Daniel Fernandez deLis. Intervju

Daniel Fernandez deLis On je iz Madrida i odvjetnik po struci koji također piše povijesnu publicistiku i srednjovjekovne knjige. Među njegovim djelima su Plantageneti, Od Covadonge do Tamarona o Što vam Shakespeare nije rekao o Ratovima ruža. Puno vam zahvaljujem na ovome intervju da mi je dodijelio gdje nam govori o ovoj strasti prema srednjem vijeku i svojim knjigama.

Daniel Fernandez deLis. Intervju

• ACTUALIDAD LITERATURA: Pišete nefikcijske knjige o srednjovjekovnoj povijesti. Odakle ta fascinacija poviješću općenito, a posebno srednjovjekovnom poviješću?

DANIEL FERNÁNDEZ DE LIS: Od malih nogu u kući mojih roditelja bilo je mnogo ilustriranih knjiga koje su pripovijedale srednjovjekovne viteške priče (Ivanhoe, Robin Hood, Crna strijela, El Cid, Richard Lavlje Srce, Križarski ratovi...) i također Volio sam filmove o srednjem vijeku. Dok sam odrastala taj je hobi postao strast i gutao je svaki povijesni roman smješten u srednji vijek, osobito ako je bio na Pirenejskom poluotoku ili u Engleskoj. 

• AL: Možete li se vratiti na onu prvu knjigu koju ste pročitali ili ste bili inspirirani da je napišete?

DFdL: Pa, zanimljivo je, jer od tri knjige koje su me najviše obilježile, jedne beletristike i dvije nefikcije, nijedna nije smještena u srednjovjekovno doba. Onaj izmišljeni je Ja, Claudio, Roberta Gravesa, a publicistika su Bogovi, grobovi i mudraci, iz CW Cerama, i povijest Rima, Indro Montanelli. 

• AL: Pisac ili vodeći autor? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja. 

DFdL: Fokusirajući se na povijesni roman, s jedne strane tu su klasici (Walter Scott Robert Louis Stevenson) i modernija vremena volim ih Bernard Cornwell, Conn Iggulden a posebno, Sharon Kay Penman, koji je napisao niz povijesnih romana koji pokrivaju cijelo razdoblje dinastije Plantagenet i koji je glavni krivac za moju strast prema ovoj dinastiji i što sam o njoj napisao knjigu. I trenutno imamo prekrasnu plejadu španjolskih autora povijesnih romana, od kojih posebno volim, da istaknem dva od mnogih koji mi se sviđaju, Sebastian Roa y Jose Zoilo Hernandez. 

• AL: Koju biste povijesnu osobu voljeli upoznati? 

DFdL: To je pitanje koje se mnogo puta pojavljuje na društvenim mrežama i uvijek na njega odgovorim Richard III od Engleske. Bio je posljednji Plantagenet, posljednji kralj Engleske koji je poginuo na bojnom polju i, iako je vladao samo dvije godine, i dalje je lik koji budi velike strasti u anglosaksonskom svijetu. Stoljećima je bio službeno zlo u povijesti Engleske, uglavnom kao posljedica Shakespeareova djela, no posljednjih desetljeća postoji snažan pokret koji pokušava opravdati njegovu figuru. Postoji nekoliko enigmi u povijesti njegove vladavine, posebno u vezi s njegovim nećacima prinčevima londonskog Towera, pa bih ga volio upoznati i saznati što se zapravo dogodilo za vrijeme njegove vladavine.  

• AL: Neki poseban hobi ili navika kada je u pitanju pisanje ili čitanje? 

DFdL: Sviđa mi se pažljivo pratiti proces pisanja. Napredujem kronološki dok dokumentiram razdoblje o kojem pišem i pokušavam organizirati svako poglavlje shematski, dijeleći ga na dijelove kako bih olakšao čitanje. Općenito, volim pisati knjige na koje bih volio naići kao čitatelj. Ako se poglavlje ili odjeljak čine predebeli ili ne objašnjavaju temu dovoljno jasno, okrećem ih na sve potrebne načine kako bih ih lakše razumio.  

• AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to? 

DFdL: Iako tijekom karantene nisam imao izbora nego pisati kod kuće, puno sam više koncentriran i Puno sam produktivniji u pisanju izvan doma. Moja omiljena mjesta su knjižnica grada u kojem živim, Manzanares el Real, ili kafići koji su tihi i imaju lijepu dekoraciju i atmosferu. Ako je u jednom od mojih omiljenih gradova (Oviedo, León i Burgos), tim bolje.

Što se tiče trenutka, provodim više vremena i Bolje radim ujutro, ali volim i izaći nekoliko sati usred poslijepodneva. 

• AL: Postoje li drugi žanrovi koje volite kao čitatelj? 

DFdL: Da, prilično sam eklektičan po tom pitanju i čitam svaku knjigu koja mi privuče pažnju bez obzira na žanr. Volim krimiće, špijunske romane, fantastične romane i političku fikciju. U ovom posljednjem žanru moram istaknuti autora kojeg sam najviše čitao i ponovno čitao, Irvinga Wallacea. Njegov najpoznatiji roman je Nobelova nagrada (na kojem se temelji poznati film s Paulom Newmanom u glavnoj ulozi), iako je za mene njegov najbolji roman (moja najdraža knjiga). Radnja.

• AL: Što sad čitaš? A pisanje?

DFdL: Čitam nemoguće kraljevstvood Yeyo Balbas. Stvarno želim čitati tvoje zadnja knjiga, Cova Donnica, nedavni pobjednik natječaja za povijesni roman grada Úbede, koji se bavi radnjom nemoguće kraljevstvo, tako se postavljam u povijest pada Vizigotskog kraljevstva Toleda. 

I ja sam pisanje knjiga o povijest Britanije od rimskih invazija do normanskog osvajanja. Riječ je o vrlo ambicioznom projektu, jer pokriva razdoblje dugo više od tisuću godina koje je prepuno poznatih povijesnih događaja i likova, mnogo obrađivanih u književnosti i filmu (Klaudije, Boudicca, Agricola, Deveta legija, Kralj Artur, Saksonci, Vikinzi i Normani), ali to je tema koja Ja sam strastven i stvarno uživam u procesu dokumentiranja i istraživanja.

• AL: Što mislite, kakva je uopće izdavačka scena? A za publicistiku?

DFdL: Moja percepcija je da je to a kompliciran trenutak s tržištem zasićenim ponudom (što samo po sebi nije loše) kao posljedicu pojave novih načina objavljivanja djela koji su dotad bili nedostupni autorima koji nisu uživali uredničku podršku. To znači da izdavači moraju vrlo pažljivo procijeniti djela koja objavljuju kako se ne bi izgubili u vrtlogu publikacija dostupnih u različitim formatima i platformama.

Unatoč tome, znam da postoje izdavači koji proizvode a golem trud za izdavanje kvalitetnih publikacija, kako beletristike tako i publicistike. Da navedem primjere koji su mi najpoznatiji, smatram da je rad izdavača kao što su Pamies, Edhasa, Desperta Ferro i Ático de los Libros vrijedan divljenja. Siguran sam da ih ima još, ali to su oni koje najbolje poznajem.   

• AL: Možete li primijeniti ili pronaći sličnosti između trenutka krize koju proživljavamo i nekog drugog u povijesti?

DFdL: Nisam nimalo za povlačenje povijesnih paralela. Zapravo, već odavno dovodim u pitanje onu poznatu izreku “narod koji ne poznaje svoju povijest osuđen je na njeno ponavljanje”. vjerujem da svako godišnje doba je drugačije, s vlastitim i diferenciranim političkim, ekonomskim, društvenim, ekološkim ili tehnološkim okolnostima koje nisu usporedive s drugim povijesnim razdobljima.