Fotografija: María Latorre, Facebook profil.
Marija Latorre piše romantične romane i priče za odrasle i već ima nekoliko objavljenih naslova kao Obitelj u djelu, Dodirivanje neba o Zadovoljstva. Posljednji je naslovljen bos među korijenjem. Zaista cijenim vaše vrijeme i predanost ovome intervju koju danas objavljujem.
Mary Latorre. Intervju
- ACTUALIDAD LITERATURA: Vaš posljednji objavljeni roman je Bosi među korijenima. Što nam govorite o tome i odakle ideja?
MARÍA LATORRE: To je priča o Lola, mlada žena koja je oduvijek živjela u andaluzijskim planinama i koja nakon smrti majke odlazi živjeti s ocem u Kataloniju. Od života u kolibi usred šume, ona postaje kći buržoaskog vinara i pred ovim sukobom, on će odlučiti da ne izgubi svoju bit, bez obzira što se dogodi. Kad naiđeš Cesc Ribelles, zaposlenik svog oca, počet će sumnjati u to što zapravo pokušava zaštititi i što propušta držeći se prošlosti.
Ideja je nastala prije skoro dvadeset godina, u priči koju sam napisao za natjecanje u mom gradu. U njemu su izašla dva lika iz kojih Htjela sam objasniti više stvari. Oni su bili ti koji će kasnije postati Lola i Cesc. Dugo su mi šaputali svoju priču i shvatio sam da je ono što mi govore u formi romana. Nisam se osjećao spremnim da ga napišem, pa sam se prijavio na tečaj romantičnog romana Érike Gael — najbolja stvar koju sam mogao učiniti za svoj život kao pisac — i tamo sam ga konačno počeo oblikovati.
- AL: Možete li se sjetiti nekog od svojih prvih čitanja? A prva priča koju si napisao?
ML: The prva priča da sam imao zvao se Kuna a radilo se o djevojčici koja je htjela odrasti, malo unazad od Petra Pana.Sjećam se toga živo jer sam se osjećala kao ona. Godinama kasnije dali su mi Princeza vilenjaka, Sally Scott, i to je bilo ultimativno gorivo za moje pisanje.
The prve priče koje sam napisao kao dijete razbacani su po omotnom papiru i stranicama otrgnutim s mojih školske bilježnice. Ono čega se najviše sjećam je priča jelen koji je bio zarobljen u korijenju drveta. Još Zadržim neke od njih.
- AL: Glavni pisac? Možete odabrati više od jednog i iz svih razdoblja.
ML: Dva pisca koji su jako utjecali na mene u mojim tinejdžerskim godinama bili su JDSalinger i Federico García Lorca. Ali mislim da ona ne bi bila ista spisateljica bez Flannery O'Connor, Josea Luisa Sampedra, Pilar Pedraze, Miguela Delibesa, Marise Sicilije, Giannija Rodarija, Érike Gael ili Jesúsa Carrasca, između ostalih.
- AL: Kojeg biste lika u knjizi voljeli upoznati i stvoriti?
ML: Mnogi! Ali trenutno, prvo što mi pada na pamet je Tyrion Lannister. Kad sam prije mnogo godina čitao te knjige, bio sam fasciniran njihovim rubovima i ljudskošću, uvijek između dobra i zla, rođeni preživjeli.
- AL: Neki poseban hobi ili navika kada je u pitanju pisanje ili čitanje?
ML: Kad pišem treba mi pozadinska glazba, usklađena s priča koju imam u ruci. Nemam neku posebnu naviku čitanja, obično čitam kad god imam slobodnog vremena, zato u zadnje vrijeme to često radim na mobitelu.
- AL: A vaše omiljeno mjesto i vrijeme za to?
ML: Moje omiljeno mjesto za pisanje je na otvorenom, uz laptop ili bilježnicu, a moje vrijeme je ujutro. Nemam omiljeno mjesto ni vrijeme za čitanje, mislim da je svako mjesto i svako vrijeme idealno za to.
- AL: Postoje li drugi žanrovi koji vam se sviđaju?
ML: Da, mislim da ima prekrasnih priča u svim žanrovima. Općenito, pri izboru štiva ne vodim se žanrom romana, obično to činim prema sinopsisu ili preporukama ljudi čijim kriterijima vjerujem.
- AL: Što sad čitaš? A pisanje?
ML: Čitam Prevoditelj, de Jose Gil Romero i Goretti Irisarri, i pišem a kratki roman koje bi se mogle klasificirati kao sentimentalne.
- AL: Što mislite o izdavačkoj sceni?
ML: U krizi. Sirovine za knjige u uloga su preko krova, komodifikacija književnosti se nameće njezinoj kvaliteti, piratstvo nemoguće zadržati, novi autori imaju malo prilika, izdavači su uglavnom još uvijek usidreni u praksama koje više nemaju smisla i usporavaju rast njihovih autora, društvene mreže izbacuju nas iz centra...
Pero ako postoji kriza, postoje prilike za promjenu, za evoluciju i nadamo se da ćemo ih iskoristiti za poboljšanje uvjeta za sve iu korist književnosti. Mi autori i autorice želimo imati više kontrole nad svojom karijerom i to već mijenja mnoge stvari.
- AL: Je li vam trenutak krize koji doživljavamo težak ili možete zadržati nešto pozitivno za buduće priče?
ML: Ostalo mi je puno pozitivnih stvari, naravno. S ljudima koje sam sretao na putu i dobrim i ne tako dobrim koje su mi pružili, prije svega. Od ljudski odnosi odakle uglavnom dolazi moja inspiracija.