaz s jednog na drugo?
Roberto Martinez Guzman: Ne postoji veza i, u osnovi, ne postoji određeni korak od jednog do drugog. Pisma o zlostavljanju vlak je koji prolazi jednom u životu. Projekt kojem je potreban niz uvjeta do kojih je vrlo teško istodobno doći: dnevnik napisan u takvoj situaciji i volja glavnog junaka da to izađe na vidjelo, čak i ako je riječ o anonimnosti. Dao mi ga je u ruke i činilo mi se da ga ne bih smio propustiti jer bi se izgubio jedinstveni dokument. Razlog što je to bila moja prva knjiga na prodaju je taj što do tog trenutka nisam razmišljao o objavljivanju bilo čega što sam napisao, niti bih to učinio da se Amazon nedugo nakon toga nastanio u Španjolskoj. Mislim da moja karijera romanopisca ne ovisi o toj knjizi, već o mogućnosti samostalnog objavljivanja uz garancije dosezanja velikog broja čitatelja. Pisao sam prije, a kasnije sam nastavio pisati, to je bio samo odlomak.
AL: Pisci miješaju i centrifugiraju svoja sjećanja i priče koje su čuli kako bi stvorili likove i situacije. Drugi puta, kao u vašoj prvoj knjizi, oni izgovaraju istinitu priču. Što pokreće Roberta Martíneza Guzmana? Što želite generirati kod svojih čitatelja?
RMG: U mojoj prvoj knjizi dirnula me mogućnost stavljanja čitatelja u kožu žene koju partner zlostavlja. Shvatio sam da je moj posao dati novine u ruke čitatelja dok sam ih pisao i stao bih kraj njega kako bih ukazao na moguće praznine u pismima koja nisu napisana za objavljivanje. Također da moj posao nije bio prosuđivati što se u njima odražava, već usredotočiti se samo na dovršavanje priče, nastojeći da čitatelj priču proživi u prvom licu i da je na kraju on presudio činjenice.
S druge strane, u svojim romanima uvijek želim da čitatelj upozna likove koji bi mogli pripadati njihovom svakodnevnom životu. Mislim da je to način na koji priča generira veće zanimanje čitatelja i da se, s druge strane, lakše može identificirati s njom. Ne volim likove koje nikad ne bismo sreli na ulici. I da, prepoznajem da mnoge likove stvaram od stvarne osobe.
AL: Vaša najnovija knjiga, Sedam knjiga za Evu, objavljeno 2016. godine, treće je u sagi, ali zapravo je prvo, ono je koje priča priču vašeg glavnog junaka prije nego što je odlučio postati policajac. Hoćemo li nastaviti živjeti avanture Eve Santiago? Hoćemo li se vratiti tamo gdje je stalo poslije Kava i cigarete za sprovod? Hoćete li se vratiti nefikciji?
RMG: Prije svega, ne, neću se vraćati nefikciji: to je vrlo specifičan vlak koji se dogodio jednom u životu. Ne čekam drugi put.
Što se tiče inspektorice Eve Santiago, od početka sam mislio da su svi romani samozaključni, neovisni jedan o drugome i da se mogu čitati bilo kojim redoslijedom, kako se čitatelj ne bi osjećao zarobljenim u sagi i da, ako nastavili su to, bili bi To je bilo zato što su mu se stvarno svidjeli. Od tog trenutka ni ja se ne osjećam vezanim za to, i možda zato još nisam odlučio hoće li biti još isporuka. Umjesto toga, nisam odlučio kada. U principu se nadam da ću joj posvetiti još romana, ali ne znam hoće li to biti sljedeća knjiga ili za nekoliko godina. Niti koliko će ih biti. Ono što mogu reći je da će svi oni biti slučajevi inspektorice Eve Santiago, osim jednog, koji će biti završni roman. Drugim riječima, ako je Sedam knjiga za Evu podrijetlo Eve Santiago, moguće je da postoji isporuka koja je kraj Eve Santiago.
AL: Prva knjiga iz serije Eve Santiago, Smrt bez uskrsnuća, Preveden je na talijanski i engleski jezik, a bestseler je u Meksiku, jednom od glavnih tržišta žanra. Djeluje li kriminalistički roman Orensea na inozemnom tržištu? Prodaje li Galicija izvan naših granica?
RMG: Nije da Galicija prodaje, već da prodaje bilo koje mjesto koje je dobro postavljeno i vjerno svojim karakteristikama. To mi je bilo jasno od početka, da ako želim čitatelja, koji ni sam nije znao gdje je Galicija, zanima ga povijest i poistovjećuje se s tim mjestom, morao je biti vrlo vjeran svojoj geografiji, običajima i mentalitetu od ljudi . Ja sam jedan od onih koji vjeruje u izreku da ne postoji ništa univerzalnije od onoga što je strogo lokalno. I da, pretpostavljam da malo ljudi poznaje Galiciju u Meksiku, a opet, u svoje je vrijeme dugo bila lider u preuzimanju e-knjiga.
AL: Jedna od vaših knjiga, Kava i cigarete za sprovod, drugu u seriji Eve Santiago, objavili ste je u ratama besplatno, uz Serijske knjige, dostupne na vašem blogu i na raznim platformama. Dok ste ga objavljivali, komunicirali ste s čitateljima, čak ste i raspisali natječaj za pogađanje tko je ubojica. Kakvo je bilo iskustvo nakon prodajnog uspjeha tvrtke Smrt i uskrsnuće? Što je od tog eksperimenta došlo za Roberta Martíneza Guzmana?
RMG: Sjećam se da sam se s tim suočio s puno straha. Zbog činjenice da bi se mogao manje svidjeti, ali prije svega zbog opasnosti da prvi roman pojede drugi. Smrt bez uskrsnuća prodavala se vrlo dobro i dugo, a često se događa da se, u tim slučajevima, mnogi čitatelji i dalje poistovjećuju s prvim romanom. Čini se glupo, ali to na kraju pretpostavlja dugačku sjenu koja zaklanja sve što poslije objavite. U tom smislu, možda je činjenica da su kava i cigarete za sprovod objavljene u obrocima i tijekom nekoliko mjeseci ublažila ovu opasnost. U tom smislu, natječaj za pogađanje ubojice također je imao za cilj skrenuti pozornost čitatelja prvog i usmjeriti ih na onu novu priču, u kojoj je postojao ubojica kojeg je trebalo otkriti.
Pisma iz zlostavljanja: pravi dnevnik pretučene žene.
AL: Šteti li ti književno piratstvo? Mislite li da ćemo ga jednog dana okončati?
RMG: Ne, ne boli me, jer to ne slušam. Ozbiljno, nikad mu nisam pridavao veliku važnost Uvjeren sam da ljudi koji preuzimaju piratske knjige, u stvarnosti, ako to ne bi mogli učiniti, ne bi ih legalno kupili ni od vas. Naprotiv, vjerujem da će se onaj tko danas preuzme piratsku knjigu umoriti od slomljenih datoteka, kamufliranih virusa i slično, i preći će na legalne e-knjige. A u to ćete se vrijeme sjetiti hakiranih i svidjenih autora koje ste pročitali.
Uvjeren sam u to, ili to želim biti, jer izgleda kao izgubljeni rat i da je vrlo teško završiti ga. Puno više kada je Latinska Amerika vrlo, vrlo čitateljima prihvatljiv kontinent i nema previše resursa da ih kupi (u zemljama poput Venezuele to je izravno nemoguće). To stvara ogromnu mogućnost pristupa piratskim e-knjigama. Ali ne samo pirati, već i legalna besplatna preuzimanja. Da biste dobili ideju Kava i cigarete za sprovod objavljuju se u Trgovini Play. Jednog sam ga tjedna odredio za dolar kako bih kvantificirao razliku i prodao četiri ili pet primjeraka. Vrlo, jako daleko od svojih brojki, jer kao besplatno preuzimanje, u tjedan dana, obično ima između dvije tisuće i pet tisuća preuzimanja. Takva je situacija.
AL: Ima li hobija ili navika prilikom pisanja? Imate li ljudi kojima predajete svoje romane prije nego što napravite konačnu ispravku s njihovim prijedlozima?
RMG: Više od manije, to je navika. Obično pišem na računalu, ispravljam, ispisujem, ispravljam na papiru, idem u datoteku računala, ispravljam na mobitelu, ponovno tiskam i opet dajem prolaz na papiru. Tim redoslijedom i moći ponoviti korak. Sve ispravke koje su mi potrebne dok ne sjednem na terasu, s plahtama u krilu i ne nađem ništa što bih mogao bolje izraziti. To mi je navika, ispravljati ono što pišem sjedeći na terasi, bez žurbe, s tekstom otisnutim na papir i kavom ispred sebe.
I da, naravno da imam autore koji služe kao nula čitatelja. Oni meni i ja njima, iz jednostavnog prijateljstva i druženja.
AL: Nikad ne tražim od književnika da bira između svojih romana, ali tražim da vas poznajem kao čitatelja. Koja je to knjiga koje se sjećate s posebnom naklonošću, da vas tješi kad je vidite na svojoj polici? Bilo koji autor koji vas zanima, kakav kupujete jedini koji je objavljen?
RMG: Rado se sjećam prvog romana koji sam pročitao u životu, još kao dijete: Još jedan zavrtanj, Henryja Jamesa. Toliko mi se svidjelo da je izazvalo moje zanimanje za pisanje priča. Ovih dana obično kupujem sve što Karin Slaughter objavi.
AL: Koji su posebni trenuci vaše profesionalne spisateljske karijere? Oni koje ćete reći svojim unucima.
RMG: Prijeti mi sin kako mi neće dati unuke, jer nisam psihološki spremna biti djed. Barem zasad. Stoga se nadam da ću vam, kad se nađem u toj situaciji, reći još puno budućih trenutaka. Od dosad iskusnih, možda će mi ostati dvoje: dan kada je Smrt bez uskrsnuća dosegla vrh prodaje u Amazoniji, Španjolska, i drugi koji nisam dugo očekivao, kad je UAM Institut za inženjerstvo znanja objavio prošle godine njegova studija o odjeku Dana knjige u Španjolskoj i presudio je da je Sedam knjiga za Evu kriminalistički roman koji su čitatelji najviše preporučili na Twitteru. Iskreno, bila sam jako uzbuđena.
AL: Broj jedan u prodaji na Amazonu, posvećeni pisac kriminalističke fantastike, trpajući se za one najveće, odlučili ste se za stolno izdavaštvo, ... Je li to vaša vlastita odluka ili je velikom izdavaču tako teško kladiti se na pisca, čak i ako je netko već toliko poznat kao Je li to Roberto Martínez Guzmán?
RMG: Prije mnogo godina mislio sam da izdavač nikada neće objaviti nepoznatog autora poput mene, bez prisutnosti u medijima i koji živi u malom gradu poput Ourensea. I zato nikada nisam razmišljao o objavljivanju onoga što sam napisao, jer nisam želio da moja prodaja ovisi o angažiranju mojih prijatelja da me čitaju. Ne, ne prodajem prijateljima, niti tražim od njih da kupe bilo koju od mojih knjiga. Nikad to nisam radio, niti želim. U današnje vrijeme sve se promijenilo, e-knjiga je postala široko rasprostranjena i autor može pristupiti čitateljima, bez obzira ima li podršku velikog izdavača, malog izdavača ili samoizdavača. Smrt bez uskrsnuća nisam je ponudio nijednom, ali kako je postala relevantna na popisima prodaje, ubrzo je izazvala zanimanje za neke. Nisam ga želio objaviti, jer sam u tom trenutku mislio da je već prilično izgorio. Sedam knjiga za Evu će izaći s izdavačem. Zapravo, njegov se interes rodio kad ga je tek počeo pisati, ali na kraju se nismo postigli dogovor i nisam imao ništa protiv da ga i sam objavim. Umjesto toga, Kava i cigarete za sprovod izašle su sa Serial Books, u srcu, izdavačkom kućom koja je tek započela i koja mi je ponudila projekt koji mi se svidio.
Stvarnost je takva da ako sami objavljujete i prodajete, izdavači su ti koji vam prilaze i nude vam njihovo izdanje. Nešto logično, budući da je njegov posao prodaja knjiga. Mogu li prihvatiti ili ne, ovisi o promociji koju mi nude, jer za mene je danas ključno da se odlučite za njih ili za samostalno objavljivanje. To je pomalo kao kad osoba nema partnera, ali je vrlo dobro sama. Ona to ne treba imati, a ako jednog dana pristane na obvezu, to je zato što se osjeća sigurnom da će biti bolje.
AL: Fenomen društvenih medija stvara dvije vrste pisaca, one koji ih odbijaju i one koji ih obožavaju. Čini se da imate odličan odnos s njima. 136.000 XNUMX sljedbenika na Twitteru. Što dobivate na društvenim mrežama? Što donose pozitivno u vašem životu, u vašoj profesiji? Prevladavaju li nad neugodnostima?
RMG: 136.000 sljedbenika u mnogim godinama koliko sam na Twitteru. Logično je jer sva promocija ovisi o meni. Društvene mreže morate stisnuti puno više nego što biste željeli. A Twitter je bio vrijeme kada je to bio najbolji bijeg. Danas se prilično ne koristi. Dobra stvar u vezi s društvenim mrežama je ta što se možete otkriti bez ovisnosti o trećim stranama, a također ste u izravnom kontaktu sa svim čitateljima koji to žele. Izvor je zadovoljstva i kad vam netko kaže da ste oduzeli sate spavanja ili, kako mi je jednog dana rekao čitatelj, da ste ga natjerali da ide čitati na ulicu. To je zaista jedno od velikih zadovoljstava koje vam pruža pisanje i koje nadoknađuje sve nevolje koje također postoje. Loš dio mreža je što vam oduzimaju puno vremena koje morate napisati.
AL: Je li moguće u ovo doba zarađivati za život pisanjem?
RMG: Da, postoje ljudi koji to rade. Ali naravno, osim što vam se sviđa, potrebna vam je manje ili više opsežna karijera, određena zajamčena promocija i usudio bih se čak reći da je neophodno da su vaše knjige prevedene na nekoliko jezika. U svakom slučaju, to ovisi i o tome što svatko treba za život. Postoje ljudi koji se podmiruju s malo i lakše se bave skokom, a postoje i drugi kojima treba više prihoda i na dva načina je teško odustati od naplate.
AL: Digitalna knjiga ili papir?
RMG: Na papiru, iako na kraju uvijek izborim e-knjigu zbog praktičnosti.
AL: Za kraj, kao i uvijek, postavit ću vam najintimnije pitanje koje možete postaviti piscu: Zašto pišete?
RMG: Jer volim pričati priče. Jednog sam dana na Twitteru rekao da je svaki roman poziv čitateljima da prošetaju najdubljim dijelom našeg uma; vidjeti naš način razumijevanja ljudi, ono što smatramo važnim i zanimljivim, okolnosti koje nam se mogu dogoditi u životu i način na koji ih tumačimo. Čitatelj se nudi da ga uhvati za ruku kako bi živio situaciju kakvu nikada nije zamišljao. Zato je za mene svaki čitatelj koji odabere neku od mojih knjiga privilegija, jer mi posvećuje svoje vrijeme i povjerenje. U mojim je rukama ono što želim ponoviti. A uvjeriti ga izazov je.
hvala Roberto Martinez Guzman, žele vam puno uspjeha, da niz ne prestaje i da nas i dalje iznenađujete svakim novim romanom.