Tiahuanaco, Bolivija. Putovanje i pisanje dio su iste strasti. Roman je uvijek putovanje
Drago nam je što danas imamo na našem blogu Gabriel Martínez, Alicante, 1952., neumorni putnik, bezuvjetni Jose Luis Borges, s devet objavljenih romana, svi na Amazonu, jedan od njih, The Milky Way Killer, Amazon top prodaja i La Estirpe del Cóndor, finalist nagrade za roman Azorín za 2014. godinu.
Gabriel Martinez: Putovanje i pisanje dio su iste strasti. Roman je uvijek putovanje, a osoba kontinent. Ljudska je priroda ista u bilo kojoj kulturi, ali književnika ne hrane samo osjećaji i osjećaji; također zvukova, mirisa, okusa i boja. Ako vas tijekom putovanja uhvati i priča ili lik koji završava romanom, sjajno.
AL: Kada ste počeli pisati?
GM:U dobi od osam ili devet godina počeo sam smišljati male priče, ali nisam to shvaćao ozbiljno sve dok, nakon razvoda, i kad su moja djeca počela letjeti sama, odlučio sam ostaviti sve kako bih se posvetio pisanju.
AL: Objavljeno 9 romana, jedan od njih, Ubojica na mliječnom putu, ogroman prodajni uspjeh na Amazonu, najvećoj svjetskoj platformi za prodaju knjiga, drugi, La Estirpe del Cóndor, finalist za nagradu Azorín za roman za 2014. godinu, ali Gabriel Martínez i dalje ostaje sam -publish. Je li to njegova vlastita odluka ili je velikom izdavaču tako teško kladiti se na pisca?
GM: U ladici imam tri gotova romana; jedan od njih, četvrti dio Comandantea Roncala, ali čini se da moji romani ne zanimaju izdavače, velike ili male. Morat ću postati televizijski voditelj da bi me izdavač zanimao. Pretpostavljam da ću ih, kad odustanem, na kraju poslati na digitalnu platformu, jer roman nema smisla ako ne stigne na odredište, a to su čitatelji.
AL: Šteti li vam književno piratstvo?
GM: Znam da se na raznim nacionalnim i međunarodnim web stranicama mnogi moji romani nude besplatno u PDF-u i drugim formatima. Nemam pojma koliko se primjeraka preuzima na taj način, ali bojim se da neodoljiv mamac "totalno besplatnog" čini piratstvo neizbježnim.
AL: Prije nekoliko godina napustili ste posao da biste se posvetili književnosti. Možete li živjeti od pisanja knjiga?
GM: Definitivno ne. Samo rijetki to čine.
AL: Neću vas tražiti da birate između svojih romana, već između svojih omiljenih autora, ako morate ostati s trojicom autora, tko bi oni bili? Što ako su to bile samo tri knjige?
GM: Postoje mnogi pisci koji me zanimaju, ali ako bih morao odabrati tri, to bi nesumnjivo bili Borges, Dostojevski i prvi Vargas Llosa. I te tri knjige koje bi me odvele na pusti otok, Aleph, Igrač i Razgovor u katedrali.
AL: U svojim romanima izmjenjujete različite žanrove i postavke: u Los 52-u nas prevozite u građanski rat, u klubu Sherlock Holmes-a usudite se s iluminatima, u liniji Kondora ulazimo u carstvo Inka, južno od Oran, u potpunosti ulazimo u neovisnost Alžira, u Babilonskim pismima vodite nas u Istanbul nakon obiteljske spletke, grad koji se također pojavljuje u prvom filmu, ja koji ne živim bez vas i usred svega ovoga, pronalazimo kriminalističke romane u najčišćem klasičnom stilu, u kojem glumi zapovjednika Roncala. Postoji li spojna linija između svih njih? S kojim vas stilom čitatelji više vole?
GM: To pitanje, koja linija veze postoji između mojih romana? Pitala sam se u određenom trenutku i nije bilo teško pronaći odgovor: perspektivu koju daje udaljenost. Udaljenost koja omogućuje likovima da se osvrnu bez ljutnje. Praktički svi protagonisti mojih romana napuštaju svoje okruženje i putuju daleko kako bi se mogli bolje razumjeti i suočiti s izazovom koji im, na ovaj ili onaj način, mijenja život. Mnogi moji čitatelji drže se povijesnih romana, ali jasno je da većina preferira moje krimi romane.
Gabriel Martínez: Povijesni roman o spletkama napisan na terenu. Tebe. Egipat.
AL: U kriminalni roman ulazite s civilnom stražom kao glavnim junakom, odmičući se od tipičnog karaktera žanra: Policajci, privatni detektivi, odvjetnici, čak i forenzičari, Lorenzo Silva i Gabriel Martínez, malo se vas usuđuje odabrati Beneméritu za protagonisti. Zašto civilna garda? Hoće li biti još pustolovina zapovjednika Roncala?
GM:Odabir Roncala za glavnog junaka nije bio svjestan proces. Ponekad pomislim da je, poput priča, upravo on izabrao mene da ga oživim. Ovaj Nakon završetka četvrtog dijela zapovjednika Roncala, "Barcelonskog kodeksa" i pretpostavljam da će nakon Kodeksa biti još mnogo Roncalovih priča.
AL: Ima li hobija ili navika prilikom pisanja? Nekome kome treba pokazati vaš rad prije nego što mu dopusti da ugleda svjetlost?
GM: Za pisanje trebam vrijeme, samoću i tišinu. Svaki dan ponovno čitam napisano dan ranije i ispravljam pridjeve, rečenice ili čitave odlomke. Moram ga voljeti kao čitatelja prije nego što ga uspijem prihvatiti.
Kad završim roman, proslijedim rukopis nekolicini prijatelja da dobiju njihovo mišljenje, ali moram priznati da je moj najgori kritičar (a samim tim i najbolji) moja kći Andrea.
AL: Kakav je vaš odnos s društvenim mrežama? Pomažu li piscu u kontaktu s čitateljima ili su džungla koja samo stvara distrakciju?
GM: Iskreno loše. Jako me zanimaju povratne informacije čitatelja i ako bih pronašao kanal isključivo za njega, potražio bih ga, ali me leglo Facebooka ili Twittera ne zanima.
AL: Vaša najnovija knjiga Las Putas de Nuestra Señora de la Candelaria objavljena je 2015. Koji je vaš sljedeći projekt?
GM: Pored tri gotova romana koja čekaju na objavljivanje, upravo sam završio scenarij. Trenutno pišem triler koji se u osnovi odvija u Meksiku.
AL: Papir ili digitalni format?
GM: Oboje, iz različitih razloga. Kad kupim knjigu, prvo što otvorim je da je pomirišem, to je ona prekrasna senzacija bez koje ne mogu i ne želim. To je također veličanstven poklon, za sebe ili za druge. Ali iz praktičnih i, prije svega, ekoloških razloga, digitalni format je tu da ostane.
AL: Kako biste opisali svoj stil, utjecaje? Kako se vaši romani uklapaju u današnje društvo?
GM: Književnik nije stran društvu u kojem živi, svojim kulturnim referencama. U tom smislu proglašavam se dužnikom kina. Prije nego što sam bio književnik, bio sam čitatelj, pa čak i prije filmskog gledatelja (televizija je kasnije došla da obilježi svoj način kazivanja), i tako, nepovratno, svi moji romani sudjeluju u kinematografskom narativu. Oni su u najmanju ruku vizualni, bez zastoja i imaju vlastiti soundtrack. U mojim romanima možete čuti glas Norah Jones, Concha Piquer ili Billie Holiday, a u "Las putas de Nuestra Señora de la Candelaria" to je reggaeton, glazba koju glavni junak neprestano sluša, koja određuje ritam radnje.
AL: Za kraj, postavit ću vam najintimnije pitanje koje pisac može postaviti: Zašto pišete?
GM: Na to pitanje nema jedinstvenog odgovora, ali mogao bih vam reći da u osnovi pišem jer uživam u tome. Uz to, postoji nešto čarobno u tome kako riječima, poput cigli za arhitekta, možete sagraditi onu zgradu koja je roman. Borges je rekao da:
„Od svih čovjekovih instrumenata, bez zaprepaštenja je, bez sumnje, knjiga. Ostali su produžeci vašeg tijela. Mikroskop, teleskop, produžetak su vašeg vida; telefon je produžetak glasa; tada imamo plug i mač, produžetke ruke. Ali knjiga je nešto drugo: knjiga je produžetak pamćenja i mašte "
Zahvaljujući Gabrielu Martínezu, radujemo se što ćemo dobiti u ruke najnoviji obrok zapovjednika Roncala i vidjeti film koji će taj scenarij oživjeti.